Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 22.12.2004.
Legenda o Alandiji
U luku Nyzye uplovi velika alandska bojna galija praćena samo jednom krstaricom i jednim razaračem, dok su ostali brodovi ostali raspoređeni izvan luke, ali spremni za brz ulazak u istu. Borbeni mostovi alandskog brodovlja bili su krcati teško naoružanim ratnicima, što izmami uzdahe kod svih nazočnih, jer ovi ratnici jasno su davali spoznaju da su riješeni na borbu i da im to neće biti problem, a brojčana im je veličina bila još jedan pokazatelj njihove spremnosti. Uz oštru i glasnu zapovijed na vodu je spušten čamac s nekoliko visoko rangiranih časnika, a za njim još nekoliko čamaca. Svi oni zaplove prema obalnom gatu. Na obalu iskoči nekoliko alandskih časnika koji odmah rasporede ratnike, te se pozdrave podizanjem ruku s već nazočnim Alanđanima. Onda na obalu izađe sam Shagan praćen svojim Vitezovima vjetra. Shagan i prije nego se pozdravi sa svima izravno se obrati Taranthu: Opet tražiš gužvu i probleme Taranthe? Ovaj te put upozoravam da se kloniš moje princeze i njezinih domaćina! Ako tražiš probleme i nevolje ja sam ti na raspolaganju, ali dobro zapamti ovaj put mi nećeš pobjeći kao onog dana u Tyxu. Ovo kod svih izazove čuđenje. Zar se Shagan i Taranth poznaju? Sada pak se Taranth stane smijati: Prokletstvo! Zar si to ti Dyabolo iz mračnih šuma Tyxa? Baš sam glup, a ni na kraj mi pameti nisi bio. Zar su to opet oni tvoji vražji ratnici koji su mi pomutili planove u šumama Tyxa? No, sada mi je sve jasno. Jasan mi je i strah Kotyanaca i njihovo odbijanje za današnjim dolaskom u Nyzyu. Neka ti bude! Ovaj si put opet pobijedio, ali nadam se da nećeš napustiti Sonlendh, a da se ne ogledamo još po koji put! – Samo ti reci vrijeme i odaberi mjesto, bit će mi zadovoljstvo. Povedi sa sobom što više njih koji žele umrijeti prije vremena, ali opet te podsjećam ovaj put platit ćeš mi za onu podlost u šumama Tyxa. Sada idi i dozvoli mi da se pozdravim sa svojim domaćinima i princezom. – odgovori Shagan. Taranth izda zapovjedi za napuštanje luke i na odlasku dobaci Shaganu: Hyperareycy mogu zahvaliti bogovima što si se tada ti pojavio u šumama Tyxa, jer da te nije bilo rijetko koji od njih bi preživio prokletstvo divljih šuma.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...