Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 22.12.2004.

Legenda o Alandiji

U luku Nyzye uplovi velika alandska bojna galija praćena samo jednom krstaricom i jednim razaračem, dok su ostali brodovi ostali raspoređeni izvan luke, ali spremni za brz ulazak u istu. Borbeni mostovi alandskog brodovlja bili su krcati teško naoružanim ratnicima, što izmami uzdahe kod svih nazočnih, jer ovi ratnici jasno su davali spoznaju da su riješeni na borbu i da im to neće biti problem, a brojčana im je veličina bila još jedan pokazatelj njihove spremnosti. Uz oštru i glasnu zapovijed na vodu je spušten čamac s nekoliko visoko rangiranih časnika, a za njim još nekoliko čamaca. Svi oni zaplove prema obalnom gatu. Na obalu iskoči nekoliko alandskih časnika koji odmah rasporede ratnike, te se pozdrave podizanjem ruku s već nazočnim Alanđanima. Onda na obalu izađe sam Shagan praćen svojim Vitezovima vjetra. Shagan i prije nego se pozdravi sa svima izravno se obrati Taranthu: Opet tražiš gužvu i probleme Taranthe? Ovaj te put upozoravam da se kloniš moje princeze i njezinih domaćina! Ako tražiš probleme i nevolje ja sam ti na raspolaganju, ali dobro zapamti ovaj put mi nećeš pobjeći kao onog dana u Tyxu. Ovo kod svih izazove čuđenje. Zar se Shagan i Taranth poznaju? Sada pak se Taranth stane smijati: Prokletstvo! Zar si to ti Dyabolo iz mračnih šuma Tyxa? Baš sam glup, a ni na kraj mi pameti nisi bio. Zar su to opet oni tvoji vražji ratnici koji su mi pomutili planove u šumama Tyxa? No, sada mi je sve jasno. Jasan mi je i strah Kotyanaca i njihovo odbijanje za današnjim dolaskom u Nyzyu. Neka ti bude! Ovaj si put opet pobijedio, ali nadam se da nećeš napustiti Sonlendh, a da se ne ogledamo još po koji put! – Samo ti reci vrijeme i odaberi mjesto, bit će mi zadovoljstvo. Povedi sa sobom što više njih koji žele umrijeti prije vremena, ali opet te podsjećam ovaj put platit ćeš mi za onu podlost u šumama Tyxa. Sada idi i dozvoli mi da se pozdravim sa svojim domaćinima i princezom. – odgovori Shagan. Taranth izda zapovjedi za napuštanje luke i na odlasku dobaci Shaganu: Hyperareycy mogu zahvaliti bogovima što si se tada ti pojavio u šumama Tyxa, jer da te nije bilo rijetko koji od njih bi preživio prokletstvo divljih šuma.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...