...kad sam nabavila foto aparat reakcija mojih prijatelja je bila: - na koliko rata? - zašto? - pa da znamo koliko dugo ćeš nas maltretirat slikavanjem! ...ipak, svi oni su me upozoravali da izvadim aparat da slikam neki prizor... vodili bi me pokazat stvari da napravim lipu sliku.... a ja najrađe sidnem na rivu i slikajem ljude...u prolazu...u pokretu... - jesi li što slikala? - daj ovdje svašta prolazi...toliko svašta da mi je bilo neugodno slikat...odgovarala sam... scenama odmora i opuštenosti u kafiću...unatoč ...lijepo je vidjet dječju igru na Peristilu...nisu za kompjuterom...nego nesputani i opušteni u prelijepom ambijentu... ...a uz njih ima i drugih simpatičnih stvari za slikat.... ....a na rivi svatko drži svoj performanse.... ...i sjedimo mi tako...pijuckamo kavu kad će on... - jesi li vidila? - šta? - jesi li slikala vikinge? - nisam! - ma šta radiš...eno dole vjenčanje..a sve su muški...jedan je samo u rublju...požuri! - nemam fotoaparat! - kako nemaš? - pa nisam ga ponjela! ....na Bačvicama isto svega....svi gledaju na drugu stranu....samo ne u njega...a on se polomi dok im je privlačio pažnju... ...izlazimo nas tri navečer...a ja bez fotoaparata.... - pogledaj! - šta? - tip dole po mraku radi sklekove na plaži! ...ona se popne na zidić .... - i baš si danas našla izać van bez aparata...a gle scene....hahahaha ...sretna što sam stigla u Seme na kavu...izvadim svoju Jagodicu da mi pravi društvo....kad evo ekipe... - imaš li aparat? - upitam ja - a di je tvoj? - ostao mi kući! Daj slikaj mene i Jagodicu na kavi! ...teškom je mukom izvukao aparat i slikao.... .....i tad slijedi "čitanje bukvice" - ma kako možeš izać van bez aparata? - pa zato jer mi ga je koji put teško nosit! - ma nema ti šta bit teško! - uzmi mi torbu sekund... - šta? - ma samo mi je sekund pridrži! ...on uzme moju torbu ... - vidiš li kako je teška? - što je u njoj! - aparat i kišobran! - to ti nije dobro opravdanje! - pa kako ti misliš da ću plesat s ovako teškom torbom preko ramena? - a šta imaš plesat? Oli se do sad nisi naplesala???? ...i tako...prije nego li sam otplatila aparat ....umjesto da ja dosadim njima sa slikavanjem...oni su počeli maltretirat mene tjerajući me da slikam savršene scene.... pa makar ovakve... ....postali smo foto manijaci? Ili oni to žele napravit od mene? .....ma šta me briga za svih njih.... ne može u torbu istovremeno i crveni kišobran i crveni aparat i Jagodica... |
dok sam u četvrtak navečer ležala doma...upitam sina? - što bi mogli sutra za ručak a da je gotovo u 20 min? - rižoto od daganja u woku? - super! Može... ...ali nisam očekivala nešto što se zove "skraćeno radno vrijeme" ... eto mene na Pjaci u kafiću...konobar me veselo pozdravi i pita - nije danas subota? - nije danas bi trebao bit Veliki četvrtak - a znam! danas je mala srijeda! Evo stiže jedna s ljubavlju! ...u kafiću nije bilo slobodnog mjesta na štekatu, na suncu....pa sam sjela u prazni kafić popila kavu nabrzaka...da stignem proć preko ribarnice...a tamo ribe ...zubaca ...šampjera ...škampa ....cijene i nisu tako strašne, gledala sam, mozgala...em mi skupo...em treba ić doma kuhat...a skraćeno radno vrijeme nije svakodnevno...treba iskoristit svaki tračak sunca... ugledam svježe dagnje...15 kn kilo...a sve je i počelo od daganja ...pa nek bude...kad se sin zaželio ...na rivi naletim na dvostrukog kandidata za Porina...popijem s njim piće...kad me zovne frendica da dolazi na rivu .... ....sačekam je i za nagradu dobijem malo voća.... ....Čokolada je voće!!!!.... ....kako moj sin nije želio ić van na ručak...odosmo same.... ....dagnje su stale ispod stola dok smo mi uživale u bakalaru i lignjama.... ...a zatom je trebalo popit kavu....na Zapadnoj obali (promjene radi)...pa su dagnje i tamo otišle... ....pristojno su obišle cijeli grad....uobičajeno je da se ide u restoran NA dagnje....al eto ...moje su bile u obilasku restorana pa su bile jako raspoložene za kuhanje kad su došle kući... ....nakon njihove kupke u bilom vinu....došlo je vrime za novu kavu.... dođem sama na rivu...neki novi konobar ...a ja nikog da mi pravi društvo... nema više ni daganja.... a bilo je lipo šetat s njima.... žutoj kesici unatoč |
...sve u svom životu učimo na dva načina...onaj lakši ...i onaj teži... ili poštujemo tuđa iskustva ili sami stječemo svoja... ...mudrosti su jedna od onih stvari koji nam olakšavaju život....... ...to su esencije nečijeg teško stečenog iskustva .... ...pa je jednostavnije poslušat...nego se "pravit pametan" ...meni je mama npr. uvijek govorila da svaka stvar uvijek mora bit na svome mjestu! ...uvijek sam to smatrala bezveznim savjetom... ...gdje je tu kreativni nered? ...osjećaj da netko tu živi... pametovala sam tako uvijek... ...i pomaknem ja zdjelicu s njenog mjesta.... ...aprilsko sunce probije se kroz oblake ...veselo uleti u moj dnevni boravak....te pokaže da neke stvari nisu na svom mjestu... ... tako sam shvatila mudrost majčinog savjeta.... ...da je sve bilo na svom mjestu...ne bi bilo ovih vidljivh krugova ...i baš je bezveze što "prezirem tradiciju, neću biti dama sva pića što popijem uvijek plaćam sama" ...ok...ok...ne baš sva .... |
...bombardirani vijestima o broju nezaposlenih .... okruženi kuknjavom i nemogućnosti pronalaženja posla...kome je do prvotravanjskih šala? ... meni nije! ....al krenimo iz početka.... došao mi je SMS od kćere: "Doći ću kući kad ne budem više nezaposlena!" ...ovo mi je bila odlična fora... al prošao je i taj party... vrati se ona kući...nezaposlenosti unatoč.... sve do 1.4. ...dobijem SMS ...."Gledaju di me uvalit!" ... nisam imala pojma na što se to odnosi.... mislila sam da je fora o momcima... nekom društvu ...klubu... ...dolazim doma ...kad će ona: - potpisala sam Ugovor! - an? - da! - Ugovor o radu? - na godinu dana! - Aprililili? - ne! - Travanjnjnj? - yok! - jupiiiii...javi didi! - idem kod njih...sad im imam što pričat. - pa kad im sve ispričaš...reci didi travanjnjnj...on će to shvatit .... nevjerovatno... zapišem ime firme sebi u podsjetnik ...da upamtim gdje radi... proguglam firmu...nemam pojma di je ni koja je... a ona cvrkuće veselo...kako je lijepo ...kako je divno...kako je krasno.... kako je zabavno...kako ide baki sve ispričat...al najprije mora otvorit tekući račun....dijete iz kojeg moraš izvlačit riječi....sad je bilo nezaustavljivo... ....morala sam izać van... sjednem navečer na rivu...još uvijek prebirući po glavi što je to danas bilo...kad zove otac - ma slušaj, jer se tebi kćer stvarno zaposlila? - je! Na godinu dana! - nije prvotravanjska šala? - Nije! ....nije prošlo dugo...zove i mama...cila sritna... - stvarno nije prvotravanjska šala? Da ne povjeruješ! ... dva dana poslije išla sam u Poreznu upravu napravit maloj Poreznu karticu.... ...procedura od par minuta...al meni je par puta zazvonio mobitel...i uvijek isti razgovor: - Izvini što zovem, al rekli su mi da radiš kćeri poreznu karticu. Čestitam ti! ....da možda ne trebam ovo proslavit? .... razmišljam i izlazim iz kancelarije s 2 kartice u rukama (mojom i kćerinom)...kad ispred mene žena iz porezne...gleda me...širi ruke...i kao iz Hollywood-skih ljubavnih filmova trče prema meni... - Elycaaaaaa... ...grlimo se...ljubimo... zagrljine prođemo cijelu Poreznu upravu ...iskreno...nisam ni znala da me toliko ljudi poznaje...i da mi se vesele... bidna ja...koliko sam ja to poreza platila? .. dođe tako vikend.....sjedimo ja i moja prijateljica uz kavicu na Bačvicama.... pričam joj događaje od zadnjih dana - ma tko to normalan u današnje vrijeme dobiva Ugovor o radu na prvi travnja...a da nije šala? - tipično za tvoje dite! - i da radi posao za koji se školovala i koji voli... - pa uvijek govorim da kad netko dobro radi ono što voli...uvijek se nađe način - ajde...danas ja častim ručkom, a ti plati kavu.... ....odmah kod čitanja Menu-a...drugo toplo predjelo od ribe...pala je odluka....punjenje je od grdobne...a umak od škampa.... jelo za poželit toliko da sam i ja morala malo umočit kruh u njen tanjur! ...ja sam pak naručila na način na koji nisam nikad! - donesite me što god Vas je volja ili što Vam padne na pamet! .... i dobila sam tunu!... savršeno lagano s okusom mora...uz obrazloženje konobara da su danas nabavili baš dobru tunjevinu... ...zove me kćer na mobitel - Evo nas dvi slavimo što si se zaposlila... mogla si doć platit? - hahahahahaha - ček...šta je tu smiješno? - Vaša naivnost...da ću Vam platit ručak! - evo ....sad će i ona reć Travanjnjnjnj ....kad odjednom ispred mene čokoladni mousse.... - jesi li ti ovo naručila? - nisam! A ti? - Nisam ni ja...al je čokolada! ...život je lijep... mousse me dotukao... prvotravanjske šale su ludilo.... i smijem se.... ... kako je lijepo kad se poreznici vesele što više ne koristiš poreske olakšice na djecu! |
..."pognuo se pod teretom briga i godina" kažu za starijeg čovjeka koji se malko zgrbio.... .... hodam ulicom... osjetim da sam pogrbljena...pokušavam se ispravit, al ne ide! svi oni problemi kojima nedam da me zaokupe previše....jednostavno su me savinuli... koliko god da se dobro osjećam....nemogu se sakrit.... - Jel sve u redu kod tebe Elica? I na poslu? - je! ...lagala sam....zna i on da sam lagala, jer nije to bez veze pitao. Znao je zašto pita! ...al uzaludno je pričati i širiti gorčinu oko sebe... postoje ljudi ...i neljudi... a ovi drugi samo smišljaju kako i na koga će se derat.... kako će i na koga trenirat svoju zloću.... osjećaju se ugroženo jer su svjesni svojih mana, neznanja i nesposobnosti... pa je lakše i zabavnije napadat i manipulirat nego poradit na sebi....ego im raste....osjećaju moć i snagu dok napadaju ...zaboravljajući da to što govore nema smisla...njima je smisleno...igraju igru 1000 puta ponovljena laž postaje istina a toliko su puta spremni sve ponovit, jer drugi tekst ne znaju ... a onda nastavljaju dalje s novom metom.... ....sve su to šprance poznate u psihologiji...u radnom zakonodavstvu.... samo je pitanje do kad tolerirat.... ...da molim sv. Duju da im prosvitli pamet...prije bi on prosvitlio nego oni.... promislim i odem van na kavu...prođem preko Peristila...kad ono... ...stvarno je prosvitlio!.... ...dobra je stvar ovo sa svecima....idem probat s drugim... .. dok pjevam...uzimam konop ...skinem papuče ...pa nasred dnevnog boravka preskačem konop... "vježbom do ravnog držanja"... neću se još pogrbit! |