Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 21.12.2004.
Legenda o Alandiji
Sutradan luka Nyzye vrvjela je od raznih ratnika. Dok su Sonsyrey i Sonsynorha pod zaštitom snažnih odreda Araghoryanaca i u društvu starog kralja Karshonha čekale dolazak Shagana, Unakas je upozorio Fokoza: Nimalo mi se ne dopada sva ova gužva Fokoze. Gdje ti je pukovnija i gdje su Taureg i Mandhan sa svojim ratnicima? Moji ratnici su u svim dijelovima luke, ali mogu ih spremiti na borbu ako si to mislio, udarit će sa svih strana ili gdje već želiš. Mandhan je sa svojima van grada, ali ako mu pošaljemo tekliča mogao bi brzo stići, a za Taurega sigurno zna Mandhan. Dobro Fokoz, uradimo tako, ali glavna nam je briga sigurnost princeze, a kad se Shagan pojavi sve će biti puno lakše. Već danima osjećam napetost u zraku i dobro je što On dolazi ovamo.
Princ Taranth u pratnji svojih najboljih ratnika dođe pred Sonsyrey, te joj se izravno obrati: Pozdravljam te ljepotice i nudim ti svoje društvo i zaštitu. Sonsyrej ga ošine pogledom i odgovori mu: Ponavljam ti da zaštitu i društvo već imam, a moji se planovi potpuno razlikuju od tvojih Taranthe! Sada se Taranth naceri i reče: Ako je to tako da vidim tu tvoju zaštitu kako će te zaštititi. Unakas je reagirao poput munje i prije nego su se Dadaroshany snašli, on stane ispred Sonsyreye i zajedno s Fokozom zaštite je svojim snažnim tijelima, dok se istodobno iz gužve pojavljivalo sve više alandskih ratnika s isukanim mačevima. Napetost je rasla, Dadaroshany pomalo iznenađeni ovako brzom reakcijom Alanđana nisu se odmah snašli, ali napetost prekine sama Sonsyreya koja se nježno probije između snažnih alandskih pukovnika Fokoza i Unakasa: Vidim da tvoja drskost nema granica Taranthe, ali izabrao si pravi trenutak. Pogledaj u luku se sprema uploviti ona velika galija u pratnji onih ratnih brodova. Strpi se nekoliko trenutaka, pa ćeš imati priliku upoznati nekoga tko je puno drskiji od tebe. Bilo je samo pitanje vremena kada će se pojaviti, a budi siguran da je on tvoju drskost osjetio mnogo prije svih nas, tamo daleko na sjeveru, kad mi je i savjetovao da povedem Njegove ratnike kao zaštitu. No, sad je i On ovdje, pa budi sretan On će ti ispuniti sve tvoje želje za dokazivanjem i drskosti upada u tuđe gradove i prijetnje oružjem.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...