Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 10.12.2004.

Legenda o Alandiji

(nastavak)

Riba se okrene i spremi se na novi napad, no, Panđa je već bio na najvišim katarkama jarbola i on hitne dva koplja prema sabljarki. Jedno koplje je pogodi nešto ispod leđne peraje. Sabljarka iskoči iz vode, a taj trenutak čekao je Unakas koji je pogodi velikim katapultom. More oko ribe stane se pjeniti crvenom pjenom krvi, a sada joj se već približe Zumah i Paska koji je stanu ubadati dugim alandkim bodežima. Ubrzo još jedan čamac s alandskim mornarima dopliva do njih, te sabljarku koja je već bila u smrtnoj agoniji, stanu mornari udarati veslima i kopljima. Čamci su se približavali i s ostalih brodova, a Vitezovi vjetra Gayuma, Tonyno, Nyksys i Wowoka uspjeli su Shagana izvući u čamac. Alandski mornari potpuno okruže veliku ribu nanoseći joj sve više smrtnih ubodnih rana, te nakon desetak minuta riba više nije pokazivala znakove života. Shagana su za to vrijeme izvukli na palubu galije, gdje ga je Panđa čim je ovaj došao malo k sebi dočekao bujicom prijekora: - Dječače budalasti, što to Tebi sve padne na pamet! Sto puta sam ti rekao da ne juriš ispred mene i svojih ratnika, a sada, neka sam proklet, izazivaš i čudovišta iz ovih vražjih mora. On bi se kupao, pa što ne tražiš, namjestit ćemo ti korito ovdje na palubi i slobodno se rastopiš u njemu! Oooo, ljudi moji što mu sve ne padne napamet! – Shagan se stane brisati ručnikom i smijati: - Trebam li možda pitati tko je prvi pogodio ribu, Unakas? – Pukovnik Unakas odmahne glavom i pokaže na Panđu. Shagan se opet nasmije dok ga ranarnik prisili da sjedne kako bi mu pregledao modricu koja je ostala nakon udarca repa velike ribe. Yakwy sada kroz smijeh stane hvaliti Panđu: - Stalno nas gnjavi da ga bole leđa, a da Si ga samo vidio kako se brzo popeo na jarbol i da Si ga samo čuo kako se derao. Mislim da je i sabljarku zbunio. – Shagan prihvati: - Ma, nisam ni sumnjao, a večeras prvi tanjur ribe ide njemu! – Panđa se sada nakostriješi i prstom zaprijeti: - Idite svi vi žutokljunci lijepo do đavola! To čudovište ja ni mrtav ne jedem! Mandan, Taureg uzmite strijele i idete sa mnom u lov u ovu šumu! Panđa će sebi lijepo uloviti neku pernatu divljač, a vi sami uživajte u mesu ovog čudovišta. – Palubom se zaori smijeh Alanđana, a stari se Panđa i sam počne smijati sretan što se ipak sve ovako završilo.

<	prosinac, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...