Djedo, baka i teta Đurđa koja mi je došla u posjet gledaju alku na televiziji.
Po mojem mišljenju, alka je O.K. igra, ali je malo dosadna. Ne bi ju ja svake godine gledao da živim u Sinju. To baš i nije moj tip igre. Alkari kojih je najmanje deset trče stazom dugom 160 metara i pokušavaju pogoditi alku "u sridu", što im obično ne uspije. Čak i ako tko pogodi, onda je to obično čista sreća. Trči se tri puta, a mogu biti i dodatni pogoci ukoliko se dogodi da dvojica postignu jednak broj bodova i oni su prvi. Vidite, to je igra koja se odvija striktno po pravilima. Nema puno dinamike: nakon svake trke su samo 4 moguća dobitka: nula (alka nepogođena), jedan (pogodak u bočne rupe), dva (pogodak u gornju rupu) i tri (pogodak u sridu). Ukupno može biti najmanje 132 ishoda, a najviše, praktički, 200-250; primjerice, u košarci ih može biti beskonačno! Zato alka nije moj broj.
Post je objavljen 08.08.2004. u 13:35 sati.