srijeda, 28.11.2012.
....mudrijam....
 ...ne dopustite da Vam drugi ispiru mozak. Učinite to sami!....  ...govorim gluposti? ...Yok! .... ...od rođenja manipuliraju nama...i nemojte da Vam sad to moram ovdje crtat! ....sve se svodi na dvije sorte ljudi.... oni koji žele vladat i oni koji žele živit... ovi prvi...koji žele biti moćni...koriste ove druge da bi uživali u svojom moći...koriste ih na razne načine.... ili su oni oni s kojima se upravlja...ili oni koji donose profit...ili oni koji služe... ...propaganda koja se svakodnevno koristi je strašna...stvaramo nove navike ...nova pravila ponašanja a da uopće nismo svjesni zašto to radimo...lakše je prihvatit tuđe mišljenje nego kreirat svoje.... zato i postoje ustanove, političke vođe, religije... ...zato i postoje razna sredstva priopćavanja koja se razvijaju brzinom svjetlosti samo zato da bi nas najteralo da mislimo onako i ono što oni žele da mislimo.... ....a kad ne želimo mislit ono što mislimo...nagovore našu djecu da nas natjeramo da mislimo ono što oni žele da misle da misle.... ...zapetljala sam se misleći? ...ma Yok!... ...upravo sam koristila novo sredstvo  ...kako ćemo obrnit pravila igre....i ne dopustit da nas iskorištavaju....a da pri tome ne koristimo istu silu i snagu koju su "oni" koristili protiv nas? ”tisuću puta ponovljena laž, postaje istina”. rekao je Gebels.... pa upotrijebimo njihovu strategiju tako da svaku istinu ponovimo tisuću puta....istini i tako nitko ne vjeruje....al nakon nekog vremena nitko neće znat razlikovat istinu od laži...a mi,.koji želimo živit...za to nas jednostavno neće bit briga :-P ...dosta je bilo!.... odbijamo provođenje Zakona o zabrani korištenja vlastitog mišljenja  |
nedjelja, 25.11.2012.
....glupi smart!...
|
....kad smo još koncem prošlog tisućljeća nabavljali mobitele...oni su imali dvojaku funkciju.... s njima si mogao razgovarat....a i razbit nekome glavu.... on je bio odlično sredstvo komunikacije i samoodbrane.... ...onda smo gledali tko će imat manjeg...pa gledamo tko će imat većeg.... i sve tako... ....ima malo više od godine dana da sam nabavila mobitel na touch ...i non stop sam grintala na njega...al je bilo nevjerovatno kojom brzinom je Nokia mogla nešto slikat i stavit sliku na Fejs... ipak...touch je non stop zapinjao i na kraju je potpuno riknio kad sam u jednom danu poslala 283 SMS-a...  ...tad sam se vratila na dobre stare tipkovnice....sve do prije dva tjedna kad mi je sin poklonio Smart phone.... najprije sam se ljutila na njega...a sin mi se smijao... prijedlozi su bili razni: - idi da ti manikiraju nokte tako da ti touch na njih reagira... - ne možeš mazat ruke i prtljat po mobitelu! - kako misliš kuhat i razgovarat? - trebaš znat samo tri stvari...jer su tri komande na njemu! ....stvarno savršen mobitel...već se 15 dana rijetko uspijem ikome javit....al kad god mi zazvoni ...ja nekako završim na Fejsu.... ... prošlu sam ga nedjelju držala u ruci kad je zazvonio...i dala sam prijateljici da se javi...trebalo je samo povuć traku s lijeva na desno....al zaludu...ni njoj ni meni nije išlo... ...na mobitel se javljam s: - jesam li se javila? ....sve u svemu...razgovore sam svela na minimum minimuma... jedva 15 min u 2 tjedna...kako? ..pa lako ...kad mobitel zazvoni on je u torbi...jednom rukom držim torbu...drugo vadim mobitel u futroli...onda trećom rukom vadim mobitel iz futrole... četvrtom rukom povućem prstom s lijeva na desno...i eto ga...piece of cake...javila sam se na njega... samo...kad bi imala 4 ruke...a nemam ih... ...mobitel ima sve živo i neživo....GPS....Gmail....Vremensku pognozu... slušam muziku s Youtubea bez ikakvog problema... jedino što je nemoguća misija je javit se na poziv.... ...isto tako je problem i zvat s njega.... najprije sam zvala samo one koje su mene zvali...jer sam vidila samo brojeve od zadnja 2 poziva....a sad sam se naučila nalazit brojeve....ali mi je muka...jer se moj imenik takvom brzinom vrti da je to nevjerovatno ...i tjera na mučninu... ...isto tako imam problem i s SMSovima... ne mogu tipkat i hodat...ne mogu tipkat u vožnji...ako tipkaš poruku...moraš stajat ili sjedit na jednom mjestu da prstom ne promašiš slovo.... ...osim toga...kladila bi se da je prvi tjedan bio jedan zvuk kad bi bila neka novina na fejsu...a drugi zvuk za SMS, mail ili mail na Fejsu.... i onda čuješ zvuk i tražiš gdje je novost...dal je SMS ili gmail...ili Fejs... išla sam to promijenit i nema mogućnost razlikovanja zvuka.... svaki lik je bezlična faca i dopušta mu da ima svoju sliku...a ne možeš razdvojit zvukove za poruke?  ...ma što ja to ovdje kukam?... moj smart nije glup...on je savršeno pametan.... ZAŠTO? ...dok hodam ne mogu razgovarat ni SMS-at... ...kad dođem kući ne stignem ništa radit jer moram sjest i pogledat propuštene pozive, mailove, SMSove... itd... ...jednostavno je totalno beskoristan i ne da mi da gubim vrijeme na bespotrebne razgovore... ...toliko je očito da ga je smislio muškarac koji nije vodio računa da ženama mobiteli ne vise oko vrata... da žene imaju nokte...da žene mažu ruke kremicama i pomadicama... da žene kuhaju, peru i spremaju pa su im jagodice prstiju neprilagođene osjetima ekrana .... loša mi je slika na večernjim izlascima... loša mi je i snimka zvuka... ali zato uvijek znam gdje sam...kolika je temperatura zraka...tko je u mojoj blizini...a i muziku mogu slušat po vlastitom izboru... pa šta se ja onda bunim?... ne mogu znat ni koliko je sati...jer da bi to znala trebam ga upalit...a pali se na vrhu...pritiskom na onaj mali botunčić...i svaki put ga 3 puta okrenem u raznim smjerovima da ga nađem ... ..pitali su me danas što ga ne vratim... što ga ne zamjenim... al meni je ovako i dobro... onaj koga želim čut taj me i tako uvijek može dobit... a svi ostali...pa mislite se kako ćete doć do mene.... pa imam pametni mobitel ... zahvaljujući njemu moj se život jako smirio...i sve se usporilo...jer što se manje ljudima javljaš imaš manje problema :-) P.S. nakon jedne moje kritike sin mi je ipak priznao da suvremeni mobiteli idu ka internetu i svemu ostalom, a najmanje da služe za komunikaciju |
petak, 23.11.2012.
...rat za buhtlu....
|
...u jednom malom, tihom pitoresknom primorskom gradiću poznatom po skandalima, sportašima, umjetnicima, pjevačima...gradu u kojem se Gradonačelniku pred kamerama postavlja pitanje "Zašto je došao na sjednicu Gradskog vijeća"..... tiho....i daleko od očiju javnosti....svakog se dana odvija jedna strašna drama... ...njih dvije....kolegice s posla....svako jutro na istoj autobusnoj stanici čekaju bus za otić naposao.... jedna stoji kraj stanice (zvat ćemo je Elyca)....a drugoj je to mjesto gdje presjeda iz jednog autobusa u drugi (zvat ćemo je Roberta) ....na autobusnoj je stanici mini fast foof pekara....i dok Elyca tu svako jutro kupuje sebi doručak...jer joj je usputno.... Roberta voli proizvode baš iz te pekare...pa koristi vrijeme između dva autobusa da si kupi nešto za pojest.... ....a sve je počelo bezazleno.... ujutro je Elyca došla na kiosk i kupila kiflić...iza nje bi došla Roberta i kupila kiflić .... sreli bi se u autobusu....jedna je sjedila u prednjem dijelu...a druga u stražnjem dijelu .... ....sve dok nisu otkrile ukus čokoladnih buhtli .... ...Elyca je došla na kiosk i nije bilo buhtli...pa je uzela kiflić....a je kod jutarnje kavice vidila da Roberta ima buhtlu.... ....drugo jutro je Elyaca kupila buhtlu...a Roberta je došla na kiosk kad joj je prodavačica rekla - zadnju je kupila upravo sad jedna gospođa. ....sutradan opet isti dobije odgovor na kiosku, odustane od kupovine, kad ugleda Elyca kako na stanici jede svoju buhtlu... ...idućih dana ista scena.... - zadnju buhtlu je kupila upravo jedna gospođa! Roberta se jedno jutro bjesno okrene i prodere preko cijele ulice - Elyce jesi li ti kupila buhtlu? Je, eno je...već je jede...šta jedna gospođa? To mi je kolegicaA!!!! ..tako je to bilo danima... prodavačice su se izmjenjivale...al nikad njih dvije nisu uspjele kupit svaka svoju buhtlu... to je postao pravi rat... borba koja će prva do kioska... ona koja bi je kupila ostavljala bi poruku na Fejsu....a druga je nijemo i nemoćno gledala... čak su se pojavili i navijaći... ....rat dvije žene za buhtlu za doručak se nastavlja i dalje ...jer nije u redu da jedna kolegica uzima od druge ...da joj otkida od usta pola njene marende...nije bilo u redu.... ....jedna je svako jutro imala slavljenički doručak!....  a ovo je slika mog doručka od petka :-)) samo mi nije jasno kad će se prodavači sjetit da mogu prodat dvije buhtle u jednom danu? |
subota, 17.11.2012.
...izgovori....sami izgovori....
 ...a ja ne volim slušat izgovore.... izgovorima se često služimo kad kažemo da ćemo negdje otić...a ne odemo kad kažemo da ćemo nazvat...a ne nazovemo kad kažemo da ćemo nešto napravit...a ne napravimo ....i onda to izgleda ovako - izvini, nisam stigla, jer sam morala.... ...čemu to opravdavanje? ...tražiš izgovor za sebe ... nisi tila reć da nećeš stić....da ne možeš..da ne želiš.....ili da ne znaš? ne možeš sam sebi oprostit pa želiš da ti ja oprostim da ti bude lakše?... ...ma oprostila sam davno prije nego si nazvala... i zato mi nemoj sad trošit vrijeme sa raznim izgovorima.. ....sada želim čut kako si... uživat u boji tvog glasa ... i nije bitno što pričaš.... samo se nemoj ispričavat...onda mi je neugodno.... i moram ti upadat u riječ ...umjesto da uživam u razgovoru.... koji će i tako i tako bit prekratak.... jer bi htjela utonit u boju prijateljskog glasa...i lepršat.....lebdit... ...i zato....ako nekog niste davno čuli, razgovor počnite uvijek s - hallooo ....izgovore čuvajte za one kojima se morate pravdat.... koji vam ne vjeruju.... koji su sumnjičavi .... kojima ste uvijek krivi, bez obzira što napravili.... koji vas ne vole beskompromisno.... P.S. nikako da shvatim u kojem rodu trebam stavit ovaj tekst...muškom ili ženskom? ...i skužim...ma svejedno je...prijatelj nema roda (mislim gramatičkog):-) |
ponedjeljak, 12.11.2012.
...uči...uči...vrijeme se kotrlja....
|
...još od malih nogu od mene se očekivalo puno toga...pa su me ..učili da budem lijepa, fina, uredna, pristojna, simpatična.... ...učili pjevati, svirati klavir govorit francuski, talijanski.... ...učili vodit brigu o obitelji, rođacima, bakama,...i čuvati njihove interese pod cijenu vlastitih... ...trebalo je bit uvijek veseo, nasmijan, u "dobrom" društvu...nitko nije smio znati za ništa ružno o tebi ...učili vesti, kačkati, plesti, šivati, crtati na tekstilu.... ....učili kuhati, praviti kolače i sve to savršeno ukrasit da bude prekrasno za vidit.... ....trebalo je služit na diku i ponos cijelom rodu i cijeloj obitelji.... ....tako svi mi dolazimo na svijet....da budemo ono što se od nas očekuje da budemo.... tako nas usmjeravaju od prvog dana... i ponose se na nas što nastupamo na koncertima.... što pjevamo za ovog ili onog.... idemo na takmičenja iz svega po malo.....što imamo najljepše lancune...što nosimo prekrasne ukrase na džemperima....ali tad se pojavi neko čiji roditelji glasnije pričaju i više hvale svoje dijete, pa se pojavi razočarenje ....što imamo prirodno divlju kosu koja eto "baš nije bila fina i uredna iako si dobro svirala i pjevala" .... ....što si koristio bordo muline konac.... umjesto crvenog ...koji ..."ma malo je seljački i drečav, ali ONA je stavila taj i svi su rekli kako je to krasno" ...što kolači jesu ukusni, svi istog oblika i veličine, ali ih nisi ukrasila "onom zelenom bojom koja je tako lijepa za vidit da se nitko nije usudio niti probat kakvog su ukusa, ali to nije ni bitno. Bitno je da su ljepše izgledali" ...i dok danas trčemo okolo...i ne stignemo sve...jer treba kupit ovo i ono, pa spremit kuću, pa čuvat dijete, pa otić amo i tamo...pogledat ovog i onog...pomoć gdje treba, ....shvatimo da svaštarimo.... a tko svaštari zaboravlja ono bitno...a to je sebe.... niti smo bili u frizera....niti su nam nokti lakirani... a to nas nije ni briga ...briga nas je samo da smo uludo trošili vrijeme na mali milion gluposti.... jer su nas zaboravili naučit najvažniju stvar.... "još se nije rodio tko bi svima ugodio!" ....kada shvatiš da je sve to dosadno...da te bespotrebno iscrpljuje, da su ti koraci sve teži ...i da ima toliko drugih stvari koje te uveseljavaju ... tada si već debelo zabrazdio u nekakve stereotipove...a pješčani sat juri....nema beskonačno pijeska u njemu....a tvoja .prazna i sjajna ljuštura nafilovana razbacanim glupostima.... kojoj odjednom pukne kabel na slušalicama na ušima...a muzika počne svirat u mono izvedbi....tad odjednom skreneš s puta.... i ugledaš ljepotu staze kojom nitko nije prošao ... teško je....strah i neizvjesnost....noga utone duboko na nepoznatom putu  ....a ispod neizvjesnosti primijetiš da se skriva... ljepota....  al sve ono svaštarenje odjednom dobije jedno značenje "istraživanje" ... (što jes...jes...ljepše zvuči) i zato.... ne idi utabanim stazama...tamo je već neko bio ...prokrči sebi put ...i ostavi trag za sobom ... (tko god da je ovo rekao pametno je rekao) ....ajde uči tamo.... sve dok s papirom u ruci ne shvatiš da je to glupo...isto kao što je glup onaj koji misli da je sve naučio.... ali tad postaje opasan za okolinu.... |
nedjelja, 11.11.2012.
....škorpije su svuda oko nas!....
|
....ili kad je dan dug...onda postaje još i duži..... ....a sve je počelo u petak odlaskom neviste u rodilište.... i pozivom iz rodilišta oko 23,45 da će rodit svaki sekund... ...moj brat je svira 30 km daleko od kuće... ali zahvaljujući dobrim dušama... bio je bolje informiran o svemu...od nas u kući... ...i negdje u 2,20 sati....rodi se drugo dijete našeg najdražeg blogera i bego mila majka postane to drugi put.... ...normalno....kad je takvo veselje u kući...odmah se skupi gomila svita.... i umisto jednog svog...Bego nam je jadan šetao svoje i tuđe dite gradom.... pa trčao ženi u rodilište... pa na probe u Kazalište....pa na predstavu....i onda su ga doveli na rodžendan da proslavi rođenje djeteta zajedno s ostalim škorpijama... ....nema lipšeg datuma za rodit se...nego je to 10.11.12. :-)) ... ....ma vratimo se mi našoj radnji....  ....a opet...jednom se rađaš....a  ...i mladom tatici koji je dočekan s velikim pljeskom i skandiranjem.... nakon primljenih česttki odmah je ženski dio publike obavijestio o dizajnu svog rublja ....  ....mladi tata bio je presretan i želio je usrećit sve oko sebe....pa se odmah mašio gitare  ....i mikrofona (???!!!!)  "....ma ne možete mi ništa ...ja sam najponosniji mladi tatica...i nitko nema lipše kćere od mene..."  "...možda sam se malo umorio... svirka...pa šetnja po cilom gradu...pa predstava.... al izdržat ću duže od Vas!..."  ....a mi smo se onda počeli pitat....  ....sve u svemu....dragi moji škorpiJoni.... i ostala braćo.....  ....sritan Vam rodžendan svima....najviše škorpijonima....a naročito drugu Čarliju.... da nam poživi još 100 godina....pa makar uvik gulaš jeli... jeli?  ...od njegove blogerske klike... ...i mlade tete Elyce :-P |
utorak, 06.11.2012.
....vrati mi ....
...moju dekicu...hoću spavat... ....daaaaaaaaaaaj mi jeeeeeeeeeeeeee....  ...moje....  mojeeeeeeeeeee....  ...paziiii kako slikaješ...pobjegla sam ti iz kadra...  ....eeeeeeejjjj ona puca....  ....visoko je...  ...konačno se umorila...pffffffffff....ti ljudovi....  ....ne opet...neeeeeee  ....šta me gledaš? ugrist ću te!!!!  |
nedjelja, 04.11.2012.
...raštimana....
|
...bolesna sam...al si ne mogu priuštit odlazak na bolovanje.... i tako okolo širim bakcile... a malo me i spasio Mrtvi dan ....taman za odležat i odspavat .... ....ne sjećam se kad sam zadnji put jela juhu....al sam u 4 dana popila više juhe nego u cijelom svom životu....i nakon 5 dana nikotinske i kofeinske apstinencije počela sam malo i halucinirat .... ....naglo mi se učini da imam previše prijatelja koju su uvijek tu kad im trebam ...i objavim tu rečenicu kao status na Fejsu.... nakon 5 min zazvoni mi mobitel - slušaj ništa mi ne treba i ovo nije komentiranje tvog statusa na Fejsu, ali hoćeš li sa mnom sutra na Brač? - hahahaha, ala dobrog statusa! Bolesna sam i baš mi treba malo morskog zraka. - ok, javim se poslije, kad odredim sat. ....i tako ....u cik zore.... u 8,30 sati odem kupit kartu za trajekt kad naletim na nju: - ejjjj...koja koincidencija.....ajde čekam te ispred zgrade s autom da ne hodaš do trajekta ...hahahaha....di još ima da te tako dočeka besplatan prijevoz ...i dok smo vozili između 100-tinjak djece koja su bauljala među autima pod lošim nadzorom trenera...ušli smo u brod....i popeli se na palubu... prekrasan sunčan dan....kao stvoren za vožnju brodom.....sjednem ... dolčevita, džemper i jakna.... a oko mene ljudi kratkih rukava ....cila sam smantana....al dišem... - hoćeš kavu? - yok!  ...i slikavala sam tako more...galebe...oblake...vidila sam ja i Kaštelanski zaljev....al sam mu okrenila leđa i nisam ni vidila pijavice ....a bile su mi tako vidljive....al eto ....došao je kraj puta...i suđem u garažu.....stanem kraj jednog crnog auta.... pokušam otvorit vrata...ona zaključana.... pokucam na staklo...i otvaram....na kraju se nagnem i pogledam unutar auta....a mlad momak me gleda u šoku ..... umjesto da uđem u auto s desne strane....ulazila sam uporno u onaj s lijeve.... - daj Elyce zar ti to nije premlado? ...i nekako dođem do Nerežišća ....stanemo ispred crkvice....da u dućanu kupimo svijeće za groblje  ...kad ispred nas parkira ogromni džip.... došao je iz suprotnog smjera...parkirao u suprotnom smjeru.... muškarac pokušava izać iz njega....al se zatetura i padne natrag na svoje sjedalo.... uspio je izać iz auta...iz drugog pokušaja....ono kao na "ho ruk"... a kad ono...visok jedva 1,60.... pa normalno da mu teško izać kad je auto previsoko ....i dođosmo tako do dvora... koji nam je bio "meta dana" .... kad u njemu svakakve divote.....  ....mirisi i boje jeseni u sređenom, a ipak netaknutom dvoru....   - šta sad? - a beri sve što je korisno, jer će propast. Ili uberi ili uživaj... ...i počnem ja brat dunje, šipak, masline.... na jednom stablu su dobre....al ovo drugo stablo...khm...malo su zelene i ove su za ulje...nisu za kuhanje....l berem ja ....kad odjednom dođe jedan tip i kaže - ne berite masline. Još im nije vrijeme, al nije ni vaše stablo! - ajme šjor izvinite, malo sam se zanjela. Evo. hoćete li ih? ....i dajem ja tipu masline ubrane s valjda, njegovog stabla... očito nisam dobro informirana...očito sam dezorijentrana bez kofeina i nikotina - ajme izvinite - ode mu se ona ispričat i za nagradu dobije punu kesu bajama - da nas nije čovik zaustavio pobrale bi sva stabla po Nerežišću i okolici...kažem.... i pogledam svoj ratni pljen    ....masline....dunje....divlji šipak...šipak....bajami .... dosta je....idemo na ručak put Supetra.... a tamo opet nevolje ...s preslasnim ručkom....  ....zelena manistra s kućicama, frigane sipice sa salatom od krumpira ....tuna na žaru s lešo krompirom i povrćem na žaru..... - da li je ovo svetogrđe? - je! - al tako su ukusne...hrskave....  ....gledam u spipicu na mom tanjuru i da ću je perunom....kad ona...ovako mala...pljucne crnilo .... osveta je bila strašna..... ....povratak je bio još ljepši....uz popodnevno sunce....  ..... dođem kući kad me čeka ponuda da prodam šipak i dunje... - ma di ću prodat ukradeno? - pa to ti je najbolje prodat! - al šta će ti šipak? - zaželio sam se mirisa šipka, a toga nema nigdje za kupit - ok ...ok...prodam ti sve, al za čokoladu s rižom! ....i spremim se za izlazak van.... čekam auto i ponavljam.... "pazi Elyce....samo crveni auto....samo crveni" ... sjednem u noćni klub.... i slučajno slušam razgovor ljudi iza sebe koji preglasno komentiraju kako mi je nevista jučer išla u rodilište.... ja u šoku.... za stolom se gledamo u nevjerici.... - pa jel išla? - a kako ću znat kad nisam bila danas doma...al čula sam je kako nešto govori maloj....ček...jutros sam im i smeće bacila... al kad sam je vidila? ....pokušavam se skoncentrirat...kad sam zadnji put vidila i čula nevistu ...kad je to bilo...u koliko sati....dovraga...po ovom tipu ona je već više od 24 sata u rodilištu? .... sva sam smušena i raštimana..... najbolje da odem doma ...ma stvarno je postalo prekrasno kad u sitne noćne sate slušaš što se dogodilo u tvojoj kući ...kuda ide ovaj svijet? ... ...ili da ipak budem praktična? Što me briga što se događa kod mene doma...kad će se uvijek nać neko nepoznat tko će mi to ispričat. |
četvrtak, 01.11.2012.
...psić traži dom...
|
...ne znam kako ide cijela priča....dio koje je izašao jučer u 24. sata Zavezali su nas u vreću i ostavili na ulici. Pomozite! Pomozite nam - zavezali su nas u vreću i ostavili na ulici. Oslobodili su nas dobri ljudi, no i dalje nismo na sigurnom Objavljeno: 30.10.2012. 16:01 Vau vau! Pomozite nam - zavezali su nas u vreću i ostavili na ulici. Oslobodili su nas dobri ljudi, no i dalje nismo na sigurnom. (http://www.24sata.hr/udomi-me/psi/zavezali-su-nas-u-vrecu-i-ostavili-na-ulici-pomozite/171) ....ali znam kako ide nastavak priče....  ....jednog smo uzeli mi....na privremeno udomljavanje... još je imala pupak  ...i mrenicu na očima.... i kao prava mala beba....spavala je i jela....svako par sati...  ....prema procjeni veterinara sad bi trebala imat skoro pa 2 mjeseca... već se igra...trčkara veselo okolo ... sama jede...  ...nažalost.... ne možemo je više držat u dnevnom boravku.... najviše još 2-3 dana.... a drugu prostoriju da je izdvojimo ...nemamo.... ...očito je da će ostat mala (cca do maksimum 10 kg).... kratkodlaka .... sad je u najboljem dobu da se aklimatizira na nekog....  ...dajte ljudi...valjda ima neko s malo okućnice za pasa veličine šlape? ...  .... danas je čipirana ....srela se sa braćom...jedva su stali u košaru i krenuli su za Zagreb i Karlovac ...zove se Bela .... sretan ti put u novi život Bela |
