Ovih dana sam sređivala arhivu fotografija, čitala stare postove i točno se sjećam gdje sam što slikala i emocije kad sam nešto pisala. Problem je što sadržaj teksta ne govori o onome što je bilo. Izvrnuta i iskrivljena realnost da bi samo nas par znalo o čemu pišem i što o tome mislim, a za druge je to bio samo šaljiv tekst....smiješna dogodovština. Previše je toga napisano, previše gluposti izgovoreno, lipe uspomene.... kao one bakice koje gledaju ljubavni, crno-bili film i rupčićima brišu suze zbog nesretne ljubavne priče.... Sve ima svoje mjesto, vrijeme i rok trajanja.... svi imamo svoje ciljeve i svrhu postojanja, ali isto tako trebaju nam svjedoci naših života. Trebaju nam kad smo nesigurni, kao prevoditelji tuđih djela, kao svjedoci naše sreće .... trebaju nam onda kad stvari pođu po zlu da nas utješe i podsjete nas kako nam je bilo lipo. Ne volim pričat o sebi, iako sam tonu toga napisala baš ovdje na ovim stranicama, ne volim ni komentirat s prijateljicama o svom životu, one vide dal sam sretna ili tužna i ništa ne pitaju ako sama ne progovorim (i ispričavam im se što uvijek krenem s uvodom, preskočim radnju i iznesem zaključak) al' volim provocirat svojim komentarima i tako se zabavljat. Tako sam provela 16 godina na blogu! Datum i vrijeme kreiranja bloga:23.08.2005. (21:22) Datum i vrijeme prvog posta:23.10.2005. (18:04) Ukupno postova: 2023 Ukupno riječi u svim postovima:118704 Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu:26274 Hvala Vam svima što me trpite svo ovo vrime..... Blog.hr će Vam platit ...a za sve ostale priredila sam prekrasan vatromet na Rivi :-) ...čitamo se i dalje? |