Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 26.12.2004.

Legenda o Alandiji

Na proplanku Ryanha

… Uzaludno je Sonsyreya očekivala da se prijetnja Alanđaninova ispuni, uzaludno su se u toplim noćima Dyadonkhe bojale napada alandske flote sa Skartarysa. Alandska flota nije se pomaknula i uopće se nije micala iz luke Skartarye. Nekoliko puta dyadonsky i drugi amazonski brodovi ušli su u područje koje su i dalje Alanđani nadzirali, ali nikada se nisu pojavljivali strašni alandski razarači i krstarice, no, nije baš bilo tako bezazleno. Jedan alandski razarač uvijek bi se odnekuda pojavio i pratio amazonske brodove sve do izlaska iz njihovog područja, a ulaz u alandsku luku Skartarye Amazonima uvijek bi bio onemogućen. Iako su svi već pomislili da se nekada žarka ljubav koja je plamtjela između Sonsyreye i Shagana već odavno ugasila, nije bilo baš tako. Sonsyreya nije ovaj puta poskidala oznake koje joj je davno prije poklonio Shagan, a Shagan iako je nizao pobjede u dolini Mandraghona nikada nije propuštao priliku da svoju sestru priupita za Sonsyrey. Svi njegovi nazivi koji su nosili ime Sonsyreye nisu ovaj puta brisani.
Onda odjednom Sonsyrey odluči iznenada posjetiti kraljicu Dyaspara Shenhu sestru Shaganovu, a baš je tih dana u Dyasparskym vrtovima Shagan podigao svoj tabor i odmarao se od bitaka uz rijeku Mandraghonha. Dyasparcy su naprosto obožavali Sonsyreyu i Shagana, pa su se ovaj put pobrinuli da Sonsyreyu veličanstveno dočekaju i zadrže je što duže u Gradu tisuću piramida i dyasparskyh hramova. Sama Shenha priželjkivala je ovakav posjet, sada kada je u šumama Mayre utaboren Shagan. Sonsyreya je sada već polako dobivala crte žene, njezina odjeća postala je duža i mnogo ženstvenija. Nestalo je onih kratkih borbenih haljinica i nije više nosila oružje. Pratile su je njezine kontese koje su također promijenile svoje izglede. U šetnji kroz grad piramida i hramova Sonsyreya iznenada primijeti alandske časnike koji su vrlo glasno i veselo o nečemu raspravljali. No, među njima ona ne prepozna nikoga, redom su to bili mladići koji su tek stasali u one opasne alandske časnike. Alanđani primijete Sonsyreyu i njezine kontese, pa ih pozdrave alandskim vojničkim pozdravom, a nakon pozdrava vrate se svojim raspravama. Sonsyrey shvati da je ti mladići nisu prepoznali i tijelom joj prođu trnci, zar su je zauvijek zaboravili u tako kratkom vremenu? Znala je ona da su Alanđani na Njegove želje spremni i zaboraviti, ako je to potrebno i On to traži. Iz razmišljanje prene je kraljica Shenha. Ako želiš prijateljice možemo otići do proplanka Ryanha, odavde iz Shylhe to nije daleko, a tamo u šumi Mayre utaborio se Shagan sa svojom pukovnijom koja Ga je dopratila iz doline Doth gdje su ovih dana nekoliko puta potukli Sywolike napadačke odrede koji su nam nekoliko puta zaprijetili zauzimanjem grada Mayra. Čini mi se da ta alandska pukovnija nosi ime Handrha. Njezini ratnici i časnici vrlo su mladi, a izgleda da čekaju dolazak pukovnije Amandha koja je puno iskusnija u borbama. Sonsyreya se trgne na izgovor Shenhe - Handrha i Amandha. Znala je da oba imena pripadaju njoj iz vremena kada su je svi Alanđani poznavali i divili joj se. Voljela bih da odemo tamo Shenha, ali znaš dobro Alanđane, ako su naumili u neke svoje bojne pohode mi bi im mogle smetati. Sada se Shenha nasmije. Ma ne trebaš se brinuti, jučer mi je Panđa otkrio da je Shagan odlučio da ostanu ovdje sve do prvih snjegova. Izgleda da su Ga proplanci Ryanhe tijekom zalaska očarali. Iako je mnogo ozbiljniji još uvijek je spreman na one svoje igrice i romantična maštanja, a na ovim proplancima uz predivnu rijeku Mandraghona njegova mašta je sigurno stalno zaposlena. Dok su Dyasparkhe i Dyadonkhe s pristojne udaljenosti proučavale aktivnosti koje se odvijaju u taboru Alanđana nisu uopće primijetile da su ih potpuno okružile alandske Šumske patrole. General Paska odjednom se grohotno nasmije, a njegov smijeh uplaši amazonke.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...