….svako jutro budio bi me zvuk s tranzistora koji je moj otac, uvijek držao kraj sebe u kuhinji dok bi pio jutarnju „kavicu“ u očekivanju vijesti iz zemlje i svijeta … glas voditelja odzvanjao bi kroz cilu kuhinju … i dopiralo do moje sobe… po tome sam uvijek znala koliko je sati … …vijesti su u to vrijeme bile dobre….uspjesi, pobjede i pokoji poginuli u prometu … tad bi otac otvorio butigu, kupio novine, pročitao što je bilo jučer i prekjučer …. otišao bi u kafić da prokomentira napise iz novina, iščekujući da netko uđe kako bi se saznali tračevi iz susjedstva… … u slučajnim susretima na ulici komentirala bi se dnevna politička događanja i provjeravao istinitost tračeva ….sve do navečer, kad bi u kući morala bit tišina dok bi se gledao Dnevnik u 19,30… …uglavnom je uvijek bio dobro informiran…. Znao je sve o proizvodnji, o sportu, o putovanjima, o novim filmovima, predstavama, o političarima, muzičarima…nedostatku detrženata, kave, struje, vožnje par nepar…. …tada se rijetko sumnjalo u medije …. Znao je on dobro da se neke informacije ne prenose, pa se smatrao privilegiranim kad bi do njih došao… al' jedno je bilo sigurno: vijesti su se dijelile na ozbiljne i neozbiljne. Neozbiljnim i tračerskim informacijama mediji su pridavali malo važnosti, a ulica puno više, a senzacionalističke vijesti i događanja su bile rijetke (ili ne baš tako svakodnevne kao danas) …išao je moj pape ukorak s vremenom pa je na mobitelu, zadnjih godina života pratio što se zbiva…. Novine su mu postale pretrome, pa dok je ujutro po kuhinjskom stolu slagao pasijans slušajući vijesti, u butizi bi čekajući susjede da dođu s informacijama iz ulice i grada neumorno slagao pasijans na kompjuteru, dok bi popodne rješavao je križaljke u iščekivanju Dnevnika na TV-u, al tad je samo rekapitulirao sve ono što je čuo tijekom dana… ….radoznalost je dobra, dobro je biti upućen u sve, a starih navika se teško odreć … informacije, do kojih bi dolazio, potpuno su se promijenile… senzacija nije više napad 11.9., sad je to nestanak trbuha neke pjevačice nakon poroda, a političke rasprave su davno ušle u domene humora … ono što smo nekad čitali u žutom tisku, sad je prešlo u ozbiljni … ….s druge strane, njegova kćer, mala ja, uživala je u činjenici da je neinformirana… nije čitala novine, ni gledala TV, a iskreno, nemam pojma di je radio u kući… uživala sam neopterećena novinarskim senzacionalizmom…zezala se po forumima, blogu i Fejsu … al sad više nema pape koji će me upozorit da moj kvart neće imat struje, vode, interneta…da je bio potres …a toliko mrtvih u zadnjih godinu dana prisilili su me da čitam osmrtnice iz Slobodne … nisam se ni okrenila, shvatila sam, da sve što danas piše na Fejsu, sutra postaje glavna vijest …ona se slikala gola, nećete vjerovat što su ljudi rekli kad su vidili s kim je onaj izašao van i što su jeli za večerom…. …svi mediji, u želji da zadovolje društvene potrebe onih što ih koriste, objavljuju ono što će to društvo konzumirat…. zar smo se toliko degradirali da je najvažnije što žena poručuje mužu preko instagrama? …a političar poručuje političaru „Šta ti glumiš?“ … …ne trebaš više ni ić na Fejs… samo pročitaj naslovnice portala i znat ćeš o čemu pišu društvene mreže ….a gdje ću se sad ja zezat, zafrkavat i provocirat? …. ….ma kvraguc….šta ja glumim s ovim postom? … koji me vrag tirao da išta tipkam? Jedna vijest s Fejsa koja nije po novinama i televiziji (Photo. Dina Levačić) „Hrvatska daljinska plivačica Dina Levačić (22 godine) preplivala je 42 kilometra dug kanal Kaiwi (Molokai) između otoka Molokai i Oahu na Havajima. Kanal je preplivala u 13 sati i 7 minuta, i tako postala prva osoba iz Hrvatske kojoj je ovo uspjelo. Plivala je po noći, da izbjegne morske pse, al nije izbjegla dva naleta meduza, ni trometarske valove. Nakon izlaska iz mora poručila je na Fejsu „Uspila sam! Bako sretan ti rođendan“ |
....stigao nam je "summer killer"... zakasnio je 10 sati...al evo ga....tu je ...s jedne se strane nebo zacrnilo.... na drugoj grimi iz vedrog neba...a dlaku nam, nenajavljeno mrse naleti vjetra... ....susjeda se pripremila i učvrstila sušilo s bloketama... ...dok se Elyci roba zavrtila oko tiramola.... ...a moje dekice mlate po zidovima kuća... ...vrime je da se sklonim s prozora, na sigurno.... i utoplim ...pazeći da me ne ubije ovaj "ubojica ljeta" ....a ako me on ne strefi, ako preživim ovaj pritisak topline ispod teških oblaka.... može me ubit propuh.... ok...ok....evo idem... ...a šta vi čekate? ....da prognoza vremena završi u Crnoj kronici? |
...23.8.2018, moj blog slavi 13-ti rođendan! .... ...13 godina neuspjeha mog bloga ogleda se u samo 1.622 posta s 111.837 riječi i nijednoj fotografiji, te vaših 24.450 komentara ....govorimo o ....13 godina smijeha, plača, plesa, zabava, proslava.... ...13... godina igranja i putovanja... (ovo je čuvana vila s bazenom na ekskluzivnom mistu) ....13 godina tužnih stvari... ....13 godina snijega.... ....13 godina mora... ....13 godina borbe i otpora... ...13 godina kavica... ...13 godina dokumentiranja.... ....13 godina strasti ...13 godina ćevapa... ...a ako ste što propustili pročitat....uvijek možete otić tamo di Annaboni neće odvest Freša i pročitat zidove lokala... P.S. znate li da sam rođena 13-og.... i moj brat... i stojimo na kućnom broju 13 ? ....ovo je važna obljetnica iako administrativnom pogreškom ne pada 13-og.... Živili! Proslava će se održati na tajnom mistu u 13 i 13 |
….vruće je…gužva je… puno je svita…. nemam di parkirat…. ….ne mogu spavat od buke…muzike…dernjave turista … vatrometa… …autobus kasni…vidi došla su dva odjednom…kakav im je to vozni red… …samo grintamo i prigovaramo… ….dok smo bili dica, na dnu Prvoboraca ulice (mi je još uvik tako zovemo iako je odavno Zvonimirova) bila je slastičarna koja je živila od prometne gužve. Naime, tih 70-ih do 90-ih toliko se čekao ukrcaj na trajekt da su automobili tu stajali satima, pa bi ljudi izašli iz auta za kupit sladoled ili za popit sok…. Gužva se očito smanjila, slastičarnica se zatvorila, promet se ubrzao … ili je ipak proširenje i ogranizacija prometa u trajektnoj luci tu odigrala glavnu ulogu! …. Negdje od 2000 godine pa nadalje, uvijek je bila malo veća gužva, sve do kolovoza, kad bi se opet stvarao čep …pa bi kolone auta stale u redu skoro do Koteksa. Svi mi, koji bi radili i vraćali se s posla, tad bi izlazili iz autobusa na Gripama i pješice išli do grada (to je negdje oko 5 min laganog hoda) … …činjenica je da je to usko grlo grada kroz koje moraju proć svi oni koji idu na trajekt …isto tako stoji da smo svi mi znali da će se to dogodit, kao i vrijeme kad će se to dogodit …. Kao i što znamo da se već 10 godina rade razni prijedlozi, projekti razmještanja željezničke stanice iz centra grada (kome ona uopće služi? Mi nemamo navike putovanja vlakom, a i brže se stiže busom nego vlakom)… prijedloga je dosta… planova…nacrta….sve to košta, o svemu odlučuje netko drugi…a dok čekamo uredno se kuhamo u autobusima….ili hodamo na 35 C …. (prvi dan nove regulacije u 7,00 sati) …ove godine, nekome je palo na pamet… taj netko ima svoje ime i prezime i dogradonačelnik je grada dakle, čovjek je napravio novu regulaciju prometa na način da je pola ulice, koja je bila dvosmjerna, pretvorio u jednosmjernu…tako da se poveća protočnost vozila niz Zvonimirovu… govorite Vi što Vam je drago…al stvar funkcionira…pa se putovanje od Koteksa do pazara svelo uglavnom na 3 do 15 min… (a ja se vozim svaki dan s posla doma)… međutim, gdje nastaje čep? Na semaforu! Svi koji idu put trajektne luke koriste na raskrsnici mogućnost da prođu kroz žuto, oni kojima se pali zeleno brzinom munje kreću …i tad svi zablokiraju….i kao ovnovi na brnu ne puštaju nikog….još se svađaju .... (Photo: I. Čagalj VL) …nova regulacija prometa izazvala je bezbroj primjedbi, kritika… sve je to sherano na društvenim mrežama…svi domaći mediji su snimali …i opla evo novinara TV kuća…. „Smatrate li se odgovornim?“ – uporno je pitao reporter zamjenika gradonačelnika koji je tumačio kako se pokušava pronać najbolje rješenje Odgovornim? Pa pusti čovika na miru… kriv je Dioklecijan što je tu sve napravio na jednom mjestu …. Ma zezam se… al pitanje je smiješno, pogotovo što na početku razgovora nije bilo ni jednog auta na cesti…al dok je novinar pokušao optužiti dogradonačelnika za neuspjeh nije ni primijetio da je nastala velika gužva … pitanje je još smješnije ako znamo da se ne može proširit ulica… moglo bi ako se sruši samostan, 2 nebodera, banka, hotel…. …osim ove ulice, postoji još jedna cesta koja vodi do grada. To je Zagrebačka ulica, ali ona je zatvorena za promet možda već 20 godina. Njome se mogu služit jedino autobusi, taxi vozila i vozila s posebnom dozvolom. Na toj cesti uglavnom možete vidjet strance i domaće kako blokiraju promet svima… povećavaju pritiske „s boka“ na Zvonimirovu ulicu … uvijek sam se pitala kako ti stranci mogu tuda zalutat, ako ja ne mogu ….dok nisam u jednoj kavici sa svojom kćerom čula: - Danas sam obavila svoju svetu građansku dužnost! - ?? ali su neki izbori? - Ne! Javila sam googlu za novu regulaciju prometa u Zvonimirovoj i da je to privremeno, do danjeg. Istovremeno sam ih upozorila da je Zagrebačka ulica zabranjena za promet. Zamisli! Nikome nije palo na pamet da na Googlu napiše da je Zagrebačka ulica zabranjena za promet. Zato svi stranci i nabasaju tuda. ...ovo je kut Zagrebačke (da se razumimo, radi se samo o jednoj trasi ceste) ...i kćer me obavijestila da Google nije prihvatio činjenicu da se radi o cesti s posebnom regulacijom... ...sve je ovo meni čudno... u svim zemljama svijeta...u određeno doba dana ili u određene dane.... radi li se o novim ulazima u grad ili o starim cestama...uvijek postoje gužve, čepovi.... i nitko zbog toga ne pravi takvu paniku.... to su ti dani u godini i treba izdat upozorenje, naoružat se strpljenjem, a sugrađanima sugerirat da izbjegavaju vožnju tim danima... ...ne bune se turisti zbog gužva, pa oni su je izazvali.... bune se oni kojima je ugrožen vlastiti komod.... bili oni domaći koji moraju tih dana naći druge načine odlaska na kavu ili stranci (koji nasred ceste provaljuju taksisti u auto pokušavajući se ugurat njih 10 u jedan taksi i još se nasred ceste svađaju s taksistom koji vadi njihove stvari iz auta koje su mu oni silom ugurali) P.S: nego, jeste li primjetili da je na toj relaciji u 20 m, 4 mjesta s kontejnerima za smeće (od 3 do 5 kontejnera) za koje radnici Čistoće blokiraju cilu ulicu dok ih prazne 2 puta dnevno. E pa nema kamiona od Čistoće, a kontejneri su prazni....čak je i čisto oko njih. Očito je da su našli druge termine pražnjenja da izbjegnu radit gužvu na cesti. Zar to nije za pohvalu? |
....jedan grad....jedna ulica.... dva svijeta.... ...na "južnom" dijelu (onom prema istoku) niske građevine prepune života .... u kojima se merači..... ...a konobara posvuda....svi su spremni na priču.... svi imaju bezgranično vremena ... i strpljenja da objasne kako treba meračit... šarmantno je to.... promisliš "kako ovi nemaju problema s radnom snagom"...pa se prepustiš njihovim pričama, radiš ono što oni kažu da napraviš... ... dok se kroz uske uličice probijaš prema "sjevernom" dijelu (onom koji je na zapadu) ..... ...u kojem šarenilo Baščaršija zamijenjuju visoke i moderne zgrade prepune dućana poznatih marki... ....s modernim kafićima u kojima se serviraju ili internacionalni.... ...ili tradicionalni specijaliteti na moderan način ... (servirano je sa sladoledom od vanilije....al nisam stigla sve slikat) ... odmah primjećujem da je tu manje osoblja.... a svaka narudžba započima s - kako smo danas? ... lijepo je Sarajevo .... i onaj stari dio s mjestima za pranje ruku... ....ili novi kafići u kojima su spremni na sve narudžbe....tradicionalne i moderne... ....uz najbolju kafu koju sam popila (s pitom od jabuka)... .... a kad smo već kod konobara.....spomenimo i njega.... ....bio je konobar u Semafora negdje 1985....zna sve priče i tračeve iz onih vremena....a danas zna sve ono što mi želimo naručit....pa ti je zaludu gledat i pitat šta ima...on donosi ono što on hoće... jer zna najbolje.... al sve s puno šarma ...i vrlo uvjerljivo.... donosi...i donosi... ...a ništa ne odnosi .... ....zato je najbolje prepustit im se...i meračit ...jer ako i dobiješ šta hoćeš....ne'š ti kako ti hoćeš jer merak je sve.... i uživanje....i želja.... i žudnja...i sjeta... |
....drugi dan završio je u ranu zoru ....s djevojkom koja se pridružila našoj zabavi s ulice.... ...pljeskala je i pjevala skupa s nama...i očito uživala....a uživala sam i ja u prvoj jutarnjoj kavici ... ....kafić iz snova... ...čak je obilazak WCa trajao ....a o tome se može napisat jedan post... ...onda tradicionalna kava... ....za koju nikako da shvatim da se zove "Bosanska" ....a ne turska.... .... tad dolaze dokazi da te Sarajevo ili voli...ili ne voli.... to je bio trenutak u kojem su već svi znali da smo tu... da ne možemo kupit ulaznice za Crveni tapet, jer one jednostavno nisu u prodaji...ali nam zato Grad može poklonit pozivnice i dostavit nam ih u hotel s rukom napisanom porukom ...ovo je u stvari bio najljepši trenutak puta....trenutak nakon kojeg je počelo ludilo koje zanima našu AnnaBoni....al ne može se sve prepričat u jednom tekstu....jer je bilo toliko toga ...od izlaska iz hotela.... svi na ulici su stali da slikaju žene u crveno koje su negdje žurile.... ....do odlaska iz kazališta kad nam je ekipa s televizije zvala taksije da nas ugodno smjeste (nakon što su se slikali s nama za svoje Istagram i Fejs potrebe) .... ... dok smo sa terace restorana uživale u pogledu....pričajući konobaru što ima novo u Semafora, on je samo nosio hranu....al ništa nije odnosio...do povratka u Hotel, kad jedan od taksista nije htio naplatit vožnju jer smo mu uljepšali dan... ...ne smijemo zaboravit da je glavna zvijezda te večeri bio glumac koji je cijelo večer snimao nas kako se zabavljamo .... ...nadam se da će AnnaBoni ipak bit zadovoljna ovim kratkim crticama iz jednog dugog, lipog, veselog, raspjevanog, nasmijanog i zabavnog dana... |
Otvaranje Sarajevskog filmskog festivala je stvarno bilo prekrasno... događaj je to koji taj grad dovodi u srce svjetskih zbivanja.... na tisuće ljudi se tiskalo u ljetnom kinu... stvarajući pozdrav Svemiru ...ne bi li tako i sami pridonijeli veličanstvenom događaju.... ...SFF je otvoren dramom "Hladni rat" oskarovca Pawela Pawlikowskog, za kojeg je dobio nagradu Festivala u Canesu kao najbolji režiser ...malko mikrofonije i padajućih špalina.....dok je Pawel najavljivao svoj film.... ...al' puno lijepih scena dok je trajala priča o nemogućoj ljubav u nemogućim posljeratnjim vremenima u prelijepim gradovima Evrope, od kojih je u filmu jedino ambijentalno prikazan Pariz i Split Ferata, HNK i Prokurative... Tragična je to priča o nemogućoj ljubavi u poslijeratnim vremenima, Zule i Wiktora, povezani jedino muzikom, kojom se pokušava izgradit poljsko bratstvo i jedinstvo. Vrijeme je to postojanja straha od izražavanja emocija, isticanja kreativnosti.... samo prilagođavanje vremenu .... i dok Zula pokušava pobjeći od svoje "kriminalne" prošlosti i stopiti se u društvo, Wiktor, voditelj muzičke sekcije kulturno-umjetničkog društva u nekoj provinciji, njen mentor, svirajući klavir, muzička je pratnja/potpora njenom postojanju i životu...nudi joj da pređu preko granice u Berlinu .... ali ona se nije pojavila ... pronašla ga je, poslije mnogo godina u Parizu, kako svira jazz.... snimila je šansonu, opet nestala, da bi je ponovo pronašao u Splitu, ali ga tada tajne službe, za vrijeme pauze, odvode, .... vraćaju ga u Poljsku, ona ga uspijeva izvadit iz zatvora da se sjedine u porušenoj crkvi, sjednu na klupu.... i pređu "na drugu stranu" gdje je bolji pogled..... ....mi razumijemo priče iz tih vremena .....gdje je sve bilo crno-bijelo....kao i ovaj film.... za razliku od današnjeg šarenila ...koje je posvuda oko nas .... Oznake: SFF, Hladni rat |
...moram u svatove....nema mi ništa gore od odlaska u svatove ....a to nije baš drago ni mojoj dici.... al' obitelj je .... pa svi duboko potisnemo svoju grintavost i krenemo... treba doć kod mlade u 15....vjenčanje je u 18... mi krećemo iz Splita u 13,30.... računajući da ćemo zakasnit uru vrimena... dolazim do brata...koji je sam u kući i govorim mu - idemo u Zadar. Pas je sam doma! Ne triba mu ništa, ali ako začuješ nešto sumnjivo idi ga poviri - Ok! ne brini se. Ja sam doma do 18, a onda će bit tu dica ....nakon 15 min šaljem bratu poruku - ne znam jesam li ugasila klimu - pa pošalji sina da je ugasi - on je sa mnom ....allllo sad sam ti rekla da nas nema i da idemo u Zadar - ufff (zaključak: muškarcu je tribalo 15 min da zaboravi što smo razgovarali) ....znam da mi je bratu bio veliki napor da napravi 13 stepenica do mene ...a vani je 33 C ... kad stiže poruka - klima je ugašena! Kako ću je ugast ako ne radi? - ok. Hvala ti! - ne, ozbiljno! Moram li je prije upalit da je mogu ugasit? Nisi mi rekla da je upalim! Šta sad? - za majku kako ti se da toliko tipkat (zaključak: muškarci bespotrebno troše vrime i kompliciraju jednostavne naredbe) ....vozila je moja kćer, a oni nisu imali prigovora....ugodno zavaljeni raspravljali su o svačemu što nema veze s ničim ... sve dok nismo stali u Skradinu i počeli kupovat sendviče - ali ne idmo u svatove? Šta će nam sendviči? - vodi računa da nam nema jest do 16 sati.... a možda ni do 20, ako zakasnimo na klopu kod mlade (zaključak: muškarci ne razmišljaju unaprijed) ...sve je bilo dobro do trenutka kad se išla formirat kolona za odlazak na pir, kad je moja kćer skoro pa vrisnila - je, je....daleko ćeš s tim po ovim cestama - pusti čovika nek uživa! nisam shvatila o čemu razgovaraju gledajući u neki kabriolet dvosjed koji se uključivao u kolonu ... tek puno kasnije te večeri dok sam slušala razgovor išla sam provjerit o čemu oni: ...moja kćer je tražila po netu - da vidimo Maserati iz 2014 godine koštaaa.... nešto manje od 300.000 € - pa nije to toliko skup auto - je, al je totalno neekonomičan! Puno troši, kako je previše nizak nije dobar za ove naše ceste... - pusti ti to, isto je ovo jurilica - ma ne isplati se...kažem ti! - al ne zaboravi da uz tu cijenu uz njega dobiješ 141 manekenku - još jedan razlog protiv njega...ne zanimaju me manekenke, em su ženskog roda, em puno troše... ...iako su svi muškarci bili zainteresirani za auto...ni jedan od njih mu nije prišao da ga bolje pogleda...al svi su ga vidili... sad ih je zanimala točna cijena i svi detalji oko njega... kad sam vidila da mu nitko nije prišao....otišla sam ja do njega.... - vidi auto s kockicamaaaaa! tko će me slikat s autom koji ima kockice??? - pitala sam ...odmah je dotrčala manekenka....trenira dite kako treba pozirat s takvim autom ...nije se ni rodila, već ima gene manekenke (zaključak: muškarci i žene imaju različit pogled na ekonomičnost) ... i tu bi možda bio kraj priče da nismo trebali ić doma.... raspalili muški muziku...otvorili prozore dok ne dođemo na autoput... vrišti Metallica, a oni se prave važni ispred drugih muških koji sami moraju vozit ....kad će odjednom moj sin: - upali duga - nešto nije u redu! - ugasi duga, zasljepila si auto iz suprotnog smijera - 4 su trake...i došao mi je pod kutom...al.... ....odjednom kćer staje na benzinskoj stanici i kaže im da provjere gume jer nešto nije u redu ...jedan odvidava....drugi kontrolira zrak... nitko ne zavidava.... 2 puta su obišli svaku gumu dok se nisu iskoordinirali i provjerili sve gume... ili dok im nije palo na pamet da bi oni mogli vozit do Splita, .a za to vrime moja kćer je obišla auto i konstatirala da je riknila žarulja .... otvorila je gepek...izvadila novu žarulju stala je minjat ... ...jesam li Vam rekla da su svi kompjuteraši? ... elektronešto? ... e pa sad smo saznali koliko ih triba za prominit žarulju jedan da drži upaljeno svitlo druga da minja žarulju treći da čuva i dodaje dijelove četvrta da sve to dokumentira sad smo i to saznali ....sva svjetla rade....mala ode natrag na benzinsku kupit novu žarulju ...onu koju je upravo promijenila - pa šta ti treba da sad usred noći kupuješ novu? Možeš to i sutra? - a ako me sad zaustavi policija i ustanovi da nemam rezervnu? - baš ćete usred noći zaustavit policija - znaš ova tvoja sestra se trebala rodit bar 2-3 dana prije proglašenja Hrvatske da ima u sebi malo onog "koga briga za išta" (zaključak: muškarcima je sve "mogu to i sutra") ...malo mi se odužio tekst pa neću više filozofirat ....al', prije nego me počnete napadat, odgovorite mi na pitanje "Kako bi vi živili bez nas?" |
...možda ćemo Vam mi iz Splita bit malo dosadni... ali moramo reć....opet se dogodilo! .... opet se dogodilo zajedništvo ...veliko srce.... velika tuga, radost, sjeta, znoj, suze, pisma.... .... davno nije išao nikome sprovod preko Rive....bilo je velikih sprovoda....al sigurno više od 50 godina nije išao preko Rive.... tiho... bučno....raspjevano ... jedna takva energija u zraku....gdje nitko nikog nije smetao... svatko je na svakog pazio ...ne znam Vam reć kako je bilo....al bilo je dostojanstveno.... ... samo donji dio rive oko sv. Frane.... i dio ispred katamarana je bio ograđen ....a o ostalom dijelu je vodila računa Torcida... momci u bijelom zadužili su sami sebe da vode računa o redu ... ...a osoblje iz Gradske sigurnosti je samo dolazilo i pitalo - Torcida? Ako jeste, popunite tamo prazninu...onaj dio nitko ne čuva ...tako su momci napravili špalir po kojem je pogrebna povorka nesmetano prolazila ... ... a Hrvatska glazbena unija ...je išla polako.... povorka se kretala 10 m pa stani minutu... ...Zorica nije micala ruke s kovčega.... Karan je držao ruku na srcu.... Huljić je javno brisao suze.... a Doris je bila u totalnom šoku... ....a sve dalje.... bila je čista poezija.... jedina pisma koja nije tu otpivana... Kad zadnja sunčana zraka Za Marjan umorna zađe Križevon kalon niz varoš pojde Na rivu picaferaj Na kosti nosi on skale Da može užgat ferale Klapadu žute stare postole ća su se sjale na bal Polako, šotovoće O bodulu on piva Završija je posal Zasvitlila je riva Zapalila se cila U ijadu koluri Ka mladost ča je prošla A starosti se žuri Kuntenat doma se vraća Noga za nogon se vuče škripadu bolno kosti mu stare ča je daleko do kuće (slika s neta) "I sad je svo ovo more samo za te" Gibo ....toliko simbolike .... u 19,50 zapalila se Riva .... zabrecala su zvona sv. Duje .... u spomen na 1950 godinu.... ma i nebo se pridružilo koreografiji i zapalilo se....onda kad se zapalio i zvonik sv. Duje ... .... "publika" je Oliveru napravila još "jedan štos" .... P.S. a ludog li grada "Otiša sam na ispraćaj Oliveru, digneš li mi auto ić ću i tebi" |