slučajno sam sinoć gledala kraj emisije "Tri, dva, jedan-kuhaj!" ... i zapitala sam se "Jel' to oni ozbiljno? Gdje je humor u emisiji?" ...možda je humor u tanjuru, kojeg mi s malih ekrana možemo samo vidjeti, al' ne i okusit... Uglavnom ...kandidati su kuhali Zagrebački odrezak s pire krumpirom i tripice ... ...pire je preko malih ekrana djelovao užasno... Pohano meso je bilo tako neprimamljivo za vidjet da su napravili "odličnu reklamu" tom jelu... čak su i suci loše reagirali ... "neslano....preslano" ....to čak i razumijem... amateri su se našli ispred malih kamera ....trema je vrag... osjećaj odgovornosti je vjerovatno pretežak....al ne znat skuhat pire krumpir? i riži biži? ..(a onda ocjene 7 i 8?). ....a tek tripice? Ni jedan tanjur nije odavao sliku da su u njemu skuhane tripice.... ...znam...znam... ne voli to svatko jesti...ali to je jedno od jela koje se uobičajeno kuhaju kod nas po kućama sve u svemu...užasnuta sam tonom i izgledom emisije u kojem protagonisti izgledaju kao ljuti ...grintavi....tužni klaunovi, ubačeni pred kamere da bezuspješno skuhaju ono što doma svakodnevno rade.... ...gdje je nestala struka? ...što na to kažu kuhari? ...Čemu takva emisija u kojoj zvijezde programa ne znaju dal' u ruci drže svinjetinu ili teletinu?...Za koga je uopće takva emisija? To je antipromocija kuharstva kao struke....a domaćice i kuhari amateri neće iz nje ništa naučit... ... ako je trebala emisija s domaćicama i amaterima, novinari su mogli samo s kamerama doći u Prihvatilište za beskućnike udruge MoSt u Splitu.... Ne znam koliko Vam je poznato da domaćice ...razne Udruge...pojedinci... a upisuju se mjesecima unaprijed da izaberu dan... kuhaju toplu večeru za beskućnike. (mislim da su ta jela daleko bolja i kvalitetnija od ovih koje sam vidjela u emisiji) ... novinarima je dovoljno samo potražit na netu O la la ... pogledat u kalendar, te pronaći osobu koja kuha taj dan... ući u njen dom.... dobit će snimke vrhunskog kuhara amatera, altruistu... ...a gdje su pravi kuhari? Oni majstori kuhari???? ....i njih možete naći među beskućnicma... pomažu im da se socijaliziraju...podižu im samopouzdanje, uče ih preživljavanju i samostalnom životu... i vjerovali ili ne... jednom tjedno, tim istim beskućnicima drže kulinarske radionice.... SNIMIO NIKOLA VILIĆ / CROPIX ...malo sam ljuta zbog programa na TV-u ... al tome je kriv jučerašnji kišni dan.... zato imam Vas da Vam kukam... al priznajte, molim Vas.... zar se ne bi bolja kulinarska emisija snimila u prihvatilištu za beskućnike? ...time bi svi mi naučili neke male, jednostavne i jeftine tajne od pravih kuhara, učili bi se altruizmu i širio bi se duh volonterizma... photo by MK Fjaka ....kako izgled na TV-u vjerovatno znate...a ovako je izgledalo prošli mjesec u Prihvatilištu na kulinarskoj radionici... ...a ovaj mjesec slika je već drugačija... svi rade... photo by MK Fjaka ...možemo i drugačije? ...kad sam prije par godina odlučila da ne smijem pisat angažirane teme...objavljivala sam svoje recepte...mogu ja opet kuhat...a vi kukajte :-P ... (meni ni dlaka od pasa ne upada u jelo...a kamo li moja) Oznake: most |
....slušamo, a ne čujemo.... ...odnosno čujemo ono što mislimo da treba čuti...a to je tako nevažno.... ....gledamo, a ne vidimo... ....zapravo vidimo ono što mislimo da treba vidjet, a to je uglavnom nevažno.... ...osjećamo, ...ono što mislimo da je u redu da osjećamo...zanemarujući pri tome svoje osjećaje.. ...pa šta...mi smo samo ljudi koji brbljaju okolo ...imamo svoj stav...imamo svoje mišljenje... svoji smo ....ponosni smo što slušamo, gledamo, osjećamo....al nismo kao kućni ljubimci.... oni rade sve to.... ...ali nas vole, čuju i vide |
....danas je pravi pravcati petak! ...zato što je 13-ti! ....a sve je počelo još u predpetak.... 12-og.... ....ulazim na vrata kad me dočeka oduševljen povik .... - gospođa Eliceeeeee! Kako ste? Što ima novo? - ooooo dobro sam! Novo? ne znam. Danas na poslu sam uspjela napravit.... - ja sam mislila novi frajer, ljubavnik... - aaa, to :-( ....e pa nema ništa novog! - hoćete zapalit? -??? .... sjedne ona i u tišini zapali cigaretu....ne pita me ni što sam došla ni što trebam....sjedi i puši... zabranama unatoč ....gledam ju.... izvadim cigarete, sjednem do nje i zapalim.... tako smo neko vrijeme sjedili u tišini.... ...pa otišli proslavit umaškarano Valentinovo.... ili postpetak 13-ti.... ...kako je bilo..... možda nekom drugom prilikom....kad se vratim iz maškara.... |
....dok se cijela zemlja oblači u bijelo....kod nas se plesalo na kiši.... ....što je sve potrebno za ovaj ples? ...pa očito je...za njega trebaju kolica.... ....odnosno....dvoja kolica...tada je bolja zabava... ...dan poslije ...bura.... orkanska bura koja je lomila sve pred sobom.... žbuku... stabla, granje.... ....možda je 1 C ...al meteorolozi upozoravaju da je dojam -10 C ... ne moramo se mi maškarat....evo i priroda se maškara....malo u jugo....malo u buru....malo nešto između.... ...i dok ljudi plešu na južini.... na buri je lipo modro nebo.... osunčana riva zjapi prazna.... photo by E.D. ...jer tko normalan šeta okolo kad bura puše 155 km/h? .... To samo ja pokušavam otić na Brač... al ne ide... ....možda ne plove trajekti...možda ne lete avioni....al zato žbuka i fasade letaju okolo ..... |
...a sve je tako jednostavno.... ...što napraviš u životu kad se ispred tebe pojavi problem? Uhvatiš se za glavu, počneš paničarit, plakat, tražit pomoć.... ...a što napraviš kad se u trenucima lagane šetnje ispred tebe pojavi prepreka na putu? ili neka lopta? srušiš je, šutneš ju nogom... i nasmiješ se... lako! ...jer sve je tako jednostavno.... ....dok sjediš na klupi, zatvorenih očiju, upijajući prevrtljivo sunce koje ti grije obraze...hladnom vjetru unatoč.....ne dopuštajući problemima koji te more da zavladaju tobom.... ....dok ispijaš vruću čokoladu u hladnoj zimskoj noći ....poljubac u ruku za laku noć... daleko od očiju svijeta koji te želi opteretit svojim teškim bremenom samodokazivanja... ...jer, kao da je svim svrha da moraju dokazat razlog zbog čega postoje...pa izmišljaju stvari koje nisu nizašta, da bi natjerali sve oko sebe da razmišljaju o ničemu bez čega ne mogu i da se opterete stvarima koje nisu nizakoga.... ...a vrijeme tako brzo prolazi dok sjediš na klupi zatvorenih očiju .... dok polako ispijaš vruću čokoladu u hladnoj zimskoj noći .... kazaljke sata se neumoljivo brzo vrte.... i tako te brzo vračaju u svijet niskorišja*.... velikih dogovaranja, ozbiljnih pregovaranja i strateških planiranja....gdje vrijeme kao da stoji.... kazaljke ne mrdaju s mjesta.... ....to je život! Naš život u kojemu moramo radit, sve ono što moramo da bi preživjeli i pronašli za sebe ono malo zabave i opuštanja koje nam pomažu da ostanemo ljudi.... Međutim, sve je tanja crta i razlika između privatnog i poslovnog života, jer oni s kojima radimo, misle da je normalno da se s njima i družimo.... Nije to slučajno tako. Žele nas imat "na oku", žele isisat iz nas svaku pozitivu...sve ono što jesmo, misleći da će tako oni, bez ikakvog napora, bit bolji ljudi ili jednostavno zato da ne bi radili protiv njih... ...kako se branit od toga? Humorom, tražeći zabavu samo za sebe, maštanjem... zaboravljajući na dvije važne stvari.... jedno je zabavljat se radeći nešto za takve, ako iz takve tvoje zabave ne proizlaze neke posljedice za druge .... a drugo je jednostavno, pa i narod ne kaže uzalud "S kim si, takav si!" .... ....ne zavaravaj se da to nije tako, ne tješi se da si drugačiji, da možeš napravit odmak od njih ... s vremenom njihova energija teče tvojim venama, postaješ ovisan, ne možeš ili ne želiš pobjeć, razmišljaš kao oni, ponašaš se kao oni, njihovi problemi postaju tvoji ....ti si oni!.... ..zaludu se tješiš da ti rješavaju probleme! Pa svi tvoji problemi nastali su zbog njih, zbog posljedica njihovog djelovanja, zbog negativne energije koju šire oko sebe ....bolesne energije koja sve ruši ....koja je uzrok svega.... a s kim si, takav si! ...to je jednostavno tako! ...a sve je tako jednostavno... šum mora.....sjene na suncu.... ljepota oko tebe koja ispunjava, pa kako god da vrijeme tada leti.... ona svjetlost i sreća u tebi dugo ostaju nasmijani.... treperavi..... ...i dok te tako gledam kako poviruješ kroz tamne oblake .... čekajući da se uzdigneš iznad svega... ...uživam.... jednostavno uživam....gledajući kako ograde i problemi u lopti ostavljaju lijepe sjene na suncu.... ...koje se u trenu pretvore u prizor za dušu.... * niskorišja. . a ja malo izmislila riječ...eto došla mi sama od sebe |
rukometaši su se vratili kući... komentar novinara je "Što reći? Više sreće drugi put!" Ništa ne može izludit čovjeka kao ta uzrečica! ...a susrećemo se s njom svakodnevno... kad god nam je nešto jako važno, a to ne dobijemo... kao gubitnički lajtmotiv javlja se uvijek, opet i ponovo.... Više sreće drugi put!" ....nakon višesatnog čekanja na šalteru, kad ne stigneš na red, a ljubazna ti službenica s osmjehom prozbori: "Više sreće drugi put!" ...kad padneš ispit ....sigurno ćeš bar jednom čuti: "Više sreće drug put!" ...voditeljica na TV-u nakon izvlačenja lota odjavi emisiju s: "Više sreće drugi put!". ...nakon neuspješnog razgovora za posao najčešće te odbiju riječima: "Više sreće drugi put!". ...kad nakon seksa kaže: "Više sreće drugi put!". ...nakon svakog izgubljenog sportskog natjecanja utjeha je "Više sreće drugi put" ...kakve su namjere onog tko Vam ljubazno kaže "više sreće drugi put!" dobre???... nema šanse.... samo, u celofan zamotana činjenica da si "popušio" ...ili dokaz tvrdnje da je put u pakao popločan dobrim namjerama ...pri čemu nije bitno kakve su tvoje namjere...njih sigurno za to nije briga..... ...ma mogla bi nabrojat još desetke situacija u kojima sam čula ovu rečenicu...al' ostavljam i Vama mogućnost da dodate koju, a ja odoh tražit taj "drugi put" ....jer put na kojem čuješ ovakve izjave, sigurno nije dobar .... |