četvrtak, 26.08.2021.
...Luki...
|
...živim u centru grada pa nema kvartovskih kafića.... tamo gdje si kao doma... tako da moramo otić u grad... tu na nekoliko mjesta, nazvali bi ih snobovskim, mogu u miru sjest i popit svoju kavicu, a konobar će mi donijet novine da malo odmorim.... .... jedno od tih mjesta je kafić naše mladosti.... gledali smo ga sa strahopoštovanjem jer su u njega dolazile "zvjerke".... muzičari, pjevači, glumci.... kako nismo mogli nać slobodno mjesto stajali smo okolo ili bi samo prošli ispred kafića da nas vide i da vidimo tko je tu.... uvik u istu uru....od prošlog stoljeća.... ....to je kafić u kojem konobari znaju moje ime.... ....u kojem mogu sjest za stol na kojem piše "Rezervirano" iako nema nikog ... ...kad sjedneš samo dođe kava sa šlagom...bez da si ju naručio.... ....danas je, u taj nekad popularan sat, uglavnom prazan.... ...ali postoje gosti koje se još uvijek čeka....  ...volim uć kroz staklenu pregradu umjesto na glavni ulaz.... sjednem za stol...a konobar mi samo mahne.... ...uđe Luki i stane kraj svoje zdjelice.... ...dođe konobar....na tacni 2 kave i 3 čaše vode....pozdravi i ulije vodu u zdjelicu....a tada servira svakom svoju kavu....  ....Luki se napije vode.... i pogleda tko je tu da mu se javi... ....izabere tko mu je drag da ga pomazi....i tako već 10 godina....lip, smišan, pametan, dobro odgojen....u svom "kvartovskom kafiću"  ...sad pazi da mu opet, neki "fini" gost, ne ukrade zdjelicu... |
ponedjeljak, 23.08.2021.
....Alkarići...
Ona prava Alka je Dječja alka Vučkovića koja se održavala ovaj vikend:  ....sve je kao i na pravoj Alci, osim detalja da u njoj ne učestvuje nitko stariji od 10 godina.... dok alkarski momci moraju bit punoljetni...  Po običaju, najprije ide okupljanje malih alkarića, njihovih momaka i gostiju ...  alkarska povorka prolazi ulicama Vučkovića  ...zajedno s limenom glazbom  do trkališta  Tu su i djevojčice u narodnim nošnjama s prepoznatljivim pletenicama i cvijećem u kosi....  ....debitanti su imali dvije i tri godine pa su pokušali Alku dobit na svoj način....nekima su pomagali momci, a drugima mame :-)  ...prevelike su vrućine ....a ceremonija predugo traje...pa se treba malo i zabavit....  ... oni malo stariji su shvaćali ozbiljnost situacije....  ...i važnost pobjede....  Pobjednik Alke je Buba sa svojim momkom Štramberom! Za nagradu je dobio biciklu i zlatni prsten, a alkarić Shein s momkom Ljutkom, koji je imao najviše punata - dobio je tablet  ....a onda su svi otišli kod Bubine bake na kolače i na lutkarsku predstavu....  Dječja Alka trči se već 66 godina. Uvjet je da se dijete preziva Vučković i da nije starije od 10 godina. Ovo je pravi način očuvanja tradicije. Kako se svi isto prezivaju, svaki alkarić koristi nadimak. Tako se i ađutant zove Konkula. P.S. Slike utrke su nevjerojatne, grizu ili plaze jezik, u šoku su, plaću... veselje...koncentracija...zatvaranje očiju pred alkom... ponos... nisam ih željela stavit jer se djeci vidi lice. Potražite ih na netu Photo by Nikica Ugrin |
nedjelja, 22.08.2021.
....blogorođendan....
|
Ovih dana sam sređivala arhivu fotografija, čitala stare postove i točno se sjećam gdje sam što slikala i emocije kad sam nešto pisala. Problem je što sadržaj teksta ne govori o onome što je bilo. Izvrnuta i iskrivljena realnost da bi samo nas par znalo o čemu pišem i što o tome mislim, a za druge je to bio samo šaljiv tekst....smiješna dogodovština. Previše je toga napisano, previše gluposti izgovoreno, lipe uspomene.... kao one bakice koje gledaju ljubavni, crno-bili film i rupčićima brišu suze zbog nesretne ljubavne priče.... Sve ima svoje mjesto, vrijeme i rok trajanja.... svi imamo svoje ciljeve i svrhu postojanja, ali isto tako trebaju nam svjedoci naših života. Trebaju nam kad smo nesigurni, kao prevoditelji tuđih djela, kao svjedoci naše sreće .... trebaju nam onda kad stvari pođu po zlu da nas utješe i podsjete nas kako nam je bilo lipo. Ne volim pričat o sebi, iako sam tonu toga napisala baš ovdje na ovim stranicama, ne volim ni komentirat s prijateljicama o svom životu, one vide dal sam sretna ili tužna i ništa ne pitaju ako sama ne progovorim (i ispričavam im se što uvijek krenem s uvodom, preskočim radnju i iznesem zaključak) al' volim provocirat svojim komentarima i tako se zabavljat.  Tako sam provela 16 godina na blogu! Datum i vrijeme kreiranja bloga:23.08.2005. (21:22) Datum i vrijeme prvog posta:23.10.2005. (18:04) Ukupno postova: 2023 Ukupno riječi u svim postovima:118704 Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu:26274  Hvala Vam svima što me trpite svo ovo vrime..... Blog.hr će Vam platit   ...a za sve ostale priredila sam prekrasan vatromet na Rivi :-)  ...čitamo se i dalje?  |
četvrtak, 19.08.2021.
...ah taj turizam!...
|
Ovo je godina brojeva. Broje bolesne, zdrave, cijepljene, auta na A1, noćenja, goste, potrošeno, naplaćeno, cijene….. a onda ispod njih idu razne kritike…. Naši gosti nisu zadovoljni, možemo mi i bolje… Sinoć pročitam kritike gostiju i vloggera koji su valjda očekivali da će svi padat u nesvijest zbog njihove nazočnosti: - u Splitu i Dubrovniku su nezadovoljni zbog velikog broja turista! - cijene i nisu toliko velike, jeftiniji smo od Venecije, ali nije uspjela uštedit na ljetovanju!!! - kamenje na plažama je oštro! - sve što vrijedi vidjet je skriveno od pogleda (mislio je na zabite vale do kojih se može doći samo brodom) - malo je zabavnih sadržaja! ...i tko to kritizira? Najviše Francuzi i Englezi! Željela bi vidjet kako on ljetuju u svojoj zemlji? Kako se ponašaju? Pada im li na pamet da u tuđoj zemlji ne smiju radit ništa zbog čega bi mogli platit kaznu? Pa zašto onda kod nas rade ono što im doma ne bi palo na pamet. Epidemiološke mjere su u Francuskoj strože nego u nas...pa ako zanemarimo zabavu.... mogu ja opisat svoje ljetovanje u Lyonu. Gradu pod zaštitom UNESCO-a (isto kao i Split i Dubrovnik) Zbog zabrane pušenja nismo išli u hotel već smo tražili stan u najam...al ne bilo kakav.... negdje u centru, novogradnja s terasom...i nađemo ga... stan s dizajnerskim namještajem, 10 m kuhinje po narudžbi, bar za koktele s kafe aparatima, ogromna kvadratura, novogradnja, čuvar... Dogovor je bio da dolazimo u 14 sati, ostajemo 5 dana i odlazimo do 8 ujutro. U 14 sati nas čeka žena u skupom odijelu i kaže da ne možemo u stan jer da ga ona nije očistila ni namjestila (na lošem engleskom) te da dođemo iza 17 sat! Tada sam je ja na francuskom upitala što ona misli da ćemo radit s kuferima po gradu još 3 sata i na suncu....pa se malo iznenadila i uzela kufere (a da stan nismo ni vidili). U 17 sati stan je bio očišćen i ona je meni počela pokazivat kako se pale aparati, mikrovalne, pećnice, gdje je sol, mašina za robu, za suđe.... te je ostala začuđena kad sam rekla da nam treba samo kafe aparat jer ćemo jest samo u restoranima. Nasred jedne sobe bilo je sušilo s posteljinom koja se sušila. Peti dan smo dobili mail od gazde da prije nego odemo skinemo svoju posteljinu i upalimo mašinu za robu, razvrstamo smeće i bacimo ga u kontejnere u podrumu (čuvar će kazat gdje) Čišćenje stana smo platili 75 €! Unatoč ovome nije mi palo na pamet da zovem novinare, a niti da tipu ostavimo loše kritike. ..a grad? ne da su posvuda gužve....  ...već naoružani specijalci kraj metalnih ograda spriječavaju demonstracije  ....dok se preko rijeke drugi demonstranti odmaraju za vrijeme štrajka!  Lyon se smatra svjetskim gastronomskim središtem: Nagrađivani restorani posvuda....ali rade od 12 do 15, te od 18 pa nadalje. Kad smo u 15,30 sjeli na neki trg u nešto što je ličilo na kafić/slastičarnu, a zapravo je bio restoran....svi su bili u šoku i decidirano mi rekli da kuhinja više ne radi i da se djelatnici samo druže. Na moje šarmiranje da bi se i mi družili jer su vrućine i nešto bi popili...dobili smo kavu, pitu od jabuka i sok...  ....gdje je ovdje HACCAP? Kuhana hrana se prodaje na parkingu uz svježu ribu, a kruh u restoranu je zaboden u brokvu (ovo mi se čak i sviđa, al priznajte da nije higijenski)  ....rijeke su šporke al ne od smeća što ih bacaju turisti...kao što kod nas razbijaju boce po Bačvicama i čupaju tamarise....  ... građevinski radovi su posvuda...na ulici...i na novoj skupoj zgradi s apartmanom prepunom dizajnerskog namještaja i dizalica betona i šute  ...mogu stavit i smeće viđeno na ulici,... al osim njega posvuda ostavljaju prijevozna sredstva....pa moraš pazit kako hodaš  ...a da ne govorimo o starim djelovima grada, gužva, nered, prašina....  ....a konobar koji bi, kod nas, ovako nosio čaše završio bi na glavnom dnevniku kao primjer loše edukacije  Turistički uredi su posvuda, ali je signalizacija jako loša.... tako mi kolega, koji je bio 4 dana u Lyonu nije znao da imaju Metro....a mi smo 2 puta ušli u podzemne garaže misleći da je ulaz u Metro.... Ah da...noćni život ....khm... bilo je muzike po restoranima, ali smo tražili zabavu pa smo išli u Hard rock cafe.... to je običan bistro s puno vrsta piva...  Mogu još toga nabrajat, ali mi se ne da....jer nam je bilo lipo.... mi smo se zabavili sa svim njihovim manama i vrlinama. |
utorak, 17.08.2021.
...trač na trač...
|
... tko me poznaje, zna da sam, godinama, svako večer od 19,30 do 22 sata sjedila na prvom visokom stolu na rivi čuvajući kuću u kojoj je boravio otac psihoanalize, Sigmund Freud .... kavu sam volila popit i vikendima....al od 12 do 13,30... to se zvalo "biti na osmatračnici"! ...netko bi me vidio slučajno, u prolazu....a drugi su me došli potražit jer su znali da sam tu...  ...vrimena su se promjenila i nije mi više interesantno ić na rivu ni u koje doba dana .... i to je život.... ...ipak, ove subote, prođem preko rive i zastanem... sjednem na stol u hladu (tzv "prvi red do mora") ....iza mene 5 prijateljica, sjede i veselo čavrljalu....: - ma znaš ga, radio je u xxx i imao je brod usidren na yyy, a njegova žena je bila glavna na xyxy .... (i izgovore čovjeku ime i prezime) ...e pa napravio je dite onoj maloj... (opet ime)...pa se mala, nakon 20 godina, išla udat i mater je nagovori da potraži oca koji joj je odmah kupio poklon, pa je onda ona brinula o njemu i on joj sve ostavi. Tako je lipo uredila stan .... .... sve me ovo uopće nje zanimalo .....al gospođe su bile tako glasne da ih se nije moglo ignorirat.... cijeli život nekoliko njih sa svim sretnim i nesretnim trenutcima, zajedno s kostimografijom i scenografijom sudionika stao je u manje od 4 min. - ipak više sreće imaju oni u dogovorenim brakovima! (opet osobni podaci tipa koji je bio zaljubljen ali je bio obećan (!?) pa ju je ostavio i oženio djevojku koju su mu roditelji našli. Tako su se njih dvoje, potpuno nezainteresirani, oženili i sretno žive. Zaljubili su se s vremenom. On nju jako pazi i poštuje. A veliku je ljubav prekinuo i opet je bio sretan (težak uzdah) ... a ona.... ... još 4 sudbine u 3 minuta...s očitom ljubomorom što postoje velike ljubavne priče sa sretnim završetkom... - znate, vjerujem da se može dva puta voljeti (kaže ova iza mene....al nekako stidljivo, kao da je očekivala kritiku svojih prijateljica. Začudo sve su to "prečule" bojeći se valjda da im se ne razbije iluzija o idućoj ljubavi koja ih čeka...tu negdje... ispod palme... kraj fontane... ...da mi je znati što su o tim ljudima govorile prije 20-30 godina. Oni su bili sramota za ovo društvo.... trebalo ih nje izbjegavati, pazeći pri tome da znaš nekog tko zna što je s njima....jer one moraju bit bolje od drugih....one kojima se društvo divi jer su uglađene, dobre, s visokim moralnim vrijednostima postaju stup društva, nesretnog, bez velikih ljubavnih priča....al dobro informirane o tuđim sudbinama Pa nije ni čudo da je Sigmund Freud tu boravio....imao je čovik posla.... nije ga trebao tražit, samo pogledat kroz prozor....pa proučavat ono što vidi :-)  ....nego kakvi ste Vi s tračevima? Znate li koji trač? Neku tužnu životnu priču sa sretnim završetkom u 3 do 4 minute? .... Treba mi za napravit zbirku ljubavnih priča zbog kojih su se ljudi nekad zgražali! “Nemoguće je pobjeći dojmu da ljudi često koriste lažne standarde mjere – da traže moć, uspjeh i bogatstvo za sebe i dive se navedenom kod drugih i da potcijenjuju istinske vrijednosti u životu.” (Sigmund Freud) |
