subota, 29.03.2014.
....fotografi...diplome....reklamacije....
|
...sjećam se dana kad nije bilo fotoaparata kao danas...a kad bi vidio nekog da slikaje odmah bi rekao "Ti turisti...dosadni su!" ...danas svatko ima ili idiota ili poluidiota...ili profesionalni aparat, a svi imaju fotoaparate na svojim mobitelima...i svugdje svatko svašta slikaje... ...e pa u tim danima kad su samo ljubitelji fotografije slikavali....nije bilo moguće doć na neku manifestaciju i slikavat okolo... službeni i registrirani fotografi sa svojim obrtima imali su raspored kad tko od njih snima koju manifestaciju i događaj ...jedino su novinari svugdje mogli doć... ...sjetite se samo vjenčanja.... dežuran fotograf tog dana čekao bi Vas na vratima... njega i matičara morao molit da slikaš koju sliku i sa svojim aparatom... ...danas nije tako.... slobodno je tržište...pa svi klikaju okolo...netko za lovu....netko na crno...a netko radi zabave... al osim što svi nelegalno obavljamo dopuštenu gospodarsku djelatnost ....nestalo je i bon tona... ...ajmo malo o lipim stvarima....svečana promocija 110 doktora znanosti u Splitu lijepa je i rijetka prilika koju je stavko želio ovjekovječit....  ...dvorana je bila prepuna.... gungula oko Ministra...  ....svatko želi uhvatit dobru fotografiju nekog svog rođaka...  ...a tu je bila i moja prijateljica ... ona koja je prije par godina napisala na oglasnu ploču fakulteta ...nešto u stilu "Mole se svi studenti koji su copy pastali svoje diplomske radove da ih dođu preuzest i bez posljedica te zamijene svojima " ...tada je to svima bilo smiješno i primjer dobrog vica... unatoč grupi na Fejsu koja je oglašavala prodaju gotovih diplomskih radova ...ona je bjesnila... drugi su se smijali...a sad se svi čude onima koji su iskoristili priliku.... ...ma nastavimo u lijepom tonu...jer je i ona među njih 110 koja je trebala bit promovirana u doktoricu znanosti .... dugo se čekala ta diploma...odavno je i proslavljena...ali evo sad će je i preuzest...i tražim ja zgodno mjesto da ju slikam....kad mi on brzinom munje uleti u kadar....  ...vidio je da slikajem u tom pravcu.... i naglo se okrenio i krenio prema meni... unatoč tome što sam mu rukama davala znak da se makne... ne... nije me šljivio.... stao je ispred mene.... a ja sam tad počela gledat u njega...  ...kažu da se zove "mali Ivo" i da ne radi za nikog...znači tu je iz istog razloga kao i ja....unatoč činjenici da uručivanje diplome snima profesionalni fotograf...  ...a mi ostali...mogli smo samo u određenom trenutku iskoračit...slikat i povući se natrag...te prepustit mjesto onome tko je došao za nekog drugog.... Rektor i Ministar su držali govor... zahvaljivali se roditeljima ...supružnicima... uloženom trudu i vremenu u doktorske dizertacije zbog kojih je patila cijela obitelj...  ...a zaboravili su na nas prijatelje...koliko propuštenih zajedničkih izlazaka... koliko propuštenih šala ....smijeha...plesa....igrarija ... koliko tješenja zbog izgubljene stranice teksta ... i onda kad je sve bilo gotovo...euforija i nekakvo mrtvilo... trebalo je isto toliko vremena da se vrate u normalan život...trebalo ih je gurkat...ohrabrivat na izlazak na svježi zrak.... ma ne žalim se ja... ponosna sam na svoju prijateljicu...i ne samo ja... (ops...opet mi je netko s aparatom uletio u kadar...njena je ova ruka u lijevom kutu slike)  ...ma dobit će ona "prave slike" ...ove moje su i tako samo za "našu dušu" za naš ponos ...zato što je ona naša zvijezda vodilja ... što je uspjela u onome što je naumila...pa smo ponosni što smo uz nju...u njenoj sjeni ...i što će nas opet morat častit ručkom :-)  ...još jedna proslava... srećom smo stekli kondiciju pa nam neće bit teško.... ...mi spadamo u one koji cijene diplome... jer znamo koliko je truda uloženo u njih... |
nedjelja, 23.03.2014.
...puno lipe stvari....
|
...u stara vremena....kad bi se nešto dogodilo u gradu...na stadionu.... moj otac bi izletio iz kuće da čuje što ulica priča... danas kad su svuda skandirali ime "Ivo Bego" ...otac me nazvao na mobitel - što je to s Ivom Begom? - ma pomlatili se on i Mamić, nemam pojma šta i zašto al pun je Fejs njegova imena" ...nakon minutu zove mama - gdje to tata može vidit na Fejsu? - ma to moji prijatelji pišu ime...ne možeš ti vidit moje prijatelje! ...niti 5 min poslije...snimka događaja je na Youtubeu ...i već ju je vidilo 300 ljudi....stavljam vijest mami na Fejs da tata može vidjet ....sat vremena poslije, taj isti video je "skinut" jer netko polaže na njega autorska prava...što je opet vijest ...pa se pojavljuju druge snimke....dok objavim tekst i ova će snimka nestat.... ....u stara vremena....ljudi su prepričavali vijesti brzinom munje...na ulicama...trgovima...po konobama...i nije bilo "autorskih prava" nad njima.... a danas sjednu za kompjuter.... gledaju...traže.... tad shvate da takva vijest nema čari... ....odavno se izgubila ljepota sjedenja oko čaše vina ili na kominu ...oko vatrice....kad su se prepričavali događaji na neki drugačiji način ...ljepši... vijesti su se prepričavale uvijek subjektivno....svatko je ponešto dodao...jer je vidio...jer zna čovjeka, koji zna čovjeka koji je to doživio.... a vatrica je ugodno grijala prostor i davala takvim pričama još više draži.... ....jedan moj prijatelj nije shvatio moje oduševljanje ovakvom scenom....kad sam pokušala pričat strašne priče... a su djeca bila previše zaokupljena gledanjem vatre da bi radila išta drugo...možda drugom prilikom...kad im vatra bude normalna, jer nama u centru grada, ovakvi prizori uopće nisu normalni...  ...zato me i ne čudi oduševljenje živom riječi...pričanje priča bez šalabahtera...iz srca...iz glave... opisivanjem događaja kako su ih oni doživjeli...a sve se to može čut u danima na Pričiginu...na više lokacija u gradu....ali na svaki moraš doć i više od sata prije...ako želiš uopće doć u poziciju da uđeš i slušaš ...a meni je uspjelo drugi dan....  slušat priče "Kad su festivali bili Festivali"...a pričali su Miki Jevremović, Đorđi Peruzović, Goran Pelaić, Ivica Flesch, Ivica Bubalo...priče i događaje kako su ih oni doživjeli...  (photo byBeby) ...sigurno je o tome pisao žuti tisak.... puno njih se sjeća kako se išlo u Italiju kupovat robu za Festival... kako se mjesecima pripremao nastup i izgled...i onda staviš krive očale za sunce koje odbijaju tako svjetlost da te kamera ne može snimit, a roditelji uzaludno čekaju tvojih 3 minute slave na TV-u ...ili kako je Đorđi zaboravio novokupljeni veštit u Hotelu u Senju....pa je zamalo kasnio... ....publika nije disala ...da ne propusti ni jednu riječ....  ...i konačno se otkrila tajna tko je Mikiju bacao crvene ruže na pozornicu - mislili smo da ih bacaš sam sebi. Da naručiš ruže da ti ih bace - ne! Bila je to gospođa.... malo jača, išao sam tražit po zgradi i pronašao sam je. Jedva bi se provukla kroz prozor, na skelu gdje su bili reflektori i bacila bi buket. Prvi put me zbunila.... i večeras ću joj se ić javit, jako je bolesna i čeka me - priznao je Miki - znaš da smo spremili buket ruža da ti ga bacimo na binu, al privezali smo ga krenom i mislili da kad kreneš prema buketu da ćemo ga povuć, al gospođa je taj put bacila svoj buket malo prije, pa nam je propao naum - priznao je Đorđi  ....a tek priča s plakatima za Festival... balovi, svirke i nastupi poslije završne večeri....kako se radio marketing....kako je Oliver pobjedio Mikija, a on je imao vječni hit...pa kako je Miki pobjedio Olivera, a sad je Oliver imao hit....  ....snimila sam Mikija kako recitira svoju poeziju....al to za ovu priču nije važno.... ...važno je da jedna manifestacija pričanja priča...bez najava....reklama... potiho... danima okuplja jako puno ljudi ....stari i mladi...svi žele čut "živu i spontanu" riječ .... ...a sve dok ima "puno lipih stvari" za čut....do tad će živit duh starog Splita.... u pričama...onim ispričanim i neispričanim.... Oznake: pričigin |
utorak, 18.03.2014.
...nema meni....
|
....dignem se iz kreveta...sjednem na bus...odem u ured....sjednem za kompjuter....dođem doma...sjednem za stol...legnem na kauč...izađem do Pjace....sjednem u kafić...a ako mi je predaleko 200 m šetnje do Pjace....odem na rivu....to mi je duplo bliže ... vratim se doma...sjednem za kompjuter...pa legnem.... ...tako izgledaju moje daily routines.... ...unatoč veselicama.... unatoč stalnim izlascima.... tzv plesnjacima.... sve se svodi na fino cupkanje u ritmu muzike....sa smiješnim grimasama......nema skakanja....nesputanog veselja....nekako mi se srce, mozak, lice i ruke euforično vesele....al noge su poprilično zakržljale....za sve je kriv bon ton i ustručavanje od prevelikog iskazivanja emocija ...dok sam sjedila u autu....pokušavajući se koncentrirat na ono što on govori...začujem: - ....preskakat konop 3 puta po 6 minuta s pauzama od 5 minuta - taman za mene. Puste želje pusti snovi. - gospođa Elyca, nije bitno kako, rekla mi je da nije bitan ni stil skakanja, ni brzina...jednostavno se tako razgiba cijelo tijelo... ...je...sve ću ja skakat preko konopa, i odletim ja dalje u svoje maštanje, puštajući ga da tumači o nekom sportu...nemam pojma kojem....ali za njega je stvarno dobro preskakanje konopa... ... uvijek je to tako kad ne slušaš sugovornika...a on govori nešto što je za tebe korisno ....danima pokušavaš rekonstruirat razgovor... razmišljaš o tome bez prestanka....sve dok ne zazvoni mobitel - idemo vani? - daaaaaaaaaa.... - kava ili šetnja? - joj...zakržljavila sam. Najbolje bi bilo malo šetat po suncu! - dogovoreno! ...i dok smo tako šetale...ispričam ja prijateljici o preskakanju konopa... - pa to bar nije problem pokušat. - treba kupit konop! - pa to bar nije problem! - al kupit??? Nego gdje ću ja to preskakat???? - u dvoru!!!! ... kratko i jasno...zvučalo je kao naredba i ja o tome više nisam željela razgovarat...već sam uživala u pogledu na one koji skakuću bez problema..  ...idući vikend...opet ista ekipa...isto mjesto...još veća šetnja....al sad pričam s drugom prijateljicom - što je bilo s preskakanjem konopa? - ma trebam ga kupit! - pa šta ćeš kupovat konop...ima njega posvuda ko u priči - ne shvačaš poantu? "Kupit" je zabranjena glagolska radnja. Kupovina podrazumijeva trošenje novaca, a kriza je! - al konop? - ma zrno po zrno....ne možemo tako razmišljat ... nastavimo mi sa šetnjom...i višesatnom kavicom u ladovini...  ....treći vikend izlazimo navečer van.... proslava s plesom...našinkane...uređene... kad će ona - donila sam ti poklon. - meni??? (sretna sam i iznenađena... drago mi je...pretvaram se u malo dite...dobit ću poklon...duša mi ushićeno skakuće od veselja) - smiri se! Tu je u torbi, ne smim ga izvadit van da ga drugi ne vide. - što je to što ne smije nitko vidit? - pa konop za preskakanje! ....wrooooooooooooooooooonnnnngggggggggggg.... ...otvori moju torbu i nešto ugura u nju... dođem doma... gledam u konop...gleda on mene.... ...sutradan...nazovem Kvadricu i jadam joj se - više prijateljicama ne smiš ništa reć - kako ne smiš? Kakve su ti to prijateljice? - pa ja rekla da moram kupit konop za preskakanje, da malo vježbam...al ona nije shvatila da "kupit" znači ostavit to za neku drugu prigodu i da mi ne pada na pamet preskakanje konopa - ajme...ona nije razumila što znači "kupit" - ma nije :-( - bidna ti! Šta ćeš sad? - a idem probat preskočit koji put ....7 dana poslije...uzmem konop u ruke.... preskočim ga 4 puta "u komadu"... napravim pauzu...uspije mi ga preskočit 3 puta i onda se zapetljam... otpetljam se i preskočim ga 2 puta... moram priznat da su pauze trajale jako kratko... ....na mom zidu na Fejsu osvane pjesma ...moram vježbat...moram skakat....pa 3 dana poslije....preskočim konop 3 puta... po 3 puta! ...bilo bi dosta....danas je utorak...a u subotu ćemo opet u šetnju...pa ne treba pretjerivat s fizičkim aktivnostima Poanta: Prijateljicama se možeš povjerit o svemu....al nikad im nemoj reć da bi radila nešto što ne bi željela radit! To je bio samo pametan prijedlog....a ko još sluša pametne prijedloge???? Nema meni do mog kauča ....a nogice tako lijepo cupkaju u stolici na ovoj pjesmi...nema zaplitanja |
subota, 08.03.2014.
....praznik....
|
"8. ožujak je idealan dan za slavljenje 8. Marta." ...napisao je jutros NŠ ...a ja sam samo zadivljeno gledala sunce kroz prozor i veselila se šetnji uz more  ...kavici na rivi....prepunoj svita i sportskih aktivnosti.... ....to je jedan od onih dana koji ako ne čestitaš ....dobiješ po nosu ....a ako čestitaš, dobiješ kritiku kako dan žena nije samo jedan dan u godini... al mene to previše ne brine .... dok žalim što nema ljubičica za kupit.... pržim se na suncu čekajući kavu... ljepše je nego sjedit doma za kompjuterom..... neke žene spremno sve rade za svoje muškarce...pa su i tiramole čudne danas...  ..djeca se na ulici igraju s pravom loptom..... al u prirodi postoje i stabla... pa je "zloćesta" lopta odletila visoko.... tada priskače i djeda u pomoć...al mu slabo ide i ne može baš dohvatiti loptu...  ... današnji dan ipak treba vodit prave ženske razgovore....pa smo to i radile... ... jesi li vidila šta je ona stavila na sebe?....slikaj ju! ...ma vratit će se!.... mrzim sunce, svako se zrnce prašine vidi....a šta si stavila u one srdele da su tako dobre? ... jel' oženjen? ...moram kupit novu spužvu za suđe.... ....gdje je sniženje cipela? ....(ovdje dolazi slika ove čakule...al možda je ipak bolje da ju ne objavim)... ...i vratim se doma....stavim kuhat praznički ručak...kad zazvoni mobitel - i blabla... - bla bla - a šta radiš? - joj kuham ručak! Izgorit će mi. - ok koke, nego samo da te pitam - pa pitaj! - stvarno to misliš? - da! Nego gori mi ručak! - pa šta ga ne paziš? - Ok! Idem. - ali reci mi, prije nego se sutra vidimo, što misliš jel ona mene uzela u đir! - ma nije.Nije mislila ozbiljno samo se šali! - a što kuhaš za ručak? - ajme gori mi! - dobro vidimo se sutra.Nego, hoćemo li sutra nešto skuhat ili ćemo vani? - ja bi se rado išla prošetat po suncu. treba iskoristit ovo vrime. ajme gori mi ručak! - pa šta ne paziš? - pokušavam završit razgovor - pa završile smo ga! - ok. vidimo se sutra - a u koji sat? ...hoćete li recept? vrlo je jednostavan! A kako se svi hvale svojim kulinarskim vještinama...evo ću se pohvalit i ja...  (ma kakvo ovo smeće od kapule nam prodaju?) ....srećom je 8. ožujak ipak samo jedan put u godini.... jer meni rijetko kad uspjeva izgorit ručak.... ....srećom je 8. ožujak više puta u godini ...pa uživam u ljepoti dana....kavi....suncu i sirnici...  |
utorak, 04.03.2014.
...a na čemu si ti?....
|
...bogme...ja sam na kauču... i ne da mi se... ne da mi se ništa...al mi je lipo... zapravo uživam....al uvijek se nađe netko ...tko svojim pozivom prekine taj užitak... ...valjda dođe vrijeme kad jednostavno osjetiš potrebu da se odmakneš od svijeta... ....dođe vrijeme kad osjetiš kako si pretjerao s poslom i da ti treba malo odmora... .... kad shvatiš da će te obveze, računi i sve ono što čini našu svakodnevnicu jednostavno zdrobit.... ....a vlaga i godine su se uvukle u kosti....a uši su se začepile od upale i prehlade koja te ganjala danima, a nikako da te ulovi... tad osjetiš užitak što ništa ne čuješ.... što ljudi oko tebe otvaraju usta, al glasa nema... nema ni buke s ulice...već si sam u svojim mislima... u svojim ružičastim oblacima.... ....legneš na kauč ne prepuštajući se nikakvom razmišljanju...već jednostavno zaroniš i osjetiš onaj čudni šum mora oko sebe....i lebdiš...i lipo je.... ...a poklade su .... tijesto smiruje.... podatno je i formira se lako pod tvojim rukama...  ... treba izać van ...zabave su svuda oko nas...pa s teškom mukom očistim svoj ogromni šešir....a slike namaškaranih likova po Fejsu me rastužuju...pa niti ne gledam više.... samo zatvaram oči i osluškujem šumove u svojoj glavi...i miris vručih krafna ....  ...odjednom procuri špina* u predkupatilu... nepotrebna totalno...al iz nje velikom brzinom pljušti vrela voda iz bojlera... toliko da lavandin ne može prihvatit svu vodu i lako je moguće da sve poplavi....isključim bojler i odem spavat... a ujutro ista priča..samo što sad nema ni tople vode za tuširanje...pobjegnem na posao da ne gledam kako mi se uništava kuća...i nazovem vodoinstalatera - mi smo ti na putu. Bit ćemo sutra u Splitu. Zatvori vodu da ti ne nastane poplava, jer to ti je jako opasna stvar - al ja sam na poslu - kako si otišla na posao, potopit će ti se cijela kuća dok dođeš doma? - nisam to mogla gledat. ...nazovem drugog vodoinstalatera - na putu sam ti, ali ti popodne mogu nekog poslat. Zatvori vodu da ne nastane šteta. - a da onda kupim i novu špinu kad se vraćam s posla? Tako Vi nećete gubit vrijeme. - Ti! ja sam Ti! I može! .... možda bi se ipak trebala uozbiljit? .... da zovnem oca? On brzinom munje nazove jednog starog instalatera koji dođe u sekundu, zatvori samo toplu vodu i ode.... ...kiša je...ništa od maškara.... ništa od Jinxa večeras....dođem pokisla doma....bacim se na kauč kad mobitel - koliko je stara ta tvoja špina? - možda 20 godina. Al kupila sam novu - ma da vidim koji alat mi treba iz auta - pa nećete Vi doć - TI! - pa nećete valjda Vi ...ti doć - na proputovanju smo, ja ću sekund izletit iz auta, samo da uzmem ono što mi treba. ...uleti mi u kuću... skine jaketu, zatvori vodu....skine špinu...stavi novu...otvori vodu, provjeri vodu u drugim prostorijama, opere ruke, obuče jaketu i ode.... vrijeme zadržavanja manje od 4 minute - pričekaj da se ugrije bojler, pa se možeš tuširat! - puala, ovo je pravi meštar! - kaže sin - ja nisam znala da ovaj čovjek išta radi. on ne da je meštar...on je i gazda - bogme je zaslužio meštarsku diplomu! ....zagrizem u krafnu...legnem na kauč... prekine me mobitel - što ćemo večeras s maškarama? - slušaj, meni se ne ide po ovoj kiši! - ma baš nemamo sreće - kaže ona - ma baš imam sreće - promislim ja i pogledam u svoju kavu  ... ne paše mi euforija... prija mi mir i tišina mog dnevnog boravka....legnem na kauč...kad zvoni mobitel - gospođa Elica vratili smo se u Split,treba li doć pomoć oko špine? - hvala, riješila sam. - sve u redu. Glavno da ste Vi riješili. Samo se nemojte nervirat ...ma tko će se nervirat zbog neke špine? Nerviraju me ljudi oko mene sa svojim licemjerjem i zloćom... zato mi je najbolje na kauču... P.S. a što ako te zaključaju u ogromnoj zgradi i zaglavi se ključ? P.S. 2 ....sigurnosno pitanje na koje treba odgovorit za objavit ovaj tekst je "neće grom u ....?" ... mislim da je točan odgovor "Elyce"? ...da probam? *špina - slavina *lavandin - umivaonik |
