četvrtak, 31.01.2019.
....lijepo je biti maturant....
 ....vratit se, zbog formalno-neformalnih razloga u svoju staru gimnaziju je nevjerojatan osjećaj ... susret s današnjim maturantima probudi u tebi sve adolescentske maštarije, zafrkancije ....dok su svi problemi ostali u nekom drugom svemiru...dobro osim onih ljubavnih kojih se sad prisjećaš s nježnošću.. iz razgovora shvatiš da se malo toga promijenilo... ...naime, kako smo prije par mjeseci organizirali monumentalnu proslavu 400 godina mature... pardon, nas 400 je slavilo 40 godina mature, ostalo je nešto novaca, pa smo odlučile da taj novac damo maturantima Splitskih gimnazija i tako im "podebljamo" fond za maturalni ples... javili smo tajništvu škole naš naum, te su nas oni zvali 2-3 tjedna prije plesa na susret s Maturalnim odborom ... gimnazija po gimnazija ... susreti i druženje s maturantima...  ...problemi su isti kao i nekad: tko s kim, parovi škole, koja haljina, šminka, frizura, vrapci ... vrati te to u tvoje vrijeme kad si imao istu takvu zbrku u glavi ... oni su nama pričali o svojim pripremama, a mi njima o svom plesu.... razlika je bila samo u tom da maturantice sad spremno nose rezervne cipele da ne moraju cijelo večer provest na visokim petama... a druga maturalna večer je tjedan dana nakon....a mi smo poslije plesa, čekali 8,00 sati da dođemo do škole i napravimo defile po svim razredima, otišli kući odspavat, te uvečer u disco, na drugu maturalnu večer. ... ...i nekad se zajedno pripremalo za maturu...učili smo, razmjenjivali bilješke, razmišljali o fakultetima.... za vrijeme ugodnog časkanja, jedna maturantica je izvadila mobitel da slika... odjednom sam shvatila koliko su se vremena promijenila - kad bi netko, u naše vrime, izvadio fotoaparat svi bi se razbježali... ili bi se derali "nemoj mene".. nisam počešljana...imam staru robu... - znate, tad, u prošlom tisućljeću nismo svi imali telefone! Kad bi nešto zgriješili u školi, razrednik bi poslao dežurnog učenika kući po roditelje... - a i međusobno smo se dopisivali tako da smo ostavljali poruke ispod stola, zaljepljene žvakalicom...iza slike ili na nekim skrovitim mjestima...papirići su bili posvuda po razredu - a papirići bi letili po razredu dok su se pisali testovi - dobaci jedan od profesora - zadaće su se pisale 2 puta godišnje, 4 puta godišnje nenajavljeni kontrolni, a danas ih treba obavijestit 2 mjeseca prije.... . ...gledali su me s podsmjehom....s iskricom čuđenja u očima.... živi vremeplovi....koji ne izgledaju tako stari, ka metuzalemi, jer kako su ljudi mogli živit bez mobitela, bez wirelessa ...a smijemo se....dobro smo raspoloženi...hoće li se i ovi današnji maturanti htjeti ovako prisjećat dana provedenih u školi ....okupljat se za proslave....i družit se ...  ....u ono naše vrijeme nismo se mogli popet na terasu i divit se pogledu na Sv. Duju ...a u potkrovlju se okupljaju rock grupe jer škola, danas, ima i vlastite bubnjeve...  ....a učionica IVa ima nova, ukrašena vrata, i postala je muzički kabinet .... ....koja razlika od naše škole koja nije imala ni grijanja....već tzv kraljice peći....peći na drva ispred kojih bi podvornik ujutro stavio drva za cijeli dan....pa se često događalo da popodnevna smjena ne bi imala dovoljno drva za grijanje....  ....ima toga još....al to je već tema za neki drugi post.....a od ovog događaja ostaje Monografija škole s posvetom "Sjećanje na susret dviju generacija maturanata" |
utorak, 22.01.2019.
...moja tajna...
|
...odat ću Vam tajnu jedne ženske torbe.... tajnu koju ne zna ni vlasnica torbe dok svakodnevno trpa nešto u nju, a nikad nema neku jaku potrebu da te stvari izvadi iz torbe.... ...na prazan stol jednostavno sam isula torbu....malo razbucala sadržaj da se bolje vidi... i vjerujte mi.... ništa ovdje nije višak!  1. rukavice 2. neseser s kremom za ruke, kalodontom i četkicom za zube 3. očale za sunce 4. prazna kutija od očala za vid  5. kišobran 6. mobitel 7. fotoaparat 8. novčanik 9. dokoljenke (svježe kupljene) 10. papirnate maramice 11. 2 kesice čaja (?) 12. tvrdi bomboni za kazalište i koncerte 13. teglica kukuruza (??  ??) 14. 2 kesice s čokoladnim bombonima 15. kemijska olovka 16. 5 upaljača 17. labelo, melem i krema za usne 18. novčanice...ukupno 30,00 kn...netko mi ih naglo vratio 19. ogledalce 20 2 sticka 21. ključ za nepoznatu bravu 22. štipalica (?) 23. turpija (ispala iz nesesera) 24. 2 kompleta ključeva (od posla i od kuće) 25. mini pepeljara 26. bon za popust u dućanu 26. 2 kovanice ukupne vrijednosti 3 kn 27. raspored poslova 28. i ovo nešto u plavoj kutijici što sam kupila u apoteci i još nisam otvorila ...kao što vidite....sve je tu, na svom mjestu.... ništa viška, a fali zato fali puno toga! Bočica vode ili sok, neka čokolada ili bar energetska čokoladica, češalj, punjač za mobitel, nešto protiv glavobolje.... ah....tko će na sve mislit.... ...sad kad sam Vam odala ovu tajnu... molim Vas nemojte je širit dalje! Eto ja Vas lipo zamolila, a Vi kako hoćete |
nedjelja, 20.01.2019.
...Marjan!...
...što je DeNmoNštraNcjuN to svi znaju... al prosvjedna šetnja? .... Prosvjedna šetnja je kad se građani organizirano okupe da šetaju....a da bi šetnja bila šetnja, povedu se kućni ljubimci ...tako se u Splitu šetalo po Marjanu kako bi se natjeralo vlasti, gradske oce ...i sve one koji za to primaju plaću ili političke bodove, da postupaju odgovorno s Marjanom! To nije samo obično brdo, ni obična šuma...to je Marjan! simbol grada, ljubavi, sreće, tuge, pobjede i poraza... opjevano brdo ...duša i pluća Grada podno Marjana ... ...u cik zore.... točno u 10,00 sati....nekoliko tisuća Splićana je počelo pristizat sa svih strana, mladi i stari...unatoč najavama obiljnog pljuska...počelo je šetat...  ....svatko u svom ritmu.....i svojom porukom (kao što ovome na leđima piše "Spasimo naš Marjan"  ... u svom filmu.... šetaju.... igraju se.... vježbaju....  .... bila bi to pristojna šetnja da nema novinara posvuda... zbog kojih bi stao, okrenuo se....i kroz krošnje sušenih stabala, pogledao prema gradu ....  ....koliko je ljudi bilo? Dovoljno za početak.... (srećom je Grad lani snimio spot da možemo djeci pokazat kako je Marjan nekad bio lip i zelen) ............................................................................................................ ... za one koji ne znaju, radi se o borovoj šumi na Majranu kojeg je prije dvije godine napao potkornjak, štetočina koja živi pod korom bora, ili u samom boru... Još u veljači prošle godine Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje dao je svoje mišljenje: Istraživanja na Marjanu pokazuju da se uslijed klimatskih promjena javljaju pogodniji uvjeti za razvoj ovih potkornjaka (više generacija godišnje) što se dovodi u vezu sa agresivnošću ovog do sada latentnog potkornjaka. MJERE ZAŠTITE Suzbijanje potkornjaka mora se provesti tzv. integriranom (sveobuhvatnom) zaštitom šuma, koja uključuje intenzivan monitoring feromonskim klopkama, pravovremeno otkrivanje i doznaku napadnutih stabala tj. još zelenih borova tijekom veljače uz praćenje generacija i stabala požutjelih krošanja tijekom cijele godine, potom pravovremenim sječama i izradom doznačenih stabala te primjenom insekticidne mreže.(https://stetnici.sumins.hr/) ...od njihovog mišljenja do danas već je trećinu borove šume napao taj nametnik! Neka su stabla posjećena, al još nisu otpremljena s Marjana... ....dakle imamo "beštiju" koja živi ispod kore i jede je....al slučajno spava do proljeća ispod borove kore (zato Zavod ovdje spominje veljaču), protiv kojih se mogu stavit određene feromonske kupke (prošlogodišnji eksperiment na Marjanu je pokazao da se tako u tjedan dana s jednom kupkom može ulovit 30.000 potkornjaka), a grad smatra da potkornjaci mogu mirno spavat, al onog trenutka kad se probude, poslat će na Marjan tešku menahanizaciju, koja će probiti putove (vlake) da mogu izvlačit mrtva stabla, što doduše neće riješit problem, ali će omogućit sanaciju nastale štete ... ovakav pristup samo govori kako smo mi gostoljubivi ljudi i ne diramo ni štetočine dok spavaju! ... ah da... zanimljiv je i podatak da stručnjaci sa Hrvatskog šumarskog instituta smatraju kako bi za pokrivanje cijele Park šume bilo dovoljno postaviti 100 takvih klopki što bi koštalo oko 45.000 kuna, a dovođenje teške mehanizacije zahtjevat će dosta više sredstava i omogućit da za godinu/dvije dobijemo golo brdo! Vrlo odgovorno! |
utorak, 08.01.2019.
...krumpiri....
"Što se kuha, što se vari, u 3 lonca deset stvari! Kad poviri', sve krumpiri" (narodna pjesmica?) ...krumpir.... biljka poznata više od 8.000 godina, koja od stoljeća 16-og hrani naše obitelji.... namirnica koju su naše prabake poštovale jer su s njim prehranjivale djecu... ....ne znam koliko stotina sorta krumpira postoje, ali kod nas se godinama koriste samo izrazi: bijeli i crveni krumpir. Bijeli krumpir je za gulaše, piree ... vodenast je i lako se raspada, a crveni krumpir je za friganje i pečenje...a tu je i mladi krumpir koji se u svibnju koristi za pečenja i gulaše... ... za djecu, kojoj je najvažniji pommes frittes upotrebljava se Cleopatra, okrugli krumpir, crvene kore sa svijetlom sredinom koja je malo tvrđa i ne raspada se kod friganja... ..ne zaboravimo njeno veličanstvo "Monalisu" bijeli duguljasti krumpir, prošaran žilicama po kori koji se koristi isključivo za NJOKE...  (Photo by coolinarika) ...tako su nas učili naši stari.....tako je moja baka učila moju mamu....a onda je meni savjetovala gdje i kod koga da kupujem krompire za njoke... jer, može ti pašticada biti najbolja na svitu, ako njoki nisu dobri osramotit ćeš sebe i cilu familju.... ...tajna koja se u mojoj familji čuvala godinama je da na 2 kg Monalize stavimo i jedan crveni krumpir! ....to je sve što sam od mojih naučila o krompiru! Više mi od toga nije trebalo....a više su znali samo oni koji su ih uzgajali. Oni su brižno vodili računa koje će krumpire ostavit za sjeme, koje će sorte uzgajat.... To je bilo pravilo koje je vrijedilo do prije 20 godina kad se sve izvitoperilo ... ....vjerojatno jer su seljaci u Lici i dolini Neretve, ostali bez svog sjemena .... pojavila se neka nova Monalisa puna vode od koje nisi mogao napravit ništa ...čak sam jednom napisala i tekst da bi mi se baka okrenila u grobu jer su mi savršeni njoki ispali od mladih, Nizozemskih, krumpira .... ....sada su neka druga vremena...pa u našim dućanima možemo kupit krumpire (uglavnom II klase) koji su za kuhanje, za prženje, za salatu...  ....a koje su sorte, to više nikome nije važno....možda onima koji ih sade i kuharima koji rade televizijske emisije na temu "Kako ispeči savršen krumpir", "tajna hrskavih pečenih krumpira", "SAVJETI SLAVNIH CHEFOVA: Napravite savršen pečeni krumpir!"....itd ...itd... ...dok pišem ovaj tekst nekako mi sve više izgleda da netko uzme vreću krumpira i kaže: Ti si za salatu, ona tamo vreća je za friganje, a ova vreća je za kuhanje.... ili su krumpirima već to ugradili u genetski kod? ... nekad sirotinjsko jelo, na kojem sad slavni majstori zarađuju prodajući svoje recepture za pripremu savršenog pirea... a mi se možemo samo uzbuđivat oko toga da nađemo dobar i prvoklasan krumpir za kupit....za nas je i II klasa dobra jer ne cijenimo ništa, pa ni ono što nas je održalo, al' to je već drugi problem... ...uglavnom, kod mene doma prije ćete se najest mesa nego krumpira....njega je uvijek malo...pa ne čudi što preko Vibera i WhatsApp-a idu poruke svim brojevima u mobitelu "znaš li di mogu nabavit 10 kg krumpira?" Ove godine sam dobila odgovor "Znam, al ne više od 5 kg. velika je potražnja!" ....ne tako davno švercalo se zlatom, duvanom, narkoticima, ljudima.... sad švercamo krumpirima?... P.S. ako u vašoj kesici iz samoposluge vidite da je krumpir zelenkast, nemojte ga jest Radi se o "solaninu" prirodnom otrovu kojim se krumpir brani od nametnika a koji ne nestaje u kuhanju! |
nedjelja, 06.01.2019.
....bez alata, nema ni kuhanja...
|
...svi mi imamo neke stvari koje non stop koristimo, koje su nam najdraže i bez kojih jednostavno ne možemo! ....pustite sad onu da se može bez svega....al isto nam je draže kad kod kuhanja koristimo svoje tave, svoje nože, svoju kuhaču...sigurniji smo u sebe i mislimo da je bolji rezultat.... ...prije više od 20 godina dobila sam čvrstu kuhaču s rupom od tvrde plastike! Nisam ljubitelj plastike pri kuhanju, pa je ona stala tako u ladici dok mi nije brzinski trebalo umijesit kruh! Tad sam shvatila da se tijesto za nju ne lijepi tako lako.....da dok tučeš tijesto brže dobivaš mjehuriće... to mi se svidjelo....pa sam, radeći kremu za krempite umiješala bjelance u kremu... krema je bila rahlija, prozračnija...laganija.... nenadano je kuhača postala zvijezda moje kuhinje! ...što god se peklo od poslastica, torte, kreme, kolači .... što god se radilo s dizanim tijestom... uvijek je u upotrebi bila Ona... kraljica kuhinje... Ona o kojoj je ovisila uspješnost mojih kolača.... .... radi se o čistoj mehanici, objasnila su mi djeca.... manji je otpor, pa trošiš manje energije, dok prolaze kroz otvor na kuhači, čestice (brašna, jaja, kvasa....) se bolje rasprše i brže dobivaš željeni efekt! ... ....davno je bilo kad sam sličnu kuhaču vidila u filmskom studiju jednog našeg kuhara....ali njegova je bila od tanje plastike...nije bila čvrsta kao moja ... savijala se dok je miješao čokoladu ...možda on bolje kuha, al ja sam imala bolju kuhaču!... ... tad se dogodilo! ono što nikako nisam očekivala.... dok sam lupala po zdjeli da mi što više zraka uđe u smjesu...da tijesto dobije one lijepe mjehuriće... ona je pukla na pola  ...jednostavno se prepolovila.... o živote! zar nam kuhače nisu besmrtne?... toliko sam je pazila i mazila, a ona da ovako nenadano skonča u najvažnijim danima godine za pečenje kolača, kruha, fritula...  ....šteta je nepopravljiva....a ja sam neutješna.... dok ne nabavim istu ovakvu nit kuham...niti pečem (a što sam pekla?... pogaču sa slanim srdelama, pomama i kukuruzom....ili pogača meksikana....ili Vicina pogača...  ...bila je "bolesno" dobra ... ....sad kad neću moć pisat o kuhanju morat ću pisat ili o politici ili o svojim osjećajima?... |
petak, 04.01.2019.
...bez buđenja molim!....
|
....kad odeš na godišnji prva stvar je da dan prije ugasiš budilice, koje su na ovim novim aparatima unaprijed namještene da zvone svaki dan .... to sam napravila istog časa kad sam izlazila iz ureda....da ne bi slučajno ujutro zazvonilo.... ono što ne očekuješ je da ćete ujutro najranije netko nazvat na mobitel... toliko su ljudi komodni da zovu na privatni mobitel pitat službene stari, jer tko će se zezat sa službenim telefonima? ... što je trebalo odgovorit? - izvinite, još spavam a nemam ni pidžame, pa ne mogu službeno razgovarat? ...kvraguc....ne moraš znat da sam na godišnjem...al jučer je bila Nova godina... tko se još diže u 8 nakon dočeka???? ... promislila sam ....previše sam ih razmazila....previše sam navikla svit da bez uvijanja, bez suvišnih riječi dobiju odgovor koji trebaju... ....nekako sam uvijek vjerovala da pretjerano uvijanja s upitima, previše fraza, izraza ... isprazno gubljenje vremena i života.... al očito to nije tako jer kad ja nekog nešto pitam uvijek dobijem odgovor: - samo malo ... - ček' samo da završim... - sad ću ja ....samo ... - šta sam ono tija reć? - nije to baš tako lako.... - ali znaš... ....tada šutke stanem i čekam.... stojim tako 5 do 10 min...bez riječi, bez pokreta, bez ikakve naznake da ću odustat....dok sugovornik konačno ne odgovori na pitanje... ...prepoznajete li sebe u ovim rečenicama? Super! ....kad malo bolje promislim....svakodnevno ovako, nepovratno, izgubim bar pola sata života...a što pri tome mislim....srećom nemate pojma... ...tad mi sine da je vrijeme Novogodišnjih odluka te sam odlučila da više neću imat vremena za brze i praktične odgovore, samo ću grintat....i svako jutro spavat do 10,00 sati!... ...izađem van....olujna bura raznjela je sve po dvoru.....stolnjaka nema.... stolice su posvuda.... limuni su svi na podu, kao i stablo....nekoliko pitara sa cvijećem razletilo se po terasi.... skupim pitare....al sam bila prelijena skupljat limune s poda (a i bila sam tako toplo obučena da se nisam mogla sagnut!) ....pa smireno uzmem mobitel da slikam štetu...i počnem kukat i grintat po Fejsu  ....e tad stigne privatna poruka da je ujutro u 9 u Velebitskoj ulici! ....ujutro u 9? opet nema spavanja? .... kvraguc....navijem budilicu... dignem se u 8,20...kad zvoni mobitel - di si? - jesam ...jesam digla sam se... ...grint....grint... .... našli smo se u kafiću...popijem prvu kavu....pa drugu ...i tad odemo do mene.... dođe na terasu....sagne se... skupi limune ....uhvati granu limuna  ...i podigne ga...  - i šta je ovdje bio problem? Mora sam doć iz Sinja za ovo??? a nisi ni zaštitila limun od hladnoće. Ovdje mu nije dobro misto! - daj ne grintaj - ozbiljno, triba ga stavit negdje u zavjetrinu! - možda uz zid tamo, ali taj zid će rušit! - ok, onda ću se vratit kad ga naprave da ga preselim ....koja sramota.....došao je iz Sinja da pokupi limune i da ga digne s poda tolikom brzinom da sam jedva stigla slikat....a mi se izležavamo po kaučima ili šetamo po rivi... ...ma nije sramota! Sramota je da sam jutros opet navijala budilicu!... kad bolje promislim ovo je dobro.... kad počnem grintat onda se stvari počnu riješavat same od sebe..... još samo da ih naviknem da me ne diraju prije 10 ujutro! ... . |
utorak, 01.01.2019.
...tko čeka...
....čekali smo Novu u teatru... i dočekali... (dirigent nam je zaželio da što manje kašljemo za vrijeme koncerata! ....znam ja.... pripremila sam se i ponila sa sobom bombone) ....preskočili smo čekanje na Ovčicama, al ne i čekanje u Đardinu...  ...tad smo se sjetili da ne možemo dočekat Novu, ako ne ispratimo Staru... zato smo otišli Ispod ure...  ....jako puno ljudi ju je došlo ispratit pa od tolike gužve valjda nije mogla ni otić... ...kažu da je Nova Uranila na Pjaci...  ....dosadilo nam je čekat.... čekali mi nju ili ne, ona je sama došla! ... zato su se fotoreporteri okupili da je vide i snime... ....stavili su kamere posvuda da snime Novu...  ....ili su šetali okolo s kamerama na ramenima...  ...a nitko nije primjetio da je ona već ostavila svoj trag, svima njima iza leđa ...  ...sve u svemu....tko čeka, taj se zabavlja čekajuć s balonima, s konfetama, plešući, pjevajući...  ...e pa sretno Novoj s nama... a sretna Nova Vama... |
