Argonauti su isplovili i tesalskog zaljeva na modro more koje se tada još nije nazivalo Egejsko, te svoju lađu usmjerili u smjeru otoka Lemnos na kojem je vladala kraljica Hipsipila. Lemnjanke su Argonaute dočekale srdačno i naklonjeno jer su poubijavši sve svoje nevjerne muževe patile od samoće. Lemnjanke su, primijetit će Athumanunh, prve žene koje su osjetile i naučile da je s muškarcima život izuzetno težak i kompliciran, ali život bez njih još je teži i dosadan. E, opet ti Athumanunh ganjaš vodu na mlin. Odmah se vrati priči! No, dobro, Argonauti su bili obasipani jelima, pilima i neviđenom nježnošću i pažnjom, pa im se uopće nije dalo dalje, ali snažna zapovijed Herakla podsjetila ih je na cilj njihovog pohoda. Ujutro su se oprostili od svojih brižnih i usrećenih Lemnjanki, kojima su nakon tog posjeta ostali mnogi potomci, te se ukrcali na Argo i otplovili dalje. Kad su Argonauti stigli na Propontidu (Mramorno more), Argo pristaje na obale poluotoka Kizik, na kojem žive potomci boga Posejdona Dolioni. Kralj Doliona primio je Argonaute s naklonošću i simpatijama, te ih upozorava na šestoruke divove koji žive na suprotnoj obali. Nakon cjelodnevne gozbe i veselja koje je priređeno Argonautima u čast, te nakon prospavane noći Argonauti nastave svoje putovanje. Na drugoj obali doista su naletjeli na šestoruke divove, ali ih je manja skupina Argonauta predvođena Heraklom napala i pobila. Međutim noćni vjetar okrenuo je Argo i bacio je natrag na kizičku obalu. Dolioni nisu prepoznali Argonaute u noći, pa su pomislili da ih napadaju nepoznati gusari, a kako ni Argonauti zbog tmine noći nisu bili svjesni da su nabačeni na obalu Kizika, razvila se žestoka i bespoštedna borba u kojoj je Jason pogodio samog kralja Kizika. Tek prvi jutarnji zraci zore zaustavili su bitku do koje nije trebalo ni doći. Tri noći i tri dana Argonauti su žalili za kraljem Kizika i odavali mu posmrtnu počast, te ostalima koji su poginuli u nemiloj bitki. Nakon žalosti Argonauti su nastavili svoju plovidbu i dospjeli do obale Mizije koja se nalazila na istočnoj obali Propontide (dakle to nije ona historijska Mizija) to je Mizija na obalama Propontide. Tu u Miziji Argonauti su doživjeli težak gubitak. Naime, mizijske nimfe otele su mladog Hilu štitonošu Heraklovog, pa su Heraklo i Polifem krenuli u potragu za Hilom i zakleli se da se bez njega ne vraćaju na Argo. Kako ga doista i nisu pronašli, njih dvojica nisu se više vratili u sastav posade Arga. Heraklo je otišao u Lidiju, a Polifem se skrasio u zemlji Halibljana i tu utemeljio grad Kios. Jasonu pak nije preostalo ništa drugo nego da nastavi plovidbu bez trojice prijatelja. Do večeri Argonauti su doplovili do obala Bitinije, zemlje koja se smjestila na sjeveru Propontide, a odatle počinje Negostoljubivo more (Crno more). Na obalama su bili neprijateljski dočekani od naroda Bebrica koje je vodio njihov ratoboran i nasilan kralj Amik. Oholi Amik izazvao je Argonaute da između sebe izaberu jednog koji će se s njim boriti. Za borbu javio se Polideuk, slavni ratnik u borbi šakama. Polideuk je nakon nemilosrdne borbe udarcem razbio glavu Amiku koji je na mjestu ostao mrtav, a Bebrici pak su svom silinom navalili na Argonaute željni osvete poradi smrti kralja Amika. Razvila se strašna i bespoštedna bitka u kojoj su Argonauti rastjerali Bebrice koji pak su spas potražili u okolnim planinama.
(bude još, ali sutra)
< | travanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...