Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 30.11.2004.

Legenda o Alandiji

Alandska pukovnija Apokalypsa

Nakon misterioznog nestanka Shagana i pukovnije Apokalypsa koja Ga je pratila u nepoznate predjele divlje zemlje Pyktye, sywolyko – kotyansky združeni odredi bili su sve nasrtljiviji prema dijelovima Zabranjene doline koju su oduvijek svojatali. Znajući da su bez Shagana nemoćni i slabi za bilo kakvo upuštanje u borbu, a da bi održali kakav takav mir i stabilnost, alandski generali predložili su Sonsyrey da dopusti Sywolykima i Kotyancyma da povremeno ulaze u sporni grad Suncyty.
- Zašto si Panđo dopustio da njihovi odredi pregaze Mandraghon i pojave se ovdje? Zašto se niste borili onako kako Vas je naučio On? – srdito je pitala princeza Sonsyreya. Panđa joj je mirno objasnio: - Nije ni meni drago što ti lešinari slobodno krstare Zabranjenom dolinom, ali da im to nismo dopustili krenuli bi na Waluzyu i Dyaspahr, a mi bi imali strašnih problema i na granicama Alandije. Da ne govorim da bi princ Haywey ostao odsječen sa svojim Ararađanima i potpuno odvojen od nas. Vjeruj mi princezo ovako je puno sigurnije i za nas i za cijeli Sjeverni savez. Kotyanci nam do sada nisu zadavali brige, a i Sywolyky su zadovoljni ovakvim podjelama, a nama ostaje da vjerujemo da će se Shagan jednom konačno pojaviti. Kada On bude tu, lako ćemo ih mi protjerati, ali sada je bolje da se ne upuštamo u otvorena neprijateljstva s njima. -
Prošla je godina, a Shagan se nije pojavio. Alandski generali bili su sve zabrinutiji, a princeza Sonsyrey sve je teže podnosila Njegov nestanak i nazočnost odreda Hladnih vatri koje su sada ponovno slobodno prelazile zelenu rijeku Mandraghona i kretale se Zabranjenom dolinom. Onda pak jedne predivne, tople i plave noći usred Zabranjene doline začuo se urlik i zavijanje alandskih polarnih vukova. Ti strašni predatori nikada se nisu spuštali s planine Wyghen, a ove su se noći poput sjena kretali velikom brzinom kroz Zabranjenu dolinu vješto se skrivajući u šumama palmi. Ujutro u velikoj dvorani vladalo je komešanje i gužva. Naime, svi su raspravljali o pojavi polarnih vukova ovako daleko na jugu, a još veću je zbunjenost izazvala pojava princeze Sonsyreye koja je u rukama nosila alandske bijele zimske ruže. Koje nisu cvjetale od Shaganovog nestanka. Vidjevši je Vitezovi vjetra se međusobno pogledaju upitno, a Panđa se obrati Sonsyrey: - Oooo, Zaštitnice alandska, Handro naša, odakle Tebi te ruže?! – Sonsyrey sada zbunjeno pogleda Panđu i upitnim pogledom prođe po svim nazočnim Vitezovima vjetra u dvorani. – Zar mi ih niste Vi Vitezovi vjetra donijeli noćas? Zar još netko osim Vas zna gdje cvatu i mirišu alandske bijele ruže? Našla sam ih jutros kada sam se probudila pored uzglavlja. – iznenađena i zbunjena odgovori Sonsyreya. Panđa se stane smijati grohotno: - Ne djevojčice! Nitko od nas ne zna gdje cvatu i rastu alandske bijele ruže. Ako bi i znali ne bi ih ubrali jer one ne cvatu kroz godinu. One procvatu samo jedne noći i mirišu samo jedan dan, a onda nestanu i uvenu. No, svi mi znamo tko zna gdje rastu i mirišu i tko samo zna koje noći procvjetaju te alandske ruže! … -

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...