Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 24.11.2004.
Legenda o Alandiji
nastavak
Jednog jutra iznenada Panđa priđe Shaganu i glasno pred svima Ga upita: - Reci nam dječače naš, što ćeš sam u tim divljim prostranstvima Sylenca? Zar Ti predivna princeza s toplih mora više nije ni na kraj pameti? – Svi Vitezovi vjetra ostanu zatečeni i nad tišinu Sylenca nadvije se još tiša tišina koja zavlada nakon Panđinog pitanja. Onda se Shagan nakon više mjeseci ozbiljnosti konačno glasno nasmije: Eh, dobri moj Panđo. Kao i uvijek zabrinut si za mene, ali stari prijatelju reci mi što bih ja trebao uraditi? Možda bih ja trebao tražiti oprost od nje nakon onoga što mi je napravila u gradu Drymhu?
- Nije Ti ona ništa napravila bedasti dječače! Ti si sam kriv za njezinu ljutnju, sjeti se samo luke Altemyre, a onda ti opet u Drymhu motaš se oko Sonsynore, napiješ se s onim blesavim Arghoryancem i raspetljao Ti se jezik, a ona Te gledala kao Boga. Ja jesam star, ali nisam glup, znam što treba izbjegavati u trenucima ženske ljubomore, ali Ti «žutokljunac» jedan, kao i u bitkama uvijek juriš tamo gdje je najopasnije i da …- Sada se Shagan sve više počeo smijati i konačno prekine Panđu: - Oooo, evo ga opet, a sada sam još i ja glavni krivac, zar me nije ona … - Sada pak Panđa prekine Shagana: - Da me nisi više nikada prekinuo, pet mjeseci skupljao sam snagu da Ti ovo bacim u lice, a sada kad sam konačno skupio snagu Ti me prekineš! Zar sam ja to zavrijedio od Tebe? – Sada se Shagan uozbilji, položi ruku na uznemirenog Panđu i mirno mu odgovori: - Oprosti prijatelju stari, stvarno sam malo pretjerao, ali pa Ti si me naučio ovakvoj upornosti i ustrajnosti i što bih ja sada? Zar da ja prvi popustim, to želiš? - - Ne! Malo si previše nepopustljiv i grub prema djevojčici s juga. Sakrio si se u šume Mynechyza jer znaš da nas Ona ovdje ne bi nikada pronašla. Daj dječače popusti malo samo, evo, odvedi nas u Neberaskhu, ili nas povedi u divlju zemlju Tyx, samo daj prijeđi Armaghedonhu i spusti se malo južno. Ništa drugo ne tražim od Tebe. Shagan se opet stane smijati, a onda se iznenada okrene prema Amaksosu i zapovjedi mu: - Amaksose odmah pozovi pukovnije Dyngho, Sekwoya i Hydrha! Idemo malo u Zabranjenu dolinu na jedan Nektar!
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...