utorak, 06.01.2015.
...ma koja Lesi?...
|
...i tako postanem ja bloger tjedna... laskava titula...moram priznat htjela to ili ne .... ...kad se osvrnem mjesec dana unatrag...zabolilo me što mi je pala popularnost bloga...ali sam samu sebe uvjeravala "Ma što hoćeš? Ništa ne pišeš, nikome ništa ne komentiraš"... al eto...nije se imalo kad....što od obveza...što od zabave .... sve dok nije nestao Luki.... jedna od 3 crne pudle s kojom često pijem kavicu....  ....njegove slike obišle su sve portale... ...a najponosnija sam na svoje slike...a naročito onu s Jagodicom Bobicom....  ...u roku od 24 sata osvanuo je članak u novinama, na 2 televizijske postaje....na 3 radio postaje...slike su se šerale po Fejsu... objavim post na blogu.... nikad nisam bila tako ponosna kad je post istog trena osvanuo u Foto albumu.... bila bi poljubila onog tko je to stavio... ...ali ono što ja nisam znala je da se taj članak dijeli okolo.... da ljudi svako malo ulaze na moj blog vidjeti ima li što... sjedila sam kući...rijetko bi otišla na kavu.... nisam se ništa usudila pitat o Lukiju... vrijeme je prolazilo...a kćer me je tješila "Pojavit će se on, od nikud...jednostavno će se pojavit" ...i tako postanem ja bloger tjedna ...laskava titula...al što sad? - konačno je i moj pas na naslovnicama, a ne samo tvoj! Tvoj mi je priskrbio naslovnice, ali sad je moj na njima! - pa piši opet o njemu! - zar mu nije dosta slave? - nije! Zovu novinari pitat za intervju. Bolje da pišeš ti prije njih. Očito je da to ljude jako zanima. - pa da. Svi komentiraju povratak Lukija, a nitko moj tekst - zato si cili tekst tribala pisat o zvijezdi grada. Lesi je mila majka za njega.  ...Cijelu prošlu zimu Luki se tresao kad bi negdje pukla petarda... Nije to bio samo njegov problem... Svi psi su se tresli, bježali, skrivali...a pametni su nam savjetovali da ignoriramo, pa da će se životinja naviknit, da im dajemo sredstva za smirenje, da ih ne vodimo van... ...i tako pas....koji svakodnevno šeta po rivi, gradu, sjedi u FROa s prijateljima... u Semafora s muzičarima .... ode s gazdaricom u rubnu četvrt grada....Luki je obožava i uvijek je drži u vidokrugu, a ona s njim "komandira" znakovima ruke... tako da je žena samo zavezala njegov lanac oko reklamnog panoa i otišla u dućan...kad je pukla petarda... Luki je skočio.... bacio pano...i pobjegao... skrivao se 17 dana na Lovrincu... očito je jeo samo travu...gdje se pokušao utoplit kućni pas na -15 C nismo još saznali...ali kad je prestala novogodišnja pucnjava, vratio se točno na mjesto odakle je pobjegao.... ...kako je krenio s Lovrinca...tako su ga ljudi vidjeli... i počeli zvati...a on je bio neprepoznatljiv do bola....ipak činjenica da je crna pudla, da za sobom vuće svoj lanac, bila je svima dovoljna da zaustave promet....da ga počnu hvatat...trčat za njim... a on je dotrčao do mjesta gdje ga je gazdarica ostavila,, sakrio se pod auto i pričekao da ona dođe po njega....  ...u roku pod pola sata svi su saznali da se vratio... a jedna slika na Fejsu "Vratio se Luki" imala je u sat vremena preko 700 lajkova... unatoč činjenici da je došao na pola svoje kilaže... da je pun blata.... - kada Luki prima posjete? - pitala sam - gospodin se sredio. bio u veterinara, u frizera. Ide večeras van!....  ...malo je slab, pa ne može skočit gazdi u krilo....ali je s oduševljenjem dočekan u kafiću.... konobar je čučnio da ga pomazi, a on je iskoristio gužvu da mu pije vodu iz čaše - donit ću ja tebi tvoju vodu - nemojte mu davat puno pit, izgubio je navike... - možda je prehlađen? - nije, veterirar mu je i mokraću pregleda, ali neće da digne zadnju šapu - ma nek čini na podu što hoće. Oprat ćemo. Glavno da se vratio! - može što hoće....al još samo par dana dok ne dođe malo sebi  .... sinoć sam se svima hvalila da mi je zvijezda Luki platila vruću čokoladu.... a danas...treći dan nakon povratka kući zvijezda se pojavila na rivi.... nije me tio pozdravit...  ....ali je došao do palme oko koje je najviše jurcao...i digao zadnju šapu....  ...tooo...viknili su svi.... (iako do prije mjesec dana to nije smio radit).... još je preslab... treba se udebljat bar još 3-4 kg... ...što mu se sve ovo vrijeme dok se sa strahom skrivao u prehladnim noćima, vrtilo po glavi, kako mu je srce lupalo.... nikad nećemo saznat Oznake: Luki |
