Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 15.12.2004.
Grčka mitologija
Pandora – svime obdarena
Zbog krađe dara vatre, Zeus se želio, a kasnije i strahovito osvetio titanu Prometeju i cjelom čovječanstvu. Zapovjedio je božanskom hromom kovaču Hefestu neka od ilovače načini ženu lijepu poput božice, a koja treba donijeti nesreću ljudskom pokoljenju. Ostali bogovi morali su je obdariti, također po Zeusovoj zapovjedi, brojnim darovima. Bogovi joj nadjenu ime Pandora, što je značilo «svime obdarena».
Osvetoljubivi Zeus tada Pandoru ne ponudi oštroumnome Prometeju, već njegovom bratu Epimeteju, ime mu znači – zakašnjela misao, koji je bio skromne pameti. Iako je Prometej upozorio brata da od Zeusa ne prima nikakve darove, ljepota Pandore toliko je očarala Epimeteja da je Pandoru usprkos svemu uzeo za ženu. Epimetej je zdušno pomagao bratu Prometeju u darivanju čovječanstva vrijednim spoznajama i darovima, a u svojoj je kući čuvao zapečaćenu posudu u kojoj su bila zatvorena sva zla i nedaće poput bolesti, starosti, nemoći i raznih poroka. Prometej i Epimetej dugo su sve te nedaće držali podalje od ljudi, a Pandoru pak je dugo mučila znatiželja što se to čuva u toj tajnovitoj posudi i ona nikako nije prestala promišljati što li se to krije u njoj. Jednog dana nije mogla odoljeti kušnji, slomila je pečat i otvorila posudu. Iz posude izlete sve nedaće i zla ovoga svijeta, te u trenutku ispune naš život patnjom i nesrećom. Pandora se silno uplaši i zatvori poklopac posude. No, iz posude se čulo slabašno i tužno zapomaganje, a Pandora opet ne mogne suspregnuti svoje osjećaje, te otvori još jednom posudu. Sada iz posude u svijet ode – nada, ta skromna utjeha nesrećom pogođenih ljudi.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...