Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 21.09.2004.
Grčka mitologija
Meduza
(grč. Medusa, lat. Medusa – jedna je od triju Gorgona, nakaznih kćeri morskog boga Forkija i njegove žene Kete)
Meduza je za razliku od svojih sestara bila smrtnica, ali inače im je po svemu bila slična: iscereno lice, prignječeni nos, nakazni životinjski zubi, metalna krila i zmije umjesto kose. Ugledavši je, čovjek bi se od grozote jednostavno skamenio. Prema nekima izvorima, Meduza je nekad bila lijepa djevojka i imala mnogo prosaca. Najljepše na njoj bila je njezina bujna i valovita kosa. Međutim, kada ju je u Ateninom hramu obeščastio Posejdon, a da bi je kaznila, Atena je njezinu kosu pretvorila u zmije.
Ubio ju je Persej, koji joj se približio opremljen krilatim sandalama, čarobnim zakrivljenim mačem, čarobnom kacigom i štitom u kojem ju je motrio kao u ogledalu. Mačem joj je odrubio glavu, a iz njezinog tijela izašli su div Hrisaor i krilati konj Pegaz. Iz krvi koja je kapala iz njezine glave izlegle su se sve i danas poznate zmije otrovnice. Kao strašno oružje Persej je tri puta rabio Meduzinu glavu. Prvi put protiv diva Atlasa koji ga je uvrijedio, drugi put protiv Fineja, odbijenog prosca njegove žene Andromede i treći put protiv serifskog kralja Polidekta koji je bio nasilan prema njegovoj majci Danaji. Nakon ovoga Perzej je glavu poklonio boginji Ateni koja ju je pričvrstila na svoj štit. Navodno je Meduzinu glavu na svom neprobojnom štitu nosio i sam Zeus.
Kasnije su svoje štitove i oklope ukrašavali slikom Meduzine glave mnogi mitski i historijski junaci stare Grčke i Rima.
Prema nekim antičkim piscima Meduza je u vezi s bogom Hefestom rodila i čudovišnog diva Kaka.
| rujan, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...