Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 09.12.2004.
Legenda o Alandiji
(nastavak)
Alandski mornari sjedili su na palubi i odmarali se čekajući dolazak povoljnih vjetrova, a ratnici koji su bili ukrcani na brodove odmarali su se ispod paluba kako ne bi smetali mornarima u njihovim poslovima. Admiral Yakwy nekolicini okupljenih generala pričao je da u ovim vodama žive veliki morski psi i divlje sabljarke koje ponekad dosežu nevjerojatnu dužinu rasta. Nedaleko od njih Shagan je osjetio silnu želju da se okupa u ovim toplim vodama i brzo otpaše mač, skine odoru i skoči u more. Pljusak u vodu na trenutak zbuni Vitezove vjetra, ali ubrzo ih smiri Yakwyewa zapovijed mornarima: - Odmah spustite čamac u vodu i osiguravajte Shagana! – Ipak, pogledi Zumaha i Paske sretnu se, te se obojica polako stanu skidati i spremajući se da i oni skoče u vodu. Na zapovjednom mostu stari je Panđa mirno punio svoju lulu i nezadovoljan Shaganovim skokom u vodu gunđajući mrmljao. Onda pak u trenutku kada je namjeravao pripaliti lulu ona mu ispadne, lice mu poprimi izgled iznenađenja. Odjednom on velikom brzinom, nevjerojatnom za njegove godine, dograbi velika koplja i stane se penjati na jarbol vičući iz sveg glasa: - Neka me odnesu svi vragovi i prokletstva Kayonas šume! Zumah, Paska ledenih vam vrhova Wyghene zar ste slijepi?! Ono čudovište pliva prema Shaganu, a on ga ne vidi! – Sada na palubi nastane pravo komešanje i gužva. Tamna crna peraja sabljarke velikom se brzinom približavala Shaganu koji je mirno plivao ništa ne sluteći. Paska i Zumah odmah skoče u vodu s dugim alandskim bodežima i snažnim zamasima zaplivaju ne bi li presjekli velikoj ribi put do Shagana, mornari treskom puste čamac na vodu, a u njega poskače nekoliko Vitezova vjetra i stanu snažno veslati prema Shaganu. Pukovnik Unakas velikom brzinom i začuđujućom spretnošću odmah se nađe pored pramčanog katapulta spreman da pogodi veliku sabljarku, čekajući povoljan trenutak. Admiral Yakwy uspio je snažnim glasom dozvati Shagana koji se na trenutak okrene, ugleda opasnost, izbjegne za nekoliko centimetara napad šiljastog nosa, ali ga udarac repa velike ribe izbaci van vode i ošamuti.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...