Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 19.12.2004.

Legenda o Alandiji

Otok Sonlendh – zemlja princeze Sonsynorhe

Amazonsko kraljevstvo Araghoryanaca, smješteno na otoku Sonlendh, otoku s vječito toplom klimom čije obale zapljuskuju topla mora Divljeg oceana. Mali dio otoka bio je pod vlašću Aragoryanaca (2). Osvajanjem susjednog otoka Scarabaya od strane vojske Zlog kraljevstva Amarotha i invazijom dijela otoka Sonlendha od strane Kotyanaca (4), Dadaroshana (5) i Coyotyana (3), a na zamolbu kralja Aragohryanaca, te same Sonsyreye, na otok su iskrcani i odredi Alanđana (1). Dolaskom Alanđana i njihovo učešće u bitkama Craxenha u kojima su alandski odredi više puta tukli vojske Coyotyana i Dadarosha u divljim zemljama Tykanderoghe (Tyx), stanje na otoku Sonlendh se smirilo. Svatko je zadržao svoje područje i zavladao je mir. No, ne zadugo. Dolaskom princeze Sonsyreye na otok Sonlendh u posjetu svojoj prijateljici Sonsynorhy ponovno su izbili sporadični okršaji koji će uskoro prerasti u otvorene sukobe, a kasnije i u ratove.
Princeza Sonsyreya iznenada je napustila svoju zemlju Dyadonhu i otputovala u daleku zemlju Araghoryanaca, u posjetu svojoj vršnjakinji i prijateljici princezi Sonsynorhy. Iako se Sonsyrey nije slagala s odlukom Shagana da je do otoka prati alandsko ratno brodovlje, bojeći se za krhki mir Araghoryanaca i kraljevstva Amaroth, koji bi sigurno bio narušen pojavom snažnih grupacija Alanđana, Shagan je odredio pukovnika Unakasa da povede nekoliko alandskih elitnih pukovnija potajno u grad Aryal i tamo pričeka razvoj događaja. Za potporu Unakasu određena je alandska flota Nesy pod zapovijedanjem kapetana Masharanha.
Predivnom pješčanom obalom šetale su princeze Sonsyreya i Sonsynorha, te bezbrižno razgovarale o danima svog djetinjstva (princeza Sonsyreya rođena je na otoku Sonlendh za vrijeme jednog posjeta carice Nemesydye amazonskoj kraljici Laynhy, majci Sonsynorhe. Kako su u Amazonyi u to doba bijesnjeli ratovi sa Sywolykhyma, car Arthur je odlučio svoju ženu i troje djece ostaviti daleko na jugu u tada sigurnoj zemlji kralja Karsonha. Tako su najranije djetinjstvo princeze Sonsyrey i Sonsynorha provele zajedno i bezbrižno, a nakon toga nisu se vidjele, pa su zbog toga jedna drugoj imale štošta napričati i povjeriti se jedna drugoj). Tako u svom bezbrižnom razgovoru nisu ni primijetile da im obalom u susret dolaze naoružani konjanici. No, mladi araghoryanskhy časnik zadužen za osiguranje princeza brzo je reagirao i okupio oko sebe ratnike iz pratnje spreman da zaštiti princeze. Skupina konjanika se približi, bili su to Dadaroshani predvođeni svojim princem Taranthom. Sonsyreyu ovi ratnici strašno podsjete na Alanđane, snažno oklopljeni i naoružani, šutljivi prijeteći pogledi, čudan složaj, ali nešto im je ipak nedostajalo. Bilo je to ono tajnovito i dostojanstveno držanje, stega koja je krasila jedino Alanđane.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...