četvrtak, 31.01.2019.
....lijepo je biti maturant....
 ....vratit se, zbog formalno-neformalnih razloga u svoju staru gimnaziju je nevjerojatan osjećaj ... susret s današnjim maturantima probudi u tebi sve adolescentske maštarije, zafrkancije ....dok su svi problemi ostali u nekom drugom svemiru...dobro osim onih ljubavnih kojih se sad prisjećaš s nježnošću.. iz razgovora shvatiš da se malo toga promijenilo... ...naime, kako smo prije par mjeseci organizirali monumentalnu proslavu 400 godina mature... pardon, nas 400 je slavilo 40 godina mature, ostalo je nešto novaca, pa smo odlučile da taj novac damo maturantima Splitskih gimnazija i tako im "podebljamo" fond za maturalni ples... javili smo tajništvu škole naš naum, te su nas oni zvali 2-3 tjedna prije plesa na susret s Maturalnim odborom ... gimnazija po gimnazija ... susreti i druženje s maturantima...  ...problemi su isti kao i nekad: tko s kim, parovi škole, koja haljina, šminka, frizura, vrapci ... vrati te to u tvoje vrijeme kad si imao istu takvu zbrku u glavi ... oni su nama pričali o svojim pripremama, a mi njima o svom plesu.... razlika je bila samo u tom da maturantice sad spremno nose rezervne cipele da ne moraju cijelo večer provest na visokim petama... a druga maturalna večer je tjedan dana nakon....a mi smo poslije plesa, čekali 8,00 sati da dođemo do škole i napravimo defile po svim razredima, otišli kući odspavat, te uvečer u disco, na drugu maturalnu večer. ... ...i nekad se zajedno pripremalo za maturu...učili smo, razmjenjivali bilješke, razmišljali o fakultetima.... za vrijeme ugodnog časkanja, jedna maturantica je izvadila mobitel da slika... odjednom sam shvatila koliko su se vremena promijenila - kad bi netko, u naše vrime, izvadio fotoaparat svi bi se razbježali... ili bi se derali "nemoj mene".. nisam počešljana...imam staru robu... - znate, tad, u prošlom tisućljeću nismo svi imali telefone! Kad bi nešto zgriješili u školi, razrednik bi poslao dežurnog učenika kući po roditelje... - a i međusobno smo se dopisivali tako da smo ostavljali poruke ispod stola, zaljepljene žvakalicom...iza slike ili na nekim skrovitim mjestima...papirići su bili posvuda po razredu - a papirići bi letili po razredu dok su se pisali testovi - dobaci jedan od profesora - zadaće su se pisale 2 puta godišnje, 4 puta godišnje nenajavljeni kontrolni, a danas ih treba obavijestit 2 mjeseca prije.... . ...gledali su me s podsmjehom....s iskricom čuđenja u očima.... živi vremeplovi....koji ne izgledaju tako stari, ka metuzalemi, jer kako su ljudi mogli živit bez mobitela, bez wirelessa ...a smijemo se....dobro smo raspoloženi...hoće li se i ovi današnji maturanti htjeti ovako prisjećat dana provedenih u školi ....okupljat se za proslave....i družit se ...  ....u ono naše vrijeme nismo se mogli popet na terasu i divit se pogledu na Sv. Duju ...a u potkrovlju se okupljaju rock grupe jer škola, danas, ima i vlastite bubnjeve...  ....a učionica IVa ima nova, ukrašena vrata, i postala je muzički kabinet .... ....koja razlika od naše škole koja nije imala ni grijanja....već tzv kraljice peći....peći na drva ispred kojih bi podvornik ujutro stavio drva za cijeli dan....pa se često događalo da popodnevna smjena ne bi imala dovoljno drva za grijanje....  ....ima toga još....al to je već tema za neki drugi post.....a od ovog događaja ostaje Monografija škole s posvetom "Sjećanje na susret dviju generacija maturanata" |
