Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 03.11.2004.

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

Jasno je da je Platon svoje ideje i priče o kojima je pisao crpio iz bogatog fundusa grčkih mitova, jasno je da ih je ponekad i slobodno malo prerađivao u svojim dijalozima, ali do danas nitko nije uspio dokazati da je bilo koji od svojih izvora izmislio. Pronaći Platonovu Atlantidu zahtjeva propitivanje mnogo građe iz domena geologije, zemljopisa, povijesti, arheologije, astronomije, filozofije, matematike, lingvistike i naravno nezaobilazne mitologije. Kada se to sve lijepo prouči onda čovjek dođe do saznanja da ima zapravo jednu svoju enciklopediju o Atlantidi. Da, Athumanunh je na svijetlo dana izvukao svoju već pomalo prašnjavu enciklopediju napravljenu davno prije u sam Osvit vremena i odlučio ovdje malo iznijeti temeljne postavke o Atlantidi. No, jedno da ostane jasno – Athumanunh zadržava krajnje neutralnu poziciju. Istina i ja bih volio otkriti stvarnu Atlantidu kad bi postojali neki čvrsti dokazi, ali kako njih nema zadovoljit ću se pisanjem o već prije poznatim teorijama, možda ih malo izmijeniti na samo svoj način (da me netko krivo ne shvati), pronaći im mane, ali i vrline i stalno imati na umu Platonovu Atlantidu. Nije mi namjera proučavati Platona kao velikog filozofa, jer onda mi ne bi bio dovoljan ni blog, a ni ovaj moj slatki zemaljski život, trebao bi ih barem dva, a to ne može ni Athumanunh…
Stari Egipćani klanjaju se božanstvu Sunca kada ono zalazi tj. gledaju na zapad, dalje na zapadu postoji još jedan mističan narod – drevni Inke. Inke pak se također klanjaju božanstvu Sunca, ali u trenutku kada izlazi tj. gledaju na istok. Jedni i drugi govore o postojanju nečega u Atlantiku. Nisu li, ove drevne i misteriozne civilizacije, možda prve kolonije nekada moćnoga kraljevstva Atlantide?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...