utorak, 22.04.2014.
....kad sin zaželi dagnje....
|
dok sam u četvrtak navečer ležala doma...upitam sina? - što bi mogli sutra za ručak a da je gotovo u 20 min? - rižoto od daganja u woku? - super! Može... ...ali nisam očekivala nešto što se zove "skraćeno radno vrijeme" ... eto mene na Pjaci u kafiću...konobar me veselo pozdravi i pita - nije danas subota? - nije danas bi trebao bit Veliki četvrtak - a znam! danas je mala srijeda! Evo stiže jedna s ljubavlju! ...u kafiću nije bilo slobodnog mjesta na štekatu, na suncu....pa sam sjela u prazni kafić popila kavu nabrzaka...da stignem proć preko ribarnice...a tamo ribe ...zubaca ...šampjera ...škampa ....cijene i nisu tako strašne, gledala sam, mozgala...em mi skupo...em treba ić doma kuhat...a skraćeno radno vrijeme nije svakodnevno...treba iskoristit svaki tračak sunca... ugledam svježe dagnje...15 kn kilo...a sve je i počelo od daganja ...pa nek bude...kad se sin zaželio ...na rivi naletim na dvostrukog kandidata za Porina...popijem s njim piće...kad me zovne frendica da dolazi na rivu .... ....sačekam je i za nagradu dobijem malo voća....  ....Čokolada je voće!!!!.... ....kako moj sin nije želio ić van na ručak...odosmo same.... ....dagnje su stale ispod stola dok smo mi uživale u bakalaru i lignjama....  ...a zatom je trebalo popit kavu....na Zapadnoj obali (promjene radi)...pa su dagnje i tamo otišle...  ....pristojno su obišle cijeli grad....uobičajeno je da se ide u restoran NA dagnje....al eto ...moje su bile u obilasku restorana pa su bile jako raspoložene za kuhanje kad su došle kući...  ....nakon njihove kupke u bilom vinu....došlo je vrime za novu kavu.... dođem sama na rivu...neki novi konobar ...a ja nikog da mi pravi društvo... nema više ni daganja.... a bilo je lipo šetat s njima.... žutoj kesici unatoč |
