Otvaranje Sarajevskog filmskog festivala je stvarno bilo prekrasno... događaj je to koji taj grad dovodi u srce svjetskih zbivanja.... na tisuće ljudi se tiskalo u ljetnom kinu... stvarajući pozdrav Svemiru ...ne bi li tako i sami pridonijeli veličanstvenom događaju.... ...SFF je otvoren dramom "Hladni rat" oskarovca Pawela Pawlikowskog, za kojeg je dobio nagradu Festivala u Canesu kao najbolji režiser ...malko mikrofonije i padajućih špalina.....dok je Pawel najavljivao svoj film.... ...al' puno lijepih scena dok je trajala priča o nemogućoj ljubav u nemogućim posljeratnjim vremenima u prelijepim gradovima Evrope, od kojih je u filmu jedino ambijentalno prikazan Pariz i Split Ferata, HNK i Prokurative... Tragična je to priča o nemogućoj ljubavi u poslijeratnim vremenima, Zule i Wiktora, povezani jedino muzikom, kojom se pokušava izgradit poljsko bratstvo i jedinstvo. Vrijeme je to postojanja straha od izražavanja emocija, isticanja kreativnosti.... samo prilagođavanje vremenu .... i dok Zula pokušava pobjeći od svoje "kriminalne" prošlosti i stopiti se u društvo, Wiktor, voditelj muzičke sekcije kulturno-umjetničkog društva u nekoj provinciji, njen mentor, svirajući klavir, muzička je pratnja/potpora njenom postojanju i životu...nudi joj da pređu preko granice u Berlinu .... ali ona se nije pojavila ... pronašla ga je, poslije mnogo godina u Parizu, kako svira jazz.... snimila je šansonu, opet nestala, da bi je ponovo pronašao u Splitu, ali ga tada tajne službe, za vrijeme pauze, odvode, .... vraćaju ga u Poljsku, ona ga uspijeva izvadit iz zatvora da se sjedine u porušenoj crkvi, sjednu na klupu.... i pređu "na drugu stranu" gdje je bolji pogled..... ....mi razumijemo priče iz tih vremena .....gdje je sve bilo crno-bijelo....kao i ovaj film.... za razliku od današnjeg šarenila ...koje je posvuda oko nas .... Oznake: SFF, Hladni rat |