Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 04.11.2004.

Legenda o Alandiji

Ledeni vjetar na toplim morima

Glavnom gradu Amazonskog Saveze Krunogradu silno su zaprijetili združeni odredi Sywolykye i Pyktye. Amazony, Anubyke i Amaryancy već se bore s njima, a mi čekamo naše prijateljice iz Dyasparha koje je poslala princeza Shena, mada mislim da bez pomoći Alanđana nećemo uspjeti. Zato sam već prije nekoliko dana poslala po pomoć u Asgrad i ako nam se naše dobre božice smiluju razigrani dječak bit će u njemu, a ne u onim divljim prostranstvima sjevera jer tamo ga nitko nikad ne može pronaći. Bodrila je svoje Dyadonkhe princeza Sonsyreya.
Na svim obrambenim crtama koje su Amazoni uspostavili Sywolyky i Pykty probili su obranu i napreduju prema Krunogradu. Ubrzo je i sam Krunograd trpio strašne gubitke i odolijevao stalnim napadima. Čitav grad je bio u požaru, a Sywolyky su na nekim mjestima ušli u grad. Amazony su pružali žilav otpor, Amaryancy princa Moskytha hrabro su se držali na svojim položajima. Antyopyne Anubyke branile su glavnu palaču i nisu popuštale, Shenini Dyasparcy utvrdili su se na bedemima, pa iako u okruženju nisu popuštali, a Sonsyreyne Dyadonkhe nepogrješivo su gađale s najviših kula od kojih su neke bile i u plamenu. Stari car Arthur, okružen svojim zapovjednicima i svojom djecom Antyopom, Moskytom i Sonsyreyom, te nekoliko Waluzyskyh generala koje je poslao Thandher car Waluzyanaca i otac Shene i Shagana, zaključi: Sywolyky ne popuštaju i ima ih previše, a ako samo na jednom mjestu izgubimo obranu naći ćemo se u vrlo teškom položaju, a to bi i mogao biti naš kraj. No, tada sa najviših kula u Krunogradu Sonsyreyne Dyadonkhe stanu slati signale. Sonsyreya brzo protumači: Izgleda da se nešto događa Sywolykyma iza leđa. Amazoni su uz velike poteškoće jedva održavali borbeni red, nekoliko je bedema palo Sywolykyma u ruke, ali uz krajnji napor princa Moskhytha i njegovih Amaryanaca oni su teškim borbama Amaryanaca protiv divljih Pyktha ponovno vraćeni. Sve je više bitka prerastala u očaj i nemoć združenih amazonskih odreda potpomognuti malobrojnim Waluzyancima i Dyasparcima. Anubyske streličarke, iako umorne i dalje su preciznim kišama strijela branile glavna vrata, Dyadonkhe predvođene kneginjom Sandrom više su puta uz juriše koji su podsjećali na one alandske, ali i bili upola manje energični, uspjele odbaciti odrede Sywolykyh koji su zaprijetili prodorom u sam grad i pred samu carsku palaču. Onda odjednom nešto se dogodi iza gustih složaja i redova Sywolykih odreda. U prvi se trenutak činilo kao da se Sywolikhi bore međusobno, a onda je postalo jasno da se ubrzano nastoje presložiti i svoje bojne redove okrenuti i ojačati svoja krila i bokove.
- Nešto se događa. Sywolykhy se ubrzano preslažu, pritisak na bedeme popušta. Izgleda da je neki od naših odreda uspio probiti blokadu, ali koji kad su do maloprije svi izvijestili da su u teškom okruženju? – čudio se princ Moskytho.
- Nisu to naši odredi brate. Slušaj ratne pokliče, pogledaj one zastave na proplanku! Nikada Sywolyky ne bi prekidali opsadu da im ne prijeti jedina opasnost i jedina noćna mora koje se plaše. Brate moj, Alanđani su to! Vidim i prepoznajem tri zastave njihovih pukovnija Poynth, Zerho i Doryan, a predvode ih najmlađi Shaganovi generali Scetaphy, Munsy i Kaybah. Ako sada Sywolykhy ne popuste neće nikada. Te gardijske pukovnije Alanđana uvijek se kreću kao prethodnica samog Shagana i budite sigurni razbit će poredak Sywolykyh. – smješkala se Sonsyreja.
- Sonsyreyo, znači li to da se Alanđanin ipak odlučio pomoći nam i dovesti svoje ratnike? – pitala je Antyopha sestru.
- Ne samo da je odlučio, on je već i tu sestro moja! Ono tamo što se u oblaku prašine približava su zastave Vitezova vjetra i zastava pukovnije Apokalipsa, a to je jasan znak da je On među njima jer nikada pukovnija Apokalipsa ne prati Vitezove vjetra ako On nije među njima. Pogledajte samo kako svi alandski zastavnici mašu i signaliziraju zastavama, pogledajte samo one manje njihove signalne zastave, nema više nikakve sumnje zastave pozivaju alandske pukovnije na okup i udar. On je tu jer taj njihov signal mi je poznat – svi alandski ratnici će se sada probijati do Njega, pa kada Ga vide razletjet će se na sve strane. Slušajte taj topot kopita i rzanje konja, slušajte taj zveket oklopa i oružja! Sigurno je da Ga osjećaju i konji i ratnici, jer njihovi oklopi i oružje blješte na suncu, a svijetlost njegovog teškog zvučnog mača štiti ih. Sigurno je da su riješeni da se za njega bore svime čime raspolažu i svi su riješeni i poginuti ako treba, a vjerujte da oni imaju štošta pokazati. Nikada ti Ledeni ratnici ne bi došli na naša topla mora da ih On nije pozvao. Legenda ponovno živi! Pogledaj narode Amazona, gledajte i divite se! Alanđani su stigli iz dalekih ledenih prostranstava i bore se protiv naših neprijatelja. Nikada ih nitko nije vidio u tolikom broju, a pogledajte i vjetar se iznenada i niotkuda podigao. Čak i strašni vjetar alandski, ledeni vjetar Actyalan prati svog dječaka s kojim se igra u ledenoj zemlji Sylenca. Ovo je zaista neobično i čudno, ledeni vjetar na toplim morima! – sve uzbuđenija objašnjavala je Sonsyreya.
Pojava Alanđana, bljesak njihovog oružja i oklopa bio je veličanstven i pomalo zastrašujući za divlje Pykthe, Sywolykhe i same Amazone. Onda se do bedema grada, na mjesto na kojem su do prije još nekoliko trenutaka bili najelitniji odredi Sywolykyh, probije nekoliko stotina alandskih ratnika. Njihovi oklopi, poprskani krvlju, umrljani prašinom, na više mjesta napukli, jasno su govorili o tome da su ti ratnici upravo izašli iz veličanstvene i strašne, Amazonima nezamislive bitke. Njihovi krvavi mačevi stanu lupati po štitovima, a ono jednoglasno stanu dozivati: - Sosyreya! Shangra! Handra! –
- Što sada oni želi sestro? – zbunjena pitala je Antyopa.
- Mene! Žele vidjeti mene jer ih je On poslao! Zamislite samo, krajnjim naporom i preko najgušćih redova Sywolykyh, oni su se probili ovamo. Sada kada su me vidjeli obrnutim putem probit će se do Njega, reći Mu što su vidjeli i još žešće će udariti. – sada već vidno uzbuđena govorila je i objašnjavala Sonsyreya.
Alanđani pak nakon što su ugledali Sonsyreyu na bedemima, samo na trenutak spuste sve svoje oružje na pozdrav, a onda ga ponovno podignu na sprem, propnu i okrenu konje, te uz gromoglasne pokliče strahovito vitlajući oružjem i u žestokom galopu krenu prema sada već oblaku prašine gdje je bitka poprimala sve žešći i drastičniji karijer u kojim je bilo jasno da će Pykthy i Sywolykhy morati popustiti i krenuti na uzmak.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...