Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 08.04.2005.

Grčka mitologija

Europa i Zeus

Europa, kćer feničkog kralja Agenora i sestra Kadmova, zapela je za oko Velikog Zeusa koji je među smrtnim ženama imao mnogobrojne ljubavnice, a osvajao ih je preobražavajući se u raznolika bića, pa čak i u stvari. Dakle, Zeus je Europu opazio kada je šetala uz obalu mora. Tako se Zeus pretvori u snježnobijelog bika i približi se Europi koja je iznenađena ljepotom i krotkošću snažne životinje stala kititi njegove rogove vijencima cvijeća. Na nagovor boga Zeusa, kojem Europa kao smrtnica nije mogla odoljeti, ona se uz skupljenu svu hrabrost popela biku na leđa, te mu dopustila da je odnese prema moru. Kad se našao u morskim valovima Zeus je preplivao more, te je izašao na obale Krete. Na tom otoku Zeus je obljubio Europu, ali ovaj puta preobličen u velikog orla. Iz te veze Europa rodi tri sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona. No, Zeus ubrzo izgubi interes za Europu, pa se ona kasnije udala za kralja Krete Astreja. Dobri kralj Astrej odgajao je Europine sinove kao da su njegovi, a kad je umro prijestolje je ostavio najstarijem Minosu. Minos je za ženu opet uzeo ljupku Pasifaju. Ponosan i opijen slavom Minos se beskrajno hvalio, pa je jednom prilikom obećao da će njegove želje ispuniti čak i bogovi. Tako je od bogova zatražio da mu poklone najljepšeg bika, a on će onda njima u čast žrtvovati tog bika, no ljudska taština nema granica, pa je tu granicu prešao i sam Minos, a kako su mu se bogovi osvetili napišem sutra.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...