The Imperial Blog
| < | prosinac, 2004 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovaj blog je namijenjen raznolikim dnevničkim zapisima. Promjena definicije: bilo kaj se ovdje može naći.
Ovaj blog je namijenjen raznolikim dnevničkim zapisima. Promjena definicije: bilo kaj se ovdje može naći.
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zvjezdane staze
Zvjezdane staze na hrvatskom
Kartaške igre
Linkovi dobrih blogova
aimee
tenchee
virko(blog je stvarno čudan, ali je ideja zapravo korisna)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zvjezdane staze
Zvjezdane staze na hrvatskom
Kartaške igre
Linkovi dobrih blogova
aimee
tenchee
virko(blog je stvarno čudan, ali je ideja zapravo korisna)
Moji omiljeni odlomci iz knjiga
Star Trek: Genesis Wave, book one
15.07.04.
"Bili su se suprotstavili Valu Postanka na planetu Myrmidon, ali se to ipak nije moglo nazvati pobjedom. Za dva dana i Zemlja će pasti, a oni još nemaju pojma tko im to radi."
Moji omiljeni dijalozi iz Zvjezdanih staza
Zvjezdane staze: Deep Space Nine (7. sezona): Carevo novo skriveno ruho
Veliki Nagus Zek, zakleti neprijatelj likvidatora Brunta: "Brunt, mrtav?"
Rom: "Žalim. Pogrešni Brunt."
Zvjezdane staze: Deep Space Nine (6. sezona)
Quark (promatra kako Nog pomoću trikordera pokreće mrtvog Keevana kojem su ugradili neki uređaj u mozak, tako da se ponaša da je živ): "Nog, kako ide?"
Nog (prestravljeno): "Oh ne, zaglavio se!" (Keevan se zabija u zid)
Star Trek: Genesis Wave, book one
15.07.04.
"Bili su se suprotstavili Valu Postanka na planetu Myrmidon, ali se to ipak nije moglo nazvati pobjedom. Za dva dana i Zemlja će pasti, a oni još nemaju pojma tko im to radi."
Moji omiljeni dijalozi iz Zvjezdanih staza
Zvjezdane staze: Deep Space Nine (7. sezona): Carevo novo skriveno ruho
Veliki Nagus Zek, zakleti neprijatelj likvidatora Brunta: "Brunt, mrtav?"
Rom: "Žalim. Pogrešni Brunt."
Zvjezdane staze: Deep Space Nine (6. sezona)
Quark (promatra kako Nog pomoću trikordera pokreće mrtvog Keevana kojem su ugradili neki uređaj u mozak, tako da se ponaša da je živ): "Nog, kako ide?"
Nog (prestravljeno): "Oh ne, zaglavio se!" (Keevan se zabija u zid)
Ono kaj volim (popis)
Knjige
Volim čitati Johna Vornholta (savršeno!), J.K.Rowling (Harry Potter je cool), i razne Star Trek autore knjiga.
Knjige
Volim čitati Johna Vornholta (savršeno!), J.K.Rowling (Harry Potter je cool), i razne Star Trek autore knjiga.
Pohvale i pokude
šaljite na ovaj mail.
šaljite na ovaj mail.
13.12.2004., ponedjeljak
Mađarski rječnik
|
Ovako nešto već mi se dugo nije dogodilo... Dakle, neki dan mi je trebao mađarski rječnik. Pa sam ga išao tražiti po gradu. U "uglednim" knjižarama našao sam svakojake kuriozitete: poljski (već postaje uobičajena stvar), slovački, rumunjski, turski, španjolski, engleskih na bacanje, prodavači leže na njemačkima itd. itd. No mađarskog nigdje! Našao sam još u Tamarisu nekakav "Mađarski za putnike". Ma kakav mađarski za putnike, meni treba pravi rječnik, pomislih! I tako tražim ja dalje. Kad sam prevrnuo sve knjižare, krenuh na antikvarijate. FYI, zabranjeno je iznošenje rječnika iz knjižnice. Perfidno, a ja nemam živaca tamo sjesti i dva sata nešto gurati nos u papir i prevoditi. A laptop naravno nemam. I konačno, u jednom od antikvarijata našao sam mađarski. Mali rječnik, 10000 riječi, piše iza, no ipak je nekako uspio zadovoljiti moje potrebe. NEMA GRAMATIKE! Imao sam sreću da sam skinuo svu silu stranica o mađarskom s Interneta. E pa zaista, kakva je to zemlja, kada mi, Hrvati, doslovce stojimo kraj Mađarske, a mađarskog rječnika ni od korova. A tamo Nijemci negdje iza sto brda i dolina, a njihovih rječnika na bacanje. Da poludiš. Usput kanim kupiti slovački i češki, da ne budem izuzet od bespotrebne rječnikizacije. P.S. Naručih u Tamarisu neku Star Trek knjigu još u LIPNJU, a JOŠ ju nisam dobio! |
27.11.2004., subota
Razne male igrice za razonodu
|
Ne, ovo što ću vam reći sada nije popis flash igrica od 200-500 MB koje možete skinuti s Interneta i zaigrati, nego upozorenje o tome. Dakle, poootpuno sam siguran da ste surfajući Internetom naišli na nešto toga tipa. Ako se ne varam, i isprobali ste tako nešto i ispale su vam oči od buljenja u računalo dok niste postigli milijardu bodova ili nešto slično. To je zbilja zgodno za igrati, a ja na računalu imam dvije igrice, "Udri majmuna" i "bacanje pingvina". Ako niste malo mućnuli glavom, niste zapazili da u tim igricama zapravo nema komandi. Računalo samo slučajnim brojem ili vi pomakom miša određujete kakav će biti ukupan ishod. Na primjer, u Djeda Mraz-varijanti, dostupnoj na CD-u časopisa Entera, u gornjem vam kutu piše samo STYLE i POWER i nekakve kazaljke. Dakle, ishod igre je određen još prije početka! Ta kategorija igara spada u promidžbene svrhe, napravljena da privuče ljude da troše vrijeme na Internetu. To su igre na sreću. Zamislite da dođete u jednu kockarnicu. Svjetla blješte oko vas dok vi krećete trkom prema jednorukim džekovima. Ubacite novac i potegnete ručice, a rezultati se vide kroz proreze na automatu. Vi to ponovite. I ponovite. I ponovite. Ne bi li vam dosadilo buljiti stalno u to? Iz tog razloga ja radije igra Santa Claus In Trouble ili Icy Tower. |
25.11.2004., četvrtak
Uzori pod povećalom
|
Sigurno svi znate kako je kada vas baka, mama i kompanija tupe i natežu sa namjerom da postanete još bolji (mission impossible). Svi govore: "Ahhh, kako je dobar i poslušan ovaj dečko/djevojčica, a ovaj naš Ivan/Đuro/Martin/Krešo (zamijenite bilo kojim imenom) je tako zločest.". Slijedi osvrt o uzorima. Dakle, tko su i što su "uzori"? Dečko iz razreda nižeg od mene, moj susjed, pravi je anđeo prema bakinim riječima. Jest da nešto malo pomaže kod kuće, ali u školi nije tako briljantan. Kao prvo, školskim hodnikom juri kao da ga tigar goni, a druži se s onima za koje bi ruku u vatru stavio da nisu baš najposlušniji učenici u razredu. Zadnji put kada sam ga vidio, zaletio se u neku stariju curu u školskom hodniku tako da ju je srušio na pod. Sigurno je imala pravo što ga je čerupnula za kosu. Cura, također iz razreda nižeg od mene, "uzorna djevojčica", nije tako pristojna i dobra kao što se na prvi pogled čini. Skače okolo kao mala zmija. Kad sam se vraćao iz dvorane za tjelesni, vidio sam je kako nemilosrdno mlati nekog dečka iz svog razreda koji viče: "Jao! Nemoj! Au!", dok njezina kompićka juriša na drugog dečka koji bježi glavom bez obzira. Druge "uzore" da i ne spominjem. Dakle, ovo je razdoblje, početak trećeg tisusljeća, doba velike okrutnosti i zloće "uzora". Nadam se da "uzori" neće preuzeti vlast nad svijetom pod krinkom dobričine. Brrrr! |
23.11.2004., utorak
O mailovima (besplatnim i dr.)
|
Događaj koji se zbio prije dan-dva ponukao me da ovo napišem. Dakle, sigurno ste svi čuli za Yahoo! Mail (uh-oh, čini mi se da čujem zijevanje od dosade). S tim mailom svinjarijama nikad dosta. Kao prvo, prijavio sam se na pet yahoo-grupa o Star Treku. Kako duže vrijeme nisam čeprkao po njemu, inbox se pretvorio u elementarnu nepogodu. Tisuće poruka zakrčile su ga! Nemojte ni slučajno pomisliti da se radi o uplašenim pozivima frendova koji su prestrašeni, jer im se ne javljam. Ma kakvi! Dio toga su neke glupe reklame koje mi je Yahoo klasificaro kao vrijedne mailove, dok mi je u Spam folder strpao obrazac za registraciju na Forum.hr Nakon toga, pokušavao sam napraviti svoj drugi mail, jer sam htio ponoviti gradivo o tome kako se to radi. Kao prvo, 100 novih megabajta ultraskučenog inboxa zatvorilo mi se pred nosom. Glupa stranica za prijavu tražila je BROJ MOJE KREDITNE KARTICE!!!!1111HELP Tim blesavcima vjerojatno nije palo na pamet da postoje ljudi bez Vise, Mastercarda i ostalih stvari tog tipa. A još k tome, traže i adresu. Kako Hrvatska ("Croatia") nije ponuđena na listi, a i nemam kreditnu karticu, upisao sam nešto tipa New York, Fifth Avenue, ali ne pali. I sada pokušajte otvoriti besplatno mail adresu! Stvarno ne znam što je udarilo u glavu tim Yahoo-ovcima. A sada nešto riječi o drugim mailovima. Hotmail, koliko znam, najavljuje 250 MB inboxa, no to su očito puste priče, jer još uvijek visi na svojih 4 MB. Ti svi inboxi od Hotmaila stali bi na pola moga hard diska. A ionako je to premali inbox, budući da bi ga 2 poruke sa prosjećnim attachmentima mog stila ugušile. Gmail (Google Mail) da i ne spominjem. Samim imenom podsjeća na gmazove, a to i jest. Njegovi prljavi prstići kopaju po našim e-mail porukama i ubacuju idiotske reklame. Na kraju krajeva, on je sa svojih 1 GB optimalan mail. Ukoliko se ne ugleda na Yahooa. Zaključak: Zavirite malo u svojeg zaboravljenog Outlook Expressa. On je puno djelotvoriniji od tih šepirećih gluposti. Ako koristite Gmail, izbjegnite reklame šifriranjem poruka. Možda u nekom od sljedećih postova objavim i Playfairovu šifru. |
17.11.2004., srijeda
Ponovno na blogu
|
Konačno mi se sredio kompjutor, nakon brojnih popravaka, infekcija virusima i stotinama spyware-a i sličnim grozotama. Ovih dana se i ne događa ništa posebno zanimljivo, osim da mi je sedmogodišnja sestrična Patricija došla u posjet za moj rođendan. Iako će ju netko smatrati slatkom djevojčicom, zapravo je prilično prohtjevna umišljenka, koja smatra da ona uvijek mora biti u centru pažnje. Onda nije ni čudo što radi katastrofu u kući i mojoj sobi. Kada igramo poker ili magarca, traži da baki namjestim najgore karte, odnosno džokera u magarcu, a neke niske karte u pokeru. Njoj nije ni na kraj pameti da bi slavljenik trebao biti važniji, no ja joj popuštam, unatoč tome što učini moju sobu neprepoznatljivom. Traži da joj puštam Crvenkapicu i Snjeguljicu s kazete, da igramo Santa Claus na kompjuteru, a na Simsima uvijek brlja po tipkvonici, unatoč svojem znanju svih slova. Međutim, ima i dobre točke: život uz nju uvijek je uzbudljiv, jer nikad ne znaš na čemu si. Uvijek moraš biti na oprezu da ti od straha ne ispadne leksikon kada se ona zadere: "Uzbuna!". Uzbuđeno čekaš trenutak kada će se mirno igranje Memoryja pretvoriti u divljačko ljutito bacanje Memory-kartica svuda po kući. Na kraju mi je uvijek nekako žao kad ode. Ne znam da li je to zbog nereda koji ostavlja u mojoj, a i u drugim sobama, ili zbog nekog drugog razloga. |
04.09.2004., subota
|
Dan mi prolazi u surfanju Internetom. Inače, volim skupljati Star Trek siteove i skopiravati ih na svoj kompjutor. Inače, ako koga zanima, evo liste nekih iz moje zbirke: Inače pišem i Star Trek priče upotrebljavajući dokumentaciju o Star Treku s Interneta i iz Star Trek knjiga. Baš sam malo kopao po backup diskovima i našao si svoje rane uratke. Jedan ima 14, a drugi 40 stranica. Inače, priča se tamo vrti oko svemirskog broda USS Hippo Zvjezdawn koji istražuje misteriju nestajanja zaštitnih programa na planetu Hippecu. Na kraju nastaju još veće nevolje i spetljavaju se sa Tyranosaurusima Rexovima odnosno njihovom kolonijom u Andromedinoj galaksiji koja je preživjela udar asteroida o Zemlju 65 mil. god. prije naše ere. U drugoj priči su im Tyranosaurusi Rexovi saveznici i moraju se riješiti nepoznatih bića iz 29. stoljeća koja planiraju invaziju na Federaciju i imuna su na fazore. Nevolje im zadaje mogućnost mijenjanja oblika tih bića i činjenica da Ferengiji hoće orobiti planet na kojem se oni nalaze. Imam i kasnije priče, npr. onu o USS Perseusu, brodu prototipu koja je zasada najduža sa svojih 110 stranica i još se ni ne bliži kraju, a obrađuje vremensku razdaljinu od više od dva mjeseca. Uglavnom, ni za priče nisam blesavac. |
29.08.2004., nedjelja
Film "Garfield"
|
Baš sam danas bio gledao film Garfield. Radi se o (vama možda već jako poznatom) mačku koji se prežderava stalno. Kada njegov gospodar Jon kupi psa Odieja, Garfield je duboko uvrijeđen i maltretira psa. Zbog jedne njegove psine, Odie se izgubi u gradu i nađe ga netko. Neki televizijski voditelj Chapman se hoće obogatiti, pa ulovi Odieja. Garfield ga vidi na televiziji, pa ga ide vratiti kući do nebodera neke televizijske kuće. Garfield upada u razne nevolje, ali otkriva Odieja i preživljava pad s velikog nebodera ravno u kamion s lazanjama (definitivno najkomičnija scena u filmu). Chapman isprobava ogrlicu za elektrošokove na Odieju, ne bi li ga natjerao da napravi salto. Nakon toga odlazi na vlak za New York. Garfield ih slijedi do kolodvora. Međutim, ulove ga šinteri. Ubrzo dolazi neka djevojčica sa roditeljima koja želi nabaviti mačku. Garfielda i još četiri mačke, uključujući i Gospana Luju, bivšeg Chapmanovog mačka stave na neku crtu da bi ih promotrili. Nakon što djevojčica uzme Gospana Luju, on joj izleti iz ruke i pritisne tipku za otvaranje svih kaveza, a sve životinje iz šinteraja bježe. Na kolodvoru prtlja po komandnoj ploči za skretnice i umalo prouzroči katasrofalni sudar svih vlakova na kolodvoru, ali ih sve zaustavi u zadnji čas, a Chapmanov vrati nazad. Zatim pusti Odiea iz kaveza u prtljažnom vagonu. Chapman ih opazi i stjera u neki kut, te im hoće staviti električnu ogrlicu. Međutim, Gospan Lujo vodi akciju za oslobođavanje Garfielda i Odieja. Za to vrijeme Jon i njegova prijateljica, veterinarka Liz si čupaju kosu zbog nestanka Garfielda i Odiea. Oni također odlaze na kolodvor. Na kraju akcije, izgriženom i izgrebenom Chapmanu štakori, također sudionici akcije stave onu istu električnu ogrlicu. Zatim se Garfield i Odie ižive na njemu (Chapman radi salta), a Liz i Jon ih nađu. Jon nokautira Chapmana, i odosi sa sobom Garfielda i Odieja. KRAJ. Sve u svemu, film je zapravo izvrstan, samo što nijednom liku nisu dočarali izgled kao u stripovima. Garfieldu, Odieju i Jonu su uspješno dočarali karakter, ali veterinarka Liz, jedini preostali lik, ne samo što nosi naočale, nego je i zaljubljena u Jona, dok ga u stripovima mrzi. Film je zapravo napravljen s određenom dozom "stvarnosti" o Garfieldu i ostalim likovima i određenom dozom stvari očigledno napravljenih da se filmu poveća gledljivost. Za razliku od mnogih drugih filmova, ovaj je uspio u mojim očima. Ocjena filma: 95% |
28.08.2004., subota
Nevolje s računalom
|
Imao sam ovih dana jedan mali problem: baš sam u nedjelju krenuo postati na blog. A što se dogodilo: računalo mi je prilikom paljenja odvratilo blještavim plavim ekranom na kojemu je pisalo:
To, koliko ja znam, znači da je otišla matična ploča. Dakle, moja je priča i svi moji podaci i sve što sam u zadnje dvije godine skidao s interneta zarobljeno u računalu narednih nekoliko dana dok to netko ne popravi. Međutim, serviser je rekao da je provjerio matičnu ploču, [I]reinstalirao Windowse i našao viruse i slične nepoželjne programe (elitnim jezikom malware i spyware)!!! Preporučio je da napravimo generalni backup podataka i da formatiramo disk!!!! Takve drastičnosti definitivno nisam bio očekivao. Na svu sreću, podaci su ostali čitavi. Prije nisam imao takvu sreću. Izgubio sam već dva računala na težak način. Onaj put sam se morao osloniti na backupe. Sve u svemu, u Zvjezdanim stazama očito su imali pravo o podivljalim računalima, npr. Landru računalo na planetu Beta 3 koje je tražilo od stanovnika planeta da ga štuju kao boga. Nažalost, sve se to može dogoditi, pa nije nevjerojatno da će doći dan kada ćemo klečiti pred računalom i moliti za opstanak. |
18.08.2004., srijeda
Problemi oko Interneta i ostalo
|
Mama u zadnje vrijeme postaje paranoična oko Interneta (zadnji mjesec smo imali telefonski račun 160 kuna samo Internet), pa se ne smijem spajati na Internet za radnih dana. Zato ovo pišem u Microsoft Wordu. Word je i inače moj omiljeni program za pisanje, no jednostavno nisam baš naviknut na pisanje bloga u Wordu, a ne direktno na Internetu. Mama tvrdi da ona također tako piše blog. Imam i drugi problem: nisam osvježio svoju Star Trek grupu na Yahoo!u, niti sam uopće provjerio je li se u zadnje vrijeme u nju priključio itko drugi osim mene i pregledati poštu na svoje 2 e-mail adrese na Yahoo!u {zbog spama neću pisati koje su}. Također još moram ići na Forum.hr provjeriti da li je netko uopće pogledao moju novu temu (moje korisničko ime jest "admiralnorton"), moram otići na DITL presnimiti sve promjene, moram ovo, moram ono… Ukratko, čim nisam tri dana na Internetu, nakupi mi se hrpa obveza. Čak su me i Zvjezdane staze počele razočaravati. Kupio sam knjigu baziranu na Star Trek: Voyager epizodi Equinox, ali mi se na kraju jedan dio zgadio. Pitam se što je na kraju knjige (nisam ju još do kraja pročitao). Radi se o tome da Voyager otkriva U.S.S. Equinox, drugi brod izgubljen u Delta kvadrantu. Pitam se, na kraju, jesu li sve te stvari zbilja potrebne. Na kraju zaključim da svoju Yahoo grupu, Forum.hr korisnički nalog i stvarno golemu bazu podataka o Zvjezdanim stazama skidanu sa više site-ova da bi se zagušio gotovo bezgranični hard disk prostor ne bih smio baciti uludo. Zato se nastavljam gombati sa svime. Suma sumarum: ljudi su čudna vrsta. |
15.08.2004., nedjelja
Olimpijeske igre
|
Baš neki dan počele Olimpijske igre. Sada svi slave zbog toga. A meni se ne da, zato jer to znači d aće moje omiljene serije bacati okolo svuda po programu da bi se nagodili sa Olimpijskim igrama. Ne shvaćam čemu rade toliku strku. Olimpijske igre k'o Olimpijske igre. Pa šta onda ako su drugi put u Grčkoj. A sad nešto o Olimpijskim igrama: kolaju glasine da je grčki sportaš Kederis koji je trebao nositi baklju da bi zapalili onaj plamen koji gori za vrijeme Olimpijskih igara dopingiran. Naime, misteriozno je doživio prometnu nesreću dok se vraćao u igrački kamp zajedno sa nekakvim "osobnim stvarima", a baš su ga tada namjeravali testirati na doping. Zamislite koji skandal: nosač baklje dopingiran. Eh, šteta. Međutim, pitam se ja, gdje su stavili svih tih 10500 sportaša? To nije kamp, to je mali grad! To je meni najčudnija stvar. Zbilja, sumnjam da bi ih pošutali u apartmane, 5 u istu sobu. A piše da su stavili i raketne bacače. Toliko o osiguranju. Kao da su zvali teroriste pa da se moraju braniti od njih. A uostalom, i što će im raketni bacači protiv terorista? Neće teroristi koristiti rakete zemlja-zemlja, pa da se ovi moraju braniti. Uostalom, tko bi imao tako na zubu Olimpijske igre. Zbilja ne znam. P.S. Ako tko zna, pišu li se Olimpijske igre velikim i ili malim početnim slovom. Naime, "olimpijske" bi se trebalo pisati malim početnim slovom, jer imaju sufiks -ski, a opet, trebalo bi se pisati velikim, jer je to naziv događaja. |
08.08.2004., nedjelja
Alka
|
Djedo, baka i teta Đurđa koja mi je došla u posjet gledaju alku na televiziji. Po mojem mišljenju, alka je O.K. igra, ali je malo dosadna. Ne bi ju ja svake godine gledao da živim u Sinju. To baš i nije moj tip igre. Alkari kojih je najmanje deset trče stazom dugom 160 metara i pokušavaju pogoditi alku "u sridu", što im obično ne uspije. Čak i ako tko pogodi, onda je to obično čista sreća. Trči se tri puta, a mogu biti i dodatni pogoci ukoliko se dogodi da dvojica postignu jednak broj bodova i oni su prvi. Vidite, to je igra koja se odvija striktno po pravilima. Nema puno dinamike: nakon svake trke su samo 4 moguća dobitka: nula (alka nepogođena), jedan (pogodak u bočne rupe), dva (pogodak u gornju rupu) i tri (pogodak u sridu). Ukupno može biti najmanje 132 ishoda, a najviše, praktički, 200-250; primjerice, u košarci ih može biti beskonačno! Zato alka nije moj broj. |
06.08.2004., petak
Voyager Caretaker 2. dio
|
Mislio sam da će drugi dio Skrbnika trajati također sat i pol, no trajao je kao obična epizoda. Usput, saznajemo što su kvantne singularnosti. singularnost... Singularnost.... sve me to podsjeća na nešto, no ne znam šta, kao idiot. Tek iz Neelixovog objašnjenja (horizont događaja {svijesti}) sve mi se razbistri. To je CRNA RUPA!!! E, ako su spali na crne rupe, ne znam što bih rekao, makar je epizoda inače bila izvrsna, kad se zanemari činjenica da je kvantna singularnost crna rupa. Sjećate se Enterprise serijala? UŽAS! Jednom su onom Malcolmu i Tripu dvije mikrosingularnosti (pazite koja gluparija!) napravile rupice u šatlu. Naravno, oni su ih vješto začepili (opet glupost, u stvarnosti bi im brtve zbog pretlaka izletjele u svemir i zrak bi nastavio istjecati!).  Jako je dobar bio onaj dio kada se pokvario holoprojektor, pa se doktor smanjio na veličinu šnite kruha i tako je stajao na svom stolcu. Uto je u bolnicu ušao Paris sa zgrebnutim prstom, a doktor je odvratio: "Morati ćete se sami pobrinuti za svoju ogrebotinu.", a ovaj je odvratio: "Takvog te više volim" i nacerio se  |
05.08.2004., četvrtak
Voyager započinje
|
U Zvjezdanim stazama započinje novi serijal: Voyager. To je meni zapravo najbolji serijal, kada se od DS9-a i TNG-a oduzmu kazneni bodovi za svemoćne Proroke i Pah-utvare, nemogućeg Armusa (defiitivno najgora ideja u Zvjezdanim stazama koja je koštala života jednog lika kojem bi bilo bolje da je ostao živ), i svevišnje Q-ove. Dobro, i Voyager ima svojih mana, ali je kada se sve zbroji i oduzme čist okej. Je li tko gledao 1. dio pilot-epizode Skrbnik? Ja sam mislio da je neka greška ili da će povezati oba dijela, ali je samo 1. dio trajao sat i pol!! I sasvim je OK. Ne znam što svi bljuju po Voyageru, gledao sam dotad samo 7. sezonu, a ona je OK. Posebno su me se dojmili Borgovi. |
04.08.2004., srijeda
Završava DS9
|
Konačno kraj tog serijala od Zvjezdanih staza. DS9 mi zapravo nikad nije bio nekako bajan. Ok, skoro da nema Q-ova, ali ima onih Proroka, Pah-utvara i sličnih malih pakosnih gadova kojima ne možeš ništa. Jedina stvar koja tu vrijedi je dominijski rat. Dobre su mi epizode gdje se Defiant bori sam protiv hrpe neprijateljkskih brodova... ---- aha, Defiant. Da sam ja u Zvjezdanoj Floti, zapvijedao bih tim brodom. Ima sve: jake fazore, kvantna torpeda, štitove, aerodinamičan, fleksibilan itd. Ali taj brod ima jednu veliku manu: sve ovo što sam naveo. Uzmimo kao primjer fazorske emitere Galaxy klase brodova (najveći federacijski brodovi). Zamislite sada šest metara velike fazorske emitere Galaxy klase i Defiantove dvometarske pulsne fazore. I zamislite ovo: Defiantova četiri topića trebaju biti jača od 200 emitera Galaxy klase. Ma o kakvim pulsnim topovima oni pričaju? Ja mislim da, kada bi stavili neke realne brojeve, da Defiant ne bi bio jači od svog vlastitog šatla! Inače, Q-ovi su oduvijek meni bili predmet bljakavosti u Zvjezdanim stazama. Oni su mali sebični zloće koji mogu šta hoće. Q je bio zapravo izvrstan na određeni način: uspijevao je napraviti nered i gužvetinu u svakoj epizodi u kojoj se pojavio. Neki će reći da je TNG najbolji na svijetu, no meni je ekvivalentan DS9 zbog Q-a, Armusa i sličnih malih svevišnjih negativaca, dok DS9 ima Proroke i ostatak škvadre. Na kraju, zapravo je šteta što je DS9 već gotova, nekako sam se priviknuo na te bezvezarije. moja baka inače obožava Quarka.  |
03.08.2004., utorak
Izložba o masonima
Moja sestrična Lea je još u Zagrebu. Danas smo išli na izložbu o masonima na Gornjem Gradu u Zagrebu. Dakle, evo što se zbilo u
Na kraju smo stigli doma u zadnji čas. Čim smo ušli u kuću, vani se sručila kišurina. I to je sve o izložbi. Ako tko hoće pogledat, nalazi se u Hrvatskom povijesnom muzeju, Matoševa 9, Zagreb. Usput, sumnjam da je ovo zadnji lein posjet. |
) i izašli smo van.
. Baka i mama su zadobile jedan 
02.08.2004., ponedjeljak
Posjeti
Bilo je to još prije destak dana. Baka kaže: "Dolaze ti bratići. Iz Bjelovara. Na 8 dana.". Meni oči ispale. Još se dobro sjećam tog zadnjeg incidenta... pardon, posjeta tih bratića koji se zovu Antonio i Josip, još prije 6 godina: četvero (bile su još moje sestrične Lea i Nikolina) djece posjećuje moju sobu isto vrijeme. Da svisneš! Takav hiper-supra-ubojiti spoj (= uragan+tornado+erupcija vulkana Tambora+crna rupetina) ne bih volio ponovo iskuisti! Bila je to takva gužva da sam danima pospremao.  {no nemojte misliti da ja mrzim posjete, samo tražim da budu umjereni i zadovoljavaju moje kriterije  }Skoro sam eksplodirao od užasa kada sam saznao da dolaze na No, u životu se ne obistinjavaju dvije stvari: najgore zle slutnje i najsavršeniji događaji, točno po planu. Tako je ispalo da će bratići za vrijeme tih 8 dana prebivati kod moje pra-tete koja stanuje u Knežiji u Zagrebu, a meni će 2 puta doći. Tako je i bilo. Na kraju posjeti i nisu ispali tako užasni kakve sam si ih predočio. Bacili su se na moje lego-kocke (u posljednjih desetak godina 3/4 pogubljeno), električni model vlaka i moju knjigu o mađioničarskim trikovima, a pokazao sam im i svoj kompjutor te igre na njemu. Kada su otišli, čak mi je bilo ižao što je posjet gotov!!!! Nakon toga sma saznao da me očekuje još 8 dana terora moje godinu dana mlađe sestrine Lee (ne, ovo nije neka američka bljezgarija, nego tvorevina koja nastaje prilikom deklinacije njezinog imena (zove se Lea))!!!! Kao i bratići, Lea je stanovala kod pra-tete, a meni je do sada došla tri puta. Zapravo, iako su se lako mogli mjeriti sa posjetima bratića, njezini posjeti nisu bili toliko zabavni, budući da nije u mojoj sobi nalazila nikakve zanimancije  . No, ovaj zadnji posjet je bio NEZABORAVAN!!!!!!!!Evo što se zbilo: ustao sam se u podne, doručkovao do jedan, ručao do dva. Tek što sam sjeo za komp i započeo svršetak moje priče (pišem epizode za Star Trek Fan Ficton seriju Timeship Atlantis http://groups.yahoo.com/group/timeship_atlantis), eto ti nje. Bila je došla s pra-tetom. Međutim, dok sam sišao s drugog kata, na prvom nije bilo nikoga! Odem i u vrt, a tamo svi leže na ležaljkama i uživaju. Odem po Garfielde, stripove (ako se tko hoće mijenjati, imam ih preko 20!) i mi se lijepo sjednemo. Odjednom nas sustignu neki veliki narogušeni oblaci, a kiša počne pljuštati. no mi se, hrabri, sklonimo pod balkon, a ležaljke unesemo. Nato mama ode na prvi kat da spusti tendu koja bi nas nekako pokušala zaštititi od prodora kiše s Istoka. Nakon što smo se neko vbrijeme tako skrivali i polako odnosili stvari gore, ja odem na balkon kako bih pomogao djedu koji je raspalio svjetla (kad si pod tendom, niš' se ne vidi!) da dignemo tendu. Na kraju se ipak svi pokupimo gore i tamo besposleno visimo. Nakon nekog vremena, baka, pra-teta, Lea i ja (mama je išla nekaj trampljati po kompjutoru) krenemo igrati Monopoly. Međutim, još nitko nije bio eliminiran iz igre, niti su svi posjedi bili rasprodani, kadli već sedam sati, a Lea i pra-teta moraju ići. I tako je protekao posjet: niti užasno, niti superbajno, uključivši činjenicu da sam na kompjutor instalirao Harry Potter and the Chamber of Secrets (demo, za one koji bi si htjeli malo "pogledati" CD  ) tek u 8 sati. To je bio jedan od rijetkih posjeta kojima dajem ocjenu 4,9: rado bih da se ponovi. No, nijedan posjet nije isti... |
22.07.2004., četvrtak
38. smotra folklora
|
Sorry kaj nisam postao zadnja dva dana, ali sam bio previše zauzet navečer. Nakon 7 navečer Internet je jeftiniji, a prije mi mama brani, jer ionako znam nabiti ogroman račun surfanjem (u zadnje vrijeme joj skrivam telefonske račune, ali neću napisati gdje, jer možda i ona ovo čita ;-). Jučer sam bio na 38. smotri folkora u Zagrebu. To je trebalo početi u 21 sat, ali nije počelo još pola sata. Ja sam dotle fino mislio da se radi o rock koncertu, pa sam tek kasnije skužio da je to smotra folklora. Nakon toga su bili izvođači na gajdama i sličnim istrumentima koji su podjećali na trupove pataka, gusaka, kokoši i ostale peradi. Negdje oko 22:40 mi je to dosadilo, pa sam otišao. Nakon toga sam shvatio da je koncert trebao biti kasnije, što znači da sam bezveze kupio onu ulaznicu od 30 kuna. Ispalo je da je to sve trebalo trajati do ponoći! :-O Na kraju sam skužio da čak ni čitav cirkus oko ulaznica nije bio potreban, jer sam - budući da se koncert održavao na otvorenom - mogao doći sa stražnje strane, iza tribina. |
19.07.2004., ponedjeljak
Zvjezdane staze - opis epizode
|
Današnja epizoda je bila jedna od onih koje većinom nemaju veze s ničim zanimljivim. :-((( U epizodi se zbilo to da je Odo našao pripadnika svoje vrste, mjenjolika/metamorfa Laasa (zapravo je Laas našao Oda). Nakon nekog vremena Laas kreće dalje u svemir i moli Oda da krene s njim. Odo zamoli Laasa da još malo ostane na postaji. Laas pristaje, pa se pretvara u maglu na promenadi. Nato se vraća u ljudski oblik naočigled Klingonaca. Nakon kraće provokacije s obje strane, jedan Klingonac zaurla "petaQ" i izvadi nož. Laas si nato stvori bodežetinu u ruci i kaže: "Ali ja imam duži!" (jedan od boljih dijelova epizode) ;-) i ubode onog drugog jadnika koji je kasnije preminuo u ambulanti. (jadni Bashir, čudo što već nije izbačen zbog tih silnih pogibija u njegovoj ambulanti!) Čitava epizoda je bila pomalo dosadna i sumorna. Nije bila čak ni dvostruka radnja, tj. ono kad se dvije stvari zbivaju paralelno, npr. na Zemlji u 2063. godini La Forge popravlja Phoenix, a Picard se bori s Borgovima. Povremeno je epizoda bila prerezana pokazivanjem DS9 izvana, 1000000 puta ponovljeni dio. U toj epizodi nije bilo onih uzbudljivih dijelova kao što je, primjerice, dio kad Federacija preuzima Chin'Toka sistema, AR-558 ili invazija na Kardasiju. Sve je monotono, kao u većini lošijih epizoda DS9: jedan kaže jedno, drugi kaže drugo, pa ode na treće mjesto, pa odspavaju, pa raspravljaju o etici i sl. bezvezarije. Nema dinamičnosti, nema onih tako poželjnih dijelova kada gledatelj strahuje jer se radi o glavi glavnom junaku. Zaista sam razočaran ovom epizodom :'-((( |
18.07.2004., nedjelja
Inspektor Rex
|
Danas sam baš gledao Inspektora Rexa na televiziji, i mogu reći da mi se zapravo čitava emisija ne sviđa. Gledam ju zapravo zbog mame (sorry, mama, ali je zbilja nerealno). Rex je zapravo pas, i cijela je emisija odnosi na ukazivanje koliko je dotični pas pametan, protiv čega nemam ništa. Međutim, to nije (ups, ne bi trebala biti) emisija koja pokazuje koliko se psa može izdresirati, nego neka vrsta kriminalističke serije. I gdje je tu stvarnost? Mislim, ne bih htio uvrijediti obožavatelje ove serije, ali ne volim tolika iskrivljavanja žanra kriminalističke serije. NIGDJE! :-( Radi se o totalno nerealnoj seriji! Ipak, danas je bilo malo bolje: Rex nije hvatao noževe po zraku, krao gazdi (policijskom istražitelju uhvaćenom na spavanju barem jednom u svakoj epizodi) ispod jastuka pseću igračku i slične stvari. No zato su u akciju stupili drugi likovi, npr. to kako je djevojka pljačkaša banke pobjegla kroz prozor, a pomoćnik Rexovog gazde koji se boji visina krenuo za njom po uskom vijencu oko zgrade. Na kraju se i sam Rexov gazda pentrao po vijencu, a Rex im je otvarao prozore da uđu unutra. Ne znam više što bih rekao na ovo. |
16.07.2004., petak
Zvjezdane staze
|
Obično nemam nikakve primjedbe na račun Zvjezdanih staza, ali danas su me stvarno neugodno iznenadile. Bila je jedna od onih užasnih epizoda nerealnih čak i za Zvjzedane staze! Ezri Dax je skuhala čitav kotao nekog čarobnog blata, a zatim još buljila u ogledalo izgovarajući neke čarobne riječi na trilskom jeziku (pretpostavljam). Nakon toga si je dočarala domaćina Jorana od simbionta Daxa kojeg ona nosi (Trilovi su zapravo spojevi kratkovječnog domaćina i dugovječnog simbionta). I gle čuda: Joran se pojavio pokraj nje i nije ga se mogla više otresti. :-O I tako Zvjezdane staze, što je Deep Space 9 serijal bliži kraju, postaju više vještičnjak nego SF serija! Međutim, to nije jedini primjer. Još u prvoj epizodi 7. sezone Deep Space 9, došao je neki bajoranski dečko kapetanu Sisku na Zemlju i... Pogodili ste! :-D Začarobirao si je - supermoćni nož s kojim je ubo Siska u trbuh. Nakon toga je došao Jake i raspalio tog dečka tavom po glavi kao da smo u crtiću. Sad me stvarno zanima u što se to pretvaraju Zvjezdane staze. :-5 |
15.07.2004., četvrtak
Mačke
|
Pročitao sam u Večernjem listu da je u Frankopanskoj pronađena nekakva bijesna mačka. Ionako sam vidio već toliko stvari da me to stvarno nije dirnulo. Međutim, ovaj put se dogodila eksplozija užasa, jer mi je mama rekla da je ona jučer prolazila Frankopanskom. Međutim, kako ju nisam dobro slušao, zaključio sam kako je ona (nisam čuo kada) prolazila Frankopanskom i vidjela tu mačketinu, a kako ona obožava mačke svih vrsta, pretpostavio sam da ju je i podragala. dobro, mislim, uglavnom mrzi lutalice, ali kad je riječ o dovoljno, ne previše uhranjenoj mački mišljenje joj se zna pokolebati. Shvatite to kao ljubav prema mačkama koje se motaju oko zgrade gdje radi, a ona im obavezno daje malo kruha i svog sendviča. Baka ustvari ne zna gdje joj završavaju brižno pripremani sendviči sa šunkom. :-D Ja inače jako protežiram pse, a mačke nikako, no nemojte to shvatiti kao uvredu vlasnika i ljubitelja mačaka! Nek' mi blog prosti ako sam koga uvrijedio. Uostalom, sto ljudi, sto ćudi... |
14.07.2004., srijeda
Što se dogodilo s jednim malim izletićem
|
Upravo sam se bio sjetio jedne ne tako davne zgode. Bio je to jedan dvodnevni izlet u Split i Makarsku, zbog nekakvog plesnog nastupa. Trebali smo se naći u 7 sati, kod Zagrebačkog Velesajma, no krenuli smo tek oko pola osam. Meni su organizatori tog puta rekli da se dođe do Splita u 3-4 sata. Nakon dva-tri sata u početku svježe jutarnje vožnje, u busu je postalo užasno zagušljivo, pa smo morali stati. Prema mojim računima, trebali smo već prijeći najmanje Gospić. Međutim, saznao sam da smo tek prešli Karlovac!!! Nakon što se autobus izvjetrio, a ljudi otišli na WC, vožnja se nastavila. No nakon 4 sata, stali smo tek kraj neke gostionice Macole u Korenici. Nakon još jednog takvog stajanja, vožnja se naglo produljila, tako da smo do Splita, prema mojem računu stigli tek oko tri i bila je puka sreća što smo do zgrade stigli na vrijeme. Kad je sve završilo, krenuo sam van u neki restoran da nešto pojedem za večeru, jer u program večera nije bila uključena. I tako, prošlo je 8 sati, a ja sam izašao van i otišao vidjeti da nije sve završilo. I tako je došlo 9, pa 10 sati. U deset su još neki ljudi izašli, dok su ostali izašli u pola jedanaest. Međutim, pitao sam se kad ćemo otići busom do hotela. Naime, kao konačište je bio zamišljen nekakav elitni hotel u Baškoj vodi. Ispostavilo se da se radi o nekakvim apartmanima u Makarskoj. Dok smo stigli na autobusni kolodvor, bilo je pola jedan, počelo je kišiti, a tamo nas je dočekao nekakav čovjek. Pretpostavio sam da se radi o vodiču. Nekako smo se svi, onako pospani, dovukli do apartmana, ali je sad tek nastala zbrka: gdje ćemo spavati??? Do jedan smo se potucali naokolo po kvartu, dok nas osamnaest nismo našli podobnu kuću. No, nemojte misliti da su nevolje prestale. Do pola dva smo morali iskamčiti to da se uopće smjestimo u toj kući. Kad je napokon sve završilo, dočekale su nas male, skučene sobice s pogledima na zid susjedne kuće. Na kraju je sve dobro svršilo, no sutrašnji dan je bio još bizarniji: ponovile su se iste scene, s izostankom one o spavanju. Kada smo se konačno, oko jedanaest, smjestili u autobus, počela je duga vožnja, sa samo jednim stajanjem i to na mjestu gdje prije nismo bili. No kako je sve spavalo dubokim snom (osim nas (bilo je dva sata u noći)), odlasci na WC nisu bili omogućeni. Nekako smo već oko pet bili u Zagrebu. Kad sam stigao doma, odahnuo sam. Kasnije sam saznao da se radi da je onaj koji nas je vodio po Makarskoj bio zapravo brat organizatora tog čitavog fijaska oko spavanja i nije uopće poznavao grad. I toliko o organizaciji izleta. Da padneš u nesvijest. |
Moj prvi post
|
Evo, ovo je moj prvi post (znam da to već svi znati, ali nemam bolji uvod). Prije tjedan dana naišao sam na stranicu o blogovima u časopisu Enteru, pa sam dobio ideju da napravim sam svoj blog. Budući da sam do sada skidao nešto ogromno s Interneta, nisam imao priliku, jer sam se bojao da se sve ne zaglavi. I tako, sada imam blog. |