subota, 31.01.2015.
...kumquat....
....znate li što je "kumkwat" ili "kumkvat"? ...maleno stablo s plodovima koji podsjećaju na neuspjeli ili zakržljali plod naranče... potječe iz Kine....al ima ga i kod nas.... paše mu mediteranska klima..... ...dozrijeva u zimu, plod mu je velik 3 do 5 cm...a jede se zajedno s korom i zapravo je prava vitaminska bomba bogata vitaminima C, A i E ...kalij, omega 3 i omega 6 masne kiseline, karoten, tanin, pektin..... ...jede se zajedno s korom.... (kažu da se i špice jedu....ali nisam sigurna) ...došla sam do njega... ma evo Vam cijela priča.... ....iako nisam od onih koja se šminka za izać na rivu (meni je to izlazak za kupnju spize i kruha) ....vikendom se nađem s prijateljicama na kavi... jedna od njih je friško odselila iz grada ...nije mi bilo čudno što je došla na kavu s ogromnom torbom...a još mi je manje bilo čudno što je molila da učinimo đir po rivi....ali mi je bila čudna veličina i težina torbe - šta to nosaš sa sobom? - mandarine za tebe! - za mene? Pa ja ne jedem mandarine! - koga briga, podijeli ih! - ma kome ću podijelit mandarine? Trebalo bi mi tjedan dana za tu torbu...koliko tu ima? - 5-6 kila! - ti nisi normalna! baci to odmah sve u smeće! - hrana se ne baca. Nosi ovo doma i podijeli! - meni je dosta 5-6 komada! Ostalo vrati doma! - di ću vraćat ono što sam tebi namijenila! Donit ću ja tebi još! ...i tako sam ja ... kao one bakice što prodaju voće na pazaru... šetala po rivi s nekoliko kila mandarina grintajući da bi rađe nosila pršut preko ramena nego tu torbetinu.... ...prije par dana na Fejsu osvane slika....uz poruku "Elyce..tebe ću zatrpati s ovim plodom ako me budeš nervirala"  - dolaziš sa šleperom? - da! I istovarujem ga ispred tvoje kuće! - a što je to? - kumkvat! - kumŠTA? - k'oonoŠTA ćeš pojest! ....zanimljiiv plod....zanimljiv okus...kora mi se posebno sviđa... ...da me ne bi opet zatrpala pretjeranim količinama nekog voća.... pišem ovaj tekst da se i ona može pohvalit da je bila glavni junak jednog mog posta ... P.S. ne mogu nać scenu iz filma Velo Misto di Đovanina šeta po Pjaci s pršutom preko ramena... |
utorak, 27.01.2015.
...Za mene je sreća....
|
...u jednom javnom prostoru...otvorenom za sve....namjenjenom za organizaciju slobodnog vremena ... okupljaju se volonteri Kluba mladih i smišljaju razne aktivnosti ... .... tako su pozvali sve, koji su željeli, da sudjeluju u stvaranju jedinstvene izložbe "Za mene je sreća..."!  "Za mene je sreća....leteća, bježeća i prolazeća...."akcijašiti" za neko dobro...biti u MoStu i biti ponekad most...." poručila je Đordana Barbarić (Splitski cvit kojoj je cilj života pomaganje socijalno isključenim osobama i razbijanju predrasuda prema marginaliziranim društvenim skupinama)  ...burek....  ....ples....  ....Erasmus...  ...dijete...  ...more....  ...druge činit sretnim...  ...provesti hladno večer u lijepom društvu gledajući vesele slike....  ...na otvorenju ove lijepe izložbe koja će trajati sve do konca veljače....  ...i ponijeti sa sobom pokoju "sretnu" fotku....  Oznake: Klub mladih Split |
nedjelja, 25.01.2015.
...pravo vrime....
....dogovor je točno u podne.... stojim Ispred banke na rivi....to je ono misto kojeg zovu "sirotinjski kapot" jer je tu zavjetrina ... kibiciram ne bi li uhvatila koji slobodni stol...al nema šanse... visok datum...bura....ništa ne pomaže....štekati su puni! - neČu Vam više hvatat stol na rivi!!!! - zašto ne? Pa ti si uvik tu! - jesam, ali ovo je kriva ura za na rivu! - kako kriva ura? Ura je uvik prava! - nije! Tribala sam se dignit u cik zore za popit kavu, tuširat se, otić na pazar, kupit u samoposluzi sve što triba, sist na Pjacu popit subotnju kavu....da bi onda došla na Rivu u krivu uru! - a koja je prava ura? - pa za dvi ure! - ali opet ćeš tribat tražit stol - neću! Onda samo dođem i sidnem za moj stol! ....uhvatili smo stol u drugom kafiću.... 1,5 red od rive... - alo di ste? - donji dio, prvi i po red - kako prvi i po? ...ili je prvi...ili drugi? - a zato što smo na pola!  ...pijemo podnevnu kavu....gledajući ljude kako šetaju gore...dole... smijući se....zezajući se... ...kad smo napokon odlučili ić...došlo je pravo vrijeme za na rivu...  ...nije nam ni palo na pamet učinit đir gore-dole... već smo krenile ravno kroz Marmontovu...  ...e sad već ima poznatih koji idu na Rivu u pravo vrime....  - reci im u koje se vrime ide na rivu? - u pravo vrime! - jel sad pravo vrime? - je! - ako mi sad odlazimo s rive znači da nismo bili u pravo vrime? - niste! - eto ti ga na! (kažem ja prijateljici sretna što je moja tvrdnja vremena potvrđena) - a znate li di ćete? - znamo - toga me straj! ....brzo će podne... opet idem van u krivo vrime...ovaj put vodim Tarju...možda je za nju pravo vrime  ....sve u svoje vrime!... |
utorak, 20.01.2015.
...mrak!...
|
....ako je suditi po koncu...ili po početku godine ....tada bi mogla reći da će mi ova godina bit: mrak! ... ne "mrak"* nego mrak ... ali ako je suditi po meni i mojim reakcijama na mrak....ova će godina ipak biti "mrak"* .... Mrak je nedostatak svjetla, a tama guši svjetlo dok ne postane mrak? ....radi se o tome da mi je već koncem prosinca krepalo svjetlo u frižideru.... a on tako lijepo popunjen i prepunjen... koga briga kad radi?.... tada mi od 4 reflektora u dnevnom boravku krepaju 3... nađem u dućanu 2... krepaju 2.... naletim u samoposluzi na 1 ...krepa treći...  ...više se stvarno nisam imala vremena ....a ni volje...prilagođavat novonastaloj situaciji, već sam jednostavno riješila problem.... spriječila mrak da zavlada, a tamu pretvorila u romantiku.... ...ne kažu Vede zaludu da tama predstavlja svaki oblik materijalne svjesnosti ..... a moja se materijalna svijetlost u kući gasi....  ....zabavljali smo se za Božić....pa prateći izbore....pa na Novu....pa prateći izbore.... ne zaboravljajući nikad razlikovat da kad govorimo bilo o tami ili o mraku...moramo razlikovat fizičko od psihičkog.... nećemo valjda dopustit da fizičko zavlada psihičko???  „Ako razlika između dobra i zla ostane u tami, onda sva druga 'svjetla' koja nam na dohvat ruke stavljaju nevjerojatna tehnička dostignuća, ne predstavljaju samo napredak, već također opasnost koja ugrožava nas i svijet“ Papa Benedikt XVI ....tonemo u mrak? ....neeee.... neki kažu da nas vode prema svjetlosti na kraju tunela..... gledam ja u tunel....nekako mi ne ulijeva povjerenje... dole čvrst i kamen....a okolo daska....kad se sruši....sve će nas palačinkirat...ili zatvorit izlaz da ne možemo pobjeć...  ...kako nam je od Nove ipak bolje...ljepše i lakše (tako kažu)...kćer mi je kupila novi laptop (kao dokaz tvrdnje) ...  ...on osvjetljava prostor umjesto žarulja... donosi tračak realnosti u naš dom... ne znaš dal je vražji ili kupleraj... koji bio da bio....račun, kad li tad li dođe na naplatu.... a kako ga platit? pa s osmjehom!  ....imamo i za to potrebna "tehnička dostignuća" ...a nove lustere...kupit ću ih.... već...negdje...nekad....ako saznam gdje se oni uopće prodaju.... nije priša .... jer i tako žarulje za njih neće valjat... P.S. ....molim Vas da mi hitno pomognete nabavit žarulje, jer mi djeci svjetlo ne treba za pregled EU burze rada. Gledaju u svjetlost na montorima kao u obećanu zemlju... i to je ono što ih sprječava da potonu u mrak. Oni više ne komentiraju dnevne vijesti, već ponude za posao i prednosti zemlje u kojoj se posao nudi. *"mrak" ....kao kad se za ljepu djevojku kaže: "mrak" je! |
utorak, 13.01.2015.
...garderoba....
|
... kad mi je sredinom '70-ih, profesorica u gimnaziji, ispred cijelog razreda postavila pitanje - dušo koja prekrasna suknja, jesi li to kupila u Parizu? ... postala sam svjesna snobizma u svojoj okolini i njenog licemjerstva.... suknja je bila djelo jedne naše krojačice (i danas poznate kao dizajnerice) ....u klasični kroj, od Varteksova teksila, ukrivo sašivene 3 falde.... bile su tada vrhunac perverzije i kršenja pravila zanata....a sve po zanatu... suknja je stvarno bila u Parizu, te sam ju čak posudila jednoj djevojci da u njoj brani svoj maturalni rad u školi za dizajn i visoku modu ...jer je bio izvrstan, neagresivan primjer modernog (al drugačijeg), klasičnog odijevanja .... .....danas ....nekoliko stoljeća poslije ...kada mi je shoping robe i obilazak dućana postao najteža kazna, kada svaki komad kojeg imam na sebi, priča neku višegodišnju priču...i to takvu priču da im je i učiteljica u školi dala da napišu sastav o tome .... vodim razgovor... - nije u šoldima sve! Rad je stvorio pravu ženu! - šoldi su od žene napravili poželjnu ženu, a ona radi majmuna od muškarca ....Kakva ti je to filozofija? ...pitale su me odmah... i pitate me odmah.... ...nemam pojma....al mi se sviđa... ... ima nešto u izrečenom...ali se očigledno ne odnosi na mene... svaki moj komad robe živi vječno... na meni je vječno... zašto? ...jer volim bit nevidljiva... u sjeni... .... vječna sjena koja krči put...ili vječna sjena koja prati....  ...a sad idem pomoć mojim srednjoškolcima da napišu sastav o sebi...da ispričaju priču ...neki dužu...neki kraću...ali sve su lijepe... (inače ne bi bili u mom ormaru)... ...a vi se ljutite na ovaj tekst...ili se veselo nasmij'te... samo se ne ljutite na mene malu... ...veselite se, smijte se i pjevajte ....samo jednu želju imam moj živote ludi..... P.S. Malo prije čula na TV-u da svako večer treba nasmijan otić u krevet ....a to se "šoldima" ne može kupit a ukoliko neko smatra da ste uvijek istoj robi....nasmijte mu se...i pokažite mu slabašan znak rukicom....  ...a postole? To je već duga priča...iako se ne kaže uzalud "Volim te ko svoje stare postole"... |
nedjelja, 11.01.2015.
...pedagogija i zabava....
|
....kad se u kafiću puste karaoke.... nastaje grabež za mikrofon... ....situacija je ozbiljna i svatko pjeva kao da je to najvažnija stvar u životu....  ....a okupljeni priskaču u pomoć onima s mikrofonom u ruci... - ružica si bilaaaaaaaaaa sada više niiiiiisiiii - sada sam ruža!!! - čuje se vrisak s druge strane - što ćemo mi pjevat? - s ovim glasom samo Alku. - laži me? - to nije pedagoški!  ...prođu te karaoke.... dolazimo u grad...pleše se i pjeva posvuda....svaki DJ dopušta pjesače ispred sebe.... vrhunska zabava...na Rivi i topovi sa snijegom....  ...s bine se čuje "we don't need no educationtion" ... nije pedagoška atmosfera ovdje idemo .... a na Voćnom trgu odličan plesač i vrhunske kobasice.... svira Nickelback ... na Pjaci  ... svi u glas pjevaju "It's fun to stay at the y-m-c-a." .. odmah se formira vlakić... ruke u zrak...tražimo malo mjesta za ples... zapnemo na plesnim pokretima Macarene ... al to nije ni bitno ....cijeli se grad smije, pjeva i pleše gdje god da stigne... povremeno se s nekim rukuješ... izljubiš.... umjesto pozdrava osmijeh i refren pjesme.... ...koji prekrasan doživljaj kada su svi dobre volje i pjevaju...staro( mlado pleše po ulicama....vole se.... zabavljaju... i nitko nikome ne smeta .... gužvi unatoč... ...bio je prekrasan Advent u Splitu.... kažu da je bilo na desetke tisuća noćenja.... što je normalno kad je zabava svuda oko nas... a sretni ljudi i učenje pretvaraju u zabavu :-) ...ovako je bilo sinoć u Splitu....a sutra....sutra je novi dan.... |
četvrtak, 08.01.2015.
Dijetni program
|
nakon blagdana .... unatoč pustim izlascima, šetnji, plesu.....i ostalim aktivnostima....svatko od nas je nakupio koji kilogram viška kojeg se treba riješit.... zbog toga sam osmislila najbolji dijetni program koji će nam svima pomoći... da bi mogli vrednovat svoj uspjeh...treba stati na vagu...to Vam je ono staklo koje kupi prašinu na Vašim pločicama u kupatilu...pa uvijek grintate dok ga perete, jer sredstvo za pranje poda ostavlja na njemu mutne tragove....ipak, krenimo hrabro korak po korak Sedmodnevna dijeta: Dan 1. : oprati pod u kupatilu. Uzeti sredstvo za pranje stakla, poprskat po vagi, obrisat i dobro ulaštit. Kako je za to trebalo podosta vremena, već su prijateljice zvale za izlazak. Brzo se otuširat i izać vani u šetnju ... šteta je propustit sunce i ručak u restoranu na otvorenom  Dan 2: . Stala sam na vagu, nije se tila upalit. Jedno vrijeme sam tako stajala s upitnikom poviše glave ne shvaćajući što se događa, a onda sam jednostavno otišla na kavu. Neke probleme treba prepustit vremenu da ih ono riješi. Objavila na Fejsu da sam na kavi i dobila prijeteći poziv - izašla si vani a nisi zvala društvo? ...pa sam s kave išla na vruću čokoladu na rivu. Konobar mi je servirao čokoladu s lješnjacima što nikako nije dobro za mršavljenje. (jesam li ovo dobila srce u čokoladi?)  Dan 3: Stala na vagu...crvena lampica na njoj čudno žmirka i upozorava me. Sagnila se, izvadila bateriju, promučkala je i vratila natrag. Opet se upalila crvena lampica, ali vaga pokazuje 88888. Dosta je bilo da me neki kućanski aparat zeza. Želi da propustim još jedan sunčan dan. Iznervirana sam istrčala iz kuće!  Dan 4: Pogledala na vagu, ali nemam sad vremena za te gluposti. Zakasnit ću na posao, a moram još i kupit marendu. Ne smijem pit kavu na prazan želudac! Otrčala do pekare. (ovdje je slika čokoladnih croissant-a koje sam pojela prije slikavanja) Dan 5: pogledala vagu. Danas je opet neradni dan. Mogla bi izać van na kavu? Tko se još važe na praznike? Ipak, grižnja savjesti je jaka. Dijeta je za moje dobro, pa mi pogled svako malo leti prema njoj. Poklopila vagu s plastičnom posudom. Opet se kvari vrime? Treba iskoristit svaki lijepi trenutak. Odlepršala sam do rive.  Dan 6: Jurila na posao. Nakon povratka s posla kupila nove baterije. Upalila vagu, ona radi, ali nije dobro vaganje poslije podne, poslije ručka, Moram oprati robu. Prijateljice mi se rugaju da non stop nosim iste crvene čarapice i da su upile svašta u sebe. Dan 7: Stala na vagu. Ne mogu vjerovat koliko teže moje crvene čarapice? Previše su vode upile u pranju?  .. Ne znam koliko sam kilometara napravila u ovom vremenu, jer nisam imala prikladni mjerni instrument.... ali vjerujte mi....nisam izgubila ni trenutka u ovih 7 dana.... za razliku od onih dijeta od 15 dana gdje izgubiš 2 tjedna. |
utorak, 06.01.2015.
...ma koja Lesi?...
|
...i tako postanem ja bloger tjedna... laskava titula...moram priznat htjela to ili ne .... ...kad se osvrnem mjesec dana unatrag...zabolilo me što mi je pala popularnost bloga...ali sam samu sebe uvjeravala "Ma što hoćeš? Ništa ne pišeš, nikome ništa ne komentiraš"... al eto...nije se imalo kad....što od obveza...što od zabave .... sve dok nije nestao Luki.... jedna od 3 crne pudle s kojom često pijem kavicu....  ....njegove slike obišle su sve portale... ...a najponosnija sam na svoje slike...a naročito onu s Jagodicom Bobicom....  ...u roku od 24 sata osvanuo je članak u novinama, na 2 televizijske postaje....na 3 radio postaje...slike su se šerale po Fejsu... objavim post na blogu.... nikad nisam bila tako ponosna kad je post istog trena osvanuo u Foto albumu.... bila bi poljubila onog tko je to stavio... ...ali ono što ja nisam znala je da se taj članak dijeli okolo.... da ljudi svako malo ulaze na moj blog vidjeti ima li što... sjedila sam kući...rijetko bi otišla na kavu.... nisam se ništa usudila pitat o Lukiju... vrijeme je prolazilo...a kćer me je tješila "Pojavit će se on, od nikud...jednostavno će se pojavit" ...i tako postanem ja bloger tjedna ...laskava titula...al što sad? - konačno je i moj pas na naslovnicama, a ne samo tvoj! Tvoj mi je priskrbio naslovnice, ali sad je moj na njima! - pa piši opet o njemu! - zar mu nije dosta slave? - nije! Zovu novinari pitat za intervju. Bolje da pišeš ti prije njih. Očito je da to ljude jako zanima. - pa da. Svi komentiraju povratak Lukija, a nitko moj tekst - zato si cili tekst tribala pisat o zvijezdi grada. Lesi je mila majka za njega.  ...Cijelu prošlu zimu Luki se tresao kad bi negdje pukla petarda... Nije to bio samo njegov problem... Svi psi su se tresli, bježali, skrivali...a pametni su nam savjetovali da ignoriramo, pa da će se životinja naviknit, da im dajemo sredstva za smirenje, da ih ne vodimo van... ...i tako pas....koji svakodnevno šeta po rivi, gradu, sjedi u FROa s prijateljima... u Semafora s muzičarima .... ode s gazdaricom u rubnu četvrt grada....Luki je obožava i uvijek je drži u vidokrugu, a ona s njim "komandira" znakovima ruke... tako da je žena samo zavezala njegov lanac oko reklamnog panoa i otišla u dućan...kad je pukla petarda... Luki je skočio.... bacio pano...i pobjegao... skrivao se 17 dana na Lovrincu... očito je jeo samo travu...gdje se pokušao utoplit kućni pas na -15 C nismo još saznali...ali kad je prestala novogodišnja pucnjava, vratio se točno na mjesto odakle je pobjegao.... ...kako je krenio s Lovrinca...tako su ga ljudi vidjeli... i počeli zvati...a on je bio neprepoznatljiv do bola....ipak činjenica da je crna pudla, da za sobom vuće svoj lanac, bila je svima dovoljna da zaustave promet....da ga počnu hvatat...trčat za njim... a on je dotrčao do mjesta gdje ga je gazdarica ostavila,, sakrio se pod auto i pričekao da ona dođe po njega....  ...u roku pod pola sata svi su saznali da se vratio... a jedna slika na Fejsu "Vratio se Luki" imala je u sat vremena preko 700 lajkova... unatoč činjenici da je došao na pola svoje kilaže... da je pun blata.... - kada Luki prima posjete? - pitala sam - gospodin se sredio. bio u veterinara, u frizera. Ide večeras van!....  ...malo je slab, pa ne može skočit gazdi u krilo....ali je s oduševljenjem dočekan u kafiću.... konobar je čučnio da ga pomazi, a on je iskoristio gužvu da mu pije vodu iz čaše - donit ću ja tebi tvoju vodu - nemojte mu davat puno pit, izgubio je navike... - možda je prehlađen? - nije, veterirar mu je i mokraću pregleda, ali neće da digne zadnju šapu - ma nek čini na podu što hoće. Oprat ćemo. Glavno da se vratio! - može što hoće....al još samo par dana dok ne dođe malo sebi  .... sinoć sam se svima hvalila da mi je zvijezda Luki platila vruću čokoladu.... a danas...treći dan nakon povratka kući zvijezda se pojavila na rivi.... nije me tio pozdravit...  ....ali je došao do palme oko koje je najviše jurcao...i digao zadnju šapu....  ...tooo...viknili su svi.... (iako do prije mjesec dana to nije smio radit).... još je preslab... treba se udebljat bar još 3-4 kg... ...što mu se sve ovo vrijeme dok se sa strahom skrivao u prehladnim noćima, vrtilo po glavi, kako mu je srce lupalo.... nikad nećemo saznat Oznake: Luki |
nedjelja, 04.01.2015.
....živi poklon....
|
....svi oni koji dobiju štenca ispod bora...bili oni stari ili mladi.... svi imaju istu reakciju (bar oni koje nam predstavljaju razne udruge za zaštitu životinja).... svi kažu "oh my god" i zaplaču.... ... lijepo je... priznajem da je lijepo dobit štenca... lijepo je imat kućnog ljubimca ... sjećam se kad sam tražila crnog maltezera kćeri za rođendan, pa su mi poslali slike pekinezera....svi oni koji su se bunili protiv psa u kući, prvi su izletili, zgrabili ih, zagrilili .... nitko od nas u tom trenu nije promislio zašto sam željela drugog psa.... čak je moja kćer, koja nije željela razgovarat o životinji koja nije crne boje...uzela Tarju u ruke i rekla joj "ti si moja crna mačka u ilegali" ....možda zato i nije čudno da sam mjesec dana poslije zvala reklamirat psa i rekla - Tražila sam mužjaka, crnog maltezera, a ti si mi prodao mačku! Psi laju, a ovaj ne laje....znači da je mačka!" ....evo je....pobjednice.....crne mačke....  ...imala je laptop, mobitel...a još uvijek ima i svoj blog (doduše ne pišem ga više...al ne pišem ni ovaj baš previše) ...ima svoj kauč....dnevni boravak... zapravo je njeno sve u kući .... ona je vlasnik svih nas.... traži izać van... traži svoje pravo na igru...na šetnju ... ona nas mazi, ali traži i da mi nju mazimo....ona nas odgaja da budemo dobri ljudi, da beskompromisno volimo, da brinemo i suosjećamo ..... ...nema ništa ljepše kad roditelj pokloni djetetu psa! .... roditelj tada zna da će sva briga oko psa past na njega...i spreman je na to, ... pa ako pogledate oko sebe ovih dana...vidjet ćete puno njih sa štencima kako ponosno šetaju po rivi....  ...po Bačvicama....  ...na Ovčicama...  ....djeca s psom mirno sjede u kafiću...učeći i njega bon ton ponašanja na javnom mjestu.... pokazujući pri tome roditeljima da su dorasli odgovornosti odgajanja kućnog ljubimca...  ... ispijali smo kavu na suncu, nas 5 prijateljica sa 2 psa (moj je ostao kući) ...konobari su preskakali preko većih i manjih kućnih ljubimaca koji su se lijeno izležavali na suncu.... a jedan je pas otišao od gospodarice i legao pod noge njene prijateljice, - tebi treba pas. Ti si kao stvorena za psa! Pogledaj kako te moj sluša. - zato jer psi vole autoritet! - tebi trebamo poklonit psa. - što ću ja s njim? - da stvarno? Što će osoba koja cijeli dan radi i nije kod kuće, radit s psom? To bi bila patnja za oboje. - stekla bi druge navike! - da, sigurno je da bi stekla bolje navike dok ne bi pala u nesvjest od nespavanja. Osoba koja živi sama, ima toliko obveza, ne može na sebe preuzest obvezu da brine o psu. Ako ga je željna, ima naše pse. Neka posudi nekog na par dana. - još mi samo fali da mi pokloni psa! Di bi ja s njim? - gledam danas na portalima raznih Udruga, traže udomitelje za pse koje su poklonili nekome za Božić. Svakome tko drugome pokloni psa bez pitanja i s ovakvim razmišljanjem, ja bi poklon vratila, neka se on sam brine o njemu! To je prebacivanje odgovornosti sa sebe na nekog drugog i nije u redu! - pas nije igračka koja ti služi kad ti to želiš. To je cjelodnevna odgovornost. ...poklonit živi poklon je prekrasno i predivno....ali ako si u mogućnosti i da ti preuzmeš dio odgovornosti za taj život....  ....ma baš su slatki ...ne možemo to ne primijetit ....ali ako ne želiš ili ne možeš preuzest odgovornost za život koji daješ i poklanjaš.... rađe kupi stvar  ...jučer dok sam prolazila kraj dućana za kućne ljubimce vidjela sam neopisivu gužvu. Kupovala se hrana, ogrlice, igračke.... a prodavač je dugo tumačio....to mi daje nadu da će ipak veći dio poklonjenih štenaca biti zadržan, a samo mali broj dan udrugama i azilima P.S. Crna pudla, Luki, kojeg sam tražila i preko ovog bloga, vratio se kući nakon 17 dana. To je bila najveća potraga za psom...preko Fejsa, novina, TV-a, radia, raznih udruga ... ljudi koji su ga jučer vidjeli na brzoj cesti...upalili su 4 žmigavca i pazili da ga netko ne zgazi.... hvala svima na brizi i na pomoći... |
