Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 02.04.2005.

Mitska putovanja

Nakon pobjede u bitki s Bebricima, a prije nastavka plovidbe, Jason je odlučio da se malo odmore. Tako je Tifije skrenuo Argo na zapad u Trakiju. Na obalama Trakije Argonauti su sreli slijepog starca koji se, onemoćao i izgladnjen, jedva držao na nogama. Iznenađeni Argonauti brzo su spoznali da je to zapravo kralj Trakije Finej, proslavljen svećenik i vidovnjak. Njega su bogovi kaznili poradi toga što je na nagovor svoje druge žene bacio u mračnu tamnicu svoje sinove iz prvog braka. Kazna je bila doista strašna. Kad bi Finej sjeo za stol i želio blagovati, odnekud bi se pojavile nasrtljive harpije (krilate žene nepodnošljivog zadaha) koje bi nesretnom starcu pojele sve jelo, a ako nešto ne bi mogle pojesti to bi zagadile. Argonautima bi žao nesretnog starca, pa oni odluče da mu pomognu. Naime, Finejeva prva žena bila je Kleopatra (ne ona iz Egipta) sestra Zeta i Kalaida. Krilati ratnici oslobodili su svoju sestru i nećake Pleksipa i Pandiona, te se nakon toga vinuli u visine da bi dočekali harpije. Razljućeni krilati ratnici tolikom su žestinom navalili na harpije da su ih progonili sve do Jonskog mora, te ih putem ubijali. Krilati ratnici Zeto i Kalaid pobili bi sve harpije, ali odjednom u visinama pojavi se prekrasna božica Iris (duga), glasnica bogova, koja zamoli krilate ratnike da poštede harpije, a bogovi će im zabraniti da dalje muče nesretnog Fineja. Krilati ratnici poslušaju Iris, a bogovi održe svoje obećanje. Zahvalni Finej otkrio je Argonautima način na koji trebaju svladati opasnosti koje ih čekaju na putu do Kolhide. Tako su sada Argonauti znali kako treba preči tjesnac koji razdvaja Propontidu i Negostoljubivo more (Bospor). Tjesnac su čuvale Simplegade, zapravo dvije ogromne stijene koje su se neprekidni primicale i razmicale, pa se između njih nije moglo ploviti. Kako ih je podučio starac Finej Argonauti su prvo pustili golubicu da im pokaže kako treba proći kroz Simpegade. Golubica je preletjela između stijena i ostala samo bez nekoliko pera u repu, Argonauti su bili uvjereni da će sada prolaz uspjeti i njima. Nalegli su svom snagom na vesla, pa kad su se stijene razmaknule Argo je jurnuo naprijed. Po nagovoru Atene pojavio se sam bog Posejdon i na trenutak zadržao svojim snažnim plećima jednu stijenu, pa su Argonauti prošli bez problema, ne računajući manja oštećenja na krmi Arga. Nakon ovoga Simplegade se više ne miču jer se ispunilo drevno proročanstvo da će one zauvijek ostati nepomične ako između njih prođe neka lađa. Uplovivši u vode Crnog mora Argonauti su malo odmarali nakon uzbudljive plovidbe kroz tjesnac. Onda su pristali na mitski otok Aretijadu (za ovaj otok nitko prije Argonauta i nitko poslije Argonauta nije čuo, a nije ga ni vidio). Prije nego što će pristati pojavila se divovska ptica koja je imala metalna pera, pa je ta ptica ispustila jedno od svojih metalnih pera koje se zabilo junaku Ojleju u rame. Argonautima je odmah postalo jasno da su te ptice zapravo Stimfalide mitske ptice iz Arkadije koje je ovamo otjerao Heraklo. Argonauti su podigli svoje štitove i pohitali na obalu, a Klitije strijelac oborio je jednu od ptica. Kad su se Argonauti našli na obali i pohitali da rastjeraju Stimfale zadovoljno su zaključili da su se ptice uplašile Klitijevih strijela i nestale u nepoznatom smjeru. Sada su Argonauti naišli na četiri potpuno iscrpljena i izgladnjela mladića. Bili su to Friksovi sinovi koji su pobjegli iz Kolhide jer ih je tamo nemilosrdno proganjao kralj Ejet. Friksovi sinovi, pošto su ih Argonauti nahranili i okrijepili, te im objasnili svoj naum da ukradu Ejetu 'Zlatno runo', a opet svjesni svih opasnosti koje ih čekaju, odlučili su da se pridruže Argonautima u njihovom pohodu. Slijedećeg jutra kad je Argo isplovila ubrzo su se ispred njezinog pramca pokazali modri vrhovi Kavkaza pod kojim se prostirala Kolhida.
(dobro, nastavim sutra)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...