nedjelja, 25.01.2015.
...pravo vrime....
....dogovor je točno u podne.... stojim Ispred banke na rivi....to je ono misto kojeg zovu "sirotinjski kapot" jer je tu zavjetrina ... kibiciram ne bi li uhvatila koji slobodni stol...al nema šanse... visok datum...bura....ništa ne pomaže....štekati su puni! - neČu Vam više hvatat stol na rivi!!!! - zašto ne? Pa ti si uvik tu! - jesam, ali ovo je kriva ura za na rivu! - kako kriva ura? Ura je uvik prava! - nije! Tribala sam se dignit u cik zore za popit kavu, tuširat se, otić na pazar, kupit u samoposluzi sve što triba, sist na Pjacu popit subotnju kavu....da bi onda došla na Rivu u krivu uru! - a koja je prava ura? - pa za dvi ure! - ali opet ćeš tribat tražit stol - neću! Onda samo dođem i sidnem za moj stol! ....uhvatili smo stol u drugom kafiću.... 1,5 red od rive... - alo di ste? - donji dio, prvi i po red - kako prvi i po? ...ili je prvi...ili drugi? - a zato što smo na pola!  ...pijemo podnevnu kavu....gledajući ljude kako šetaju gore...dole... smijući se....zezajući se... ...kad smo napokon odlučili ić...došlo je pravo vrijeme za na rivu...  ...nije nam ni palo na pamet učinit đir gore-dole... već smo krenile ravno kroz Marmontovu...  ...e sad već ima poznatih koji idu na Rivu u pravo vrime....  - reci im u koje se vrime ide na rivu? - u pravo vrime! - jel sad pravo vrime? - je! - ako mi sad odlazimo s rive znači da nismo bili u pravo vrime? - niste! - eto ti ga na! (kažem ja prijateljici sretna što je moja tvrdnja vremena potvrđena) - a znate li di ćete? - znamo - toga me straj! ....brzo će podne... opet idem van u krivo vrime...ovaj put vodim Tarju...možda je za nju pravo vrime  ....sve u svoje vrime!... |
