subota, 29.12.2012.
....odlučila ja....
|
....eto...još malo mi ostalo vremena da ispunim sve ono što sam sama sebi obećala .... kažu još 2 dana...i već su otpočeli odbrojavanje....al ipak nekako mislim da još uvik imam vremena i da nije priša.... ...u ovoj mi je godini uspjelo da radim brojne gluposti.... kako znam da sam uspjela? ....pa osnovni Murphiyev zakon kaže "Broj ljudi koji vas promatra proporcionalan je gluposti onoga što radite." ....a mene promatra jako jako puno ljudi.... nisam ni svjesna koliko ....ove sam godine upoznala puno njih koji su na spomen mog imena "Elyca" značajno klimnuli glavom i rekli: - aha! Elyca! - a to je Elyca! - pa da, Elyca! ...jedino je jedna...početkom godine...bila jako jako sretna što me upoznaje.... zapravo se i slikao taj susret...na meni vrlo "znakovit dan" ... - Elyca blogerica....ajme, baš mi je drago.......! ....sve u svemu sve se čita....sve se gleda i promatra...a niko ništa ne komentira.... Zašto? Zato jer se sve želi znati.... svi žele bit u toku, a niko se ne želi eksponirat.... bitno je da su dobro obaviješteni! ...zaboravljaju... a možda i ne znaju....da je sve to bacanje prašine u oči.... ali to i tako nije važno....jer su rijetki oni koji su spremni čut istinu....svi uvijek žele čuti samo ono što žele čuti...a istina je teška i koga briga za nju? ...uglavnom...radila sam što sam radila... .bila sam sretna što druge činim sretnima...nadala se nisam ničemu previše .... razočarala se i nisam ....ispunjavala obećanja drugima jesam pod svaku cijenu, a za sebe nisam imala previše vremena.. shvatila sam i razlog.... ....slučajno sam s jednim frendom išla na kavu... kad sam ga vidila ispod kule da čeka .... požurila sam se i već izdaleka zabrinuto uzviknula: - jel' ja to kasnim? - ti NIKAD ne kasniš! ...odgovorio je smireno....a ja sam tad shvatila da sam uvijek i svugdje poštivala svaki dogovori...i dolazila 10-ak minuta prije dogovorenog vremena.... toliko sam bila točna i pouzdana da je to svima postalo normalno..... ali bogme NIJE normalno! iz te 4 riječi shvatila sam jako jako puno toga! ....zbog toga sam nabrzaka donijela neke odluke za 2013-tu godinu.... to je godina koja bi meni trebala bit posebna... br 13 je moj broj! .... Obećajem sama sebi....a i onima koji ovo "slučajno" pročitaju .... da ću u 2013 godini - natjerat ću se da svugdje dolazim 7 minuta kasnije od dogovorenog vremena i da pri tome ne osjećam nikakvu krivicu!! - imat nizak prag tolerancije za svakog (osim za sebe) - oslobodit ću se ovog osjećaja odgovornosti prema drugima. Jedino za koga sam ja odgovorna sam JA.... svi drugi su i tako punoljetni pa nek odgovaraju sami za svoje postupke! ...s vježbanjem ovih novih pravila ponašanja započinjem odmah...neću čekat da se spoje kazaljke na satu ....svašta ćete na ovo promislit....jer ugrožavam Vaš komod.... ali zapravo nećete apsolutno ništa reć, jer se ne usuđujete glasno progovorit.... pa koga briga :-P ...ovo se računa...ovo što ću sad napisati.... svima bi nam bilo puno bolje (na svaki način ....privatno... poslovno... društveno.... kad bi bili manje komodni i računali uvijek na pomoć drugog...katkad ipak treba uzest stvari u svoje ruke.... u sklopu vlastitih mogućnosti ...ispričavam se svima što kasnim s Božićnim čestitkama.... ...Sretna Vam Nova ....2013 Godina..... P.S. p.p.E |
četvrtak, 27.12.2012.
...na djedovini...
|
...u kući je privremeno zabranjeno pušenje pa smo za vrijeme Božićnog ručka dobijali pauzu od 7 min da idemo zapalit....a gdje nego na terasu.... ...ručak je bio u stanu u kojem smo svi odrasli...(ne zajedno)...pa je troje od nas rođaka stalo u istoj sobi.... netko jako mali...netko kao curetak...a ja kao cura....svi smo imali svoja potpuno različita, sjećanja na isti prostor...i stali smo ih pričat...o tome gdje se izgubila naušnica...najdraže mjesto za igru....do toga da je pas Boby uvijek vršio nuždu na jednoj ploči na terasi...zvanoj F4.... i dok smo se smijali pasu šahisti ... moj rođak podigne glavu gore ... ugleda uklesno žensko lice na kamenoj ploči i upita  - a koja je ono gore sponzoruša? - pa kuća ima 100 godina...i ne znam točno kad je sagrađena... nonica je imala 3 godine kad je slikana na terasi ...znači 1908 je sigurno bila gotova....kakve sponzoruše u to doba? - a čije je to onda lice? Koja je to laka dama onog vremena.? - hahahahaha....da laka dama - a nego kako ....svako je vrijeme imalo svoje običaje...a i one spadaju u te ...i nas četvoro rođaka...stalo je promatrat lik poviše drugog kata kuće...  bio je tu cijelo vrijeme...al smo je shvaćali zdravo za gotovo....al sada....sada smo šetali po terasi i tražili mjesto odakle se bolje vidi....  ....ušla sam u kuću i pitala oca - kad je sagrađena kuća? - 1903! - dobro je...nisam puno falila. Nego pita Vlado koje je sponzoruša poviše terase? - sponzoruša? To ti je lice none Flore! - hahahaha....a mi mislili sponzoruše. Da se žena dobro udala i tako to.... - pa ona je bila iz jako bogate obitelji...kakva sponzoruša.... ček...zapravo...imate pravo... udala se za profesora umjetnosti...profesori i umjetnici su bili siromašni...znači da možemo reć da se on dobro udao - aha...znači nije ona sponzoruša...nego je on sponzoriran? - e tako je... ...uzmem aparat i slikam ogovarani bračni par na zidu tinela...  ...izađem na terasu....i ponosno kažem....prisutnim muškima.... - nije ona sponzoruša...on je bio sponzoran. Sram vas bilo tako govorit o ženi! - koja je to riječ? - pa muška sponzoruša. Kako se kaže muška sponzoruša? .... tad smo smo nježno pogledali u lice naše pra pra none koja je cijelo naše djetinjstvo bdijela nad nama.... ponosni što je još tu - kako si znala koja je ona na zidu? - pa zato jer znam tko je tko na zidu! - tvoj brat nema pojma koja su lica na slikama on ih zove "Moj pedigre pal"  ....Vaš bloger se vratio.... i evo ga kraj svog Pedigre pala ...on nas i tako ne razumije...njegova je bila "Blesimetrova sobu" ...odnosno soba u kojoj je stajao stroj koji je mjerio blesavost :-)) |
srijeda, 26.12.2012.
....Badnjak....Božić....Nova godina... ili BBN
|
...ovako je počelo na Badnjak u kafiću.... - opet svira Mišo? Ja ću kavu s ljubavlju, al je ne plaćam ako svira Mišo - onda ova kava tebe danas košta 18,00 kn..pojačaj muziku - .kaže i ode.... ....i donese kavu....al se promijeni i pjesma ....nije prošlo ni par minuta cijeli je kafić pjevao...nepoznati ljudi....svak je stao oko svog stola s rukama u zraku i pjevao...   ....ova atmosfera mi je pomogla da zaboravim smrad tone luka očišćenog prije jutarnje kavice.... jer su se kuhali bakalari ka za svinje...  - kad ćeš doć upoznat tuku? - ajme! mani me tuka! - ko je tuka? - upita sin - ma neka tamo. Tuka ko tuka! ....i između sjeckanja francuske....i mućenja kolača.... odem ja povirit tuku... moj otac....čovjek koji zadnjih 60 godina daje novac da se nabavi tuka za Božić...jer mu je to poseban gušt... i onda negdje sjedne da zafrkaje osobu koja je nosi i govori: - eno idu dvi tuke doma..... ...u prijatelja mesara je prvi put sam kupio tuku i donio je doma... otvaram ja papir....kad ono tukac! - ovo je tukac???? Sad još moram i depilirat tukca???? - kako tukac? Tuka je? Šta ćemo s tukcem? - a tukac ka tukac....najprije ćemo ga depilirat, pa oprat, ...za majku moram ga još i brisat ispod pazuha i među noge.... tada sam ga lijepo cijelog patapšala .... izmasirala sa solju i aromama.... dobro zauljila pa opet malo masaže.... i uguram ja u njega dvi jabuke....pokrijem ga dobro, da se ne prehladi nakon masaže ...i ostavim u sobu od blesimetra .... - eto...tukac je ima tretman u wellnessu ....a sutra ćemo ga dobro opit i sve će bit u redu! - sad je moderan tretman čokoladom - ovaj tukac nije za čokoladne tretmane.... ...na Božić sam bila pošteđena ranog ustajanja ... nakon tuširanja dođem do svojih....a tukac lip....rumen u obraščićima.... al tvrd.... otac odma trči po konjak...i donese dvi boce da ne bi on bio onaj koji je pokvario Božić   ....e.... tad je uskočila teta da ga polako izreže...i izvadi jabuku iz njega....kako sam ga ja spremila za pečenje kažem - ugurala sam 2 jabuke - e onda imamo ginekološki problem (kaže ona s velikim perunom u ruci) - pa znaš kako ginekolozi rješavaju problem? Uguraju ruku i riješe problem - slušaj me, ne guram ja ruku u tukca. Dakle i dalje imamo ginekološki problem ...i dok su se tako pripremali krumpiri slatki ko med....jer smo ih po šećerili umjesto posolili.... (a što je najluđe nitko to nije ni primjetio) .... naš tukac je nakon kozmetičkog tretmana...masaže u wellnessu ... pijanke i ginekološkog pregleda .... završio na veselom stolu....   .....tada je uslijedilo Božićno slađenje....čokolada je potrošena u minimalnim količinama...nužnim samo za bacanje prašine u oči..... ona se čuva za druge prilike :.-)..  ...Božićno pilanje stabla.... koje već desetljećima izgleda uvijek isto...  ...i tad smo ...konačno....dobili 7,5 min pauze za zapalit cigaretu...prije dočeka Nove godine .... šampanjcu je bilo čudno di se otvara...pa se malo zaglavio....al moj otac nije popuštao.... Bruna se derala "didi je teško....al upio jeeeeeeeeeeeeeeeeeee".  ... tako smo eto....dočekali i Novu godinu....sve o istom trošku...i u isto vrime...pa kriza je... ne valja se razbacivat ....a Čokolada? Ona je tu.... bit će prilika ....Sve u svoje vrijeme ....:-) ....dok sam izlazila iz kuće od roditelja... čujem oca kako govori - ženo, preživili smo! - izmjeri mi tlak. - 132 dobra si! ....a ja sam s osmjehom na licu izašla, ušla u svoju kuću..... pobacala robu sa sebe...i srušila se na kauč... |
četvrtak, 20.12.2012.
....kavica....
|
kvartovski kafići su mjesto gdje smo uvijek dobro došli gdje možemo doć sami i bez društva gdje čujemo najnovije vijesti iz kvarta gdje se možemo izolirat i u miru popit svoju jutarnju kavicu uglavnom mjesto gdje se uvijek osjećamo ugodno... ....ipak...mi što živimo u centru grada ostali smo bez tih mjesta...ako i postoji još koji, onda to nisu mjesta pogodna za boravak u njima...a svi ostali postali su šminkerski ili polušminkerski kafići... ...zato sam tražila i tražila i pronašla si dva kafića.... u kojima sam naučila konobare da prime narudžbu s "puno ljubavi" ...i čuvala te lokacije u tajnosti.... ...ipak...ja u kafić ne mogu nego samo subotom...a navečer mi je bez veze...jer je to centar grada...oni koji tu sjede su obučeni za "bolji izlazak" ....tko se još lijepo oblači za otić u kafić? ....ja sigurno ne! ...da se radi o mom kvartovskom kafiću znam po činjenici da čim se pojavim na vratima...gazda i konobari pogledaju u mene i svima je velik i srdačan osmijeh na licu.... ...jedan od konobara tad dođe da me pozdravi...pita za zdravlje...uzme narudžbu (iako dobro zna što ću popit) ....ode....gazda već radi kavu....a tad drugi konobar dođe do mene samo da mi se javi.... prvi konobar se vrati s mojom kavom...pita me želim li novine (inače novine ne daju, jer im ih kradu, a i gosti se čitajući novine previše zadržavaju oko jedne kave)... donese mi Slobodnu i tad paze da me više nitko ne uznemirava.... jednostavno je to protokol koji traje od kad je kafić otvoren! ...danas mi je bilo jako čudno da sam usred tjedna na godišnjem odmoru...i iskreno, nisam znala što bi radila ujutro kad nisam na poslu, pa sam jednostavno ušla u svoj omiljeni kafić. on je bio prepun svijeta....sami stariji muškarci u godinama... nijedne žene...čak ni konobarice... gazda je za šankom nešto prao....i razgovarao s konobarom... nitko da podigne pogled prema vratima koja se otvaraju... nitko da me pozdravi... sjela sam za stol na izlogu... to je stol s kojeg gledaš tko sve prolazi preko trga... sve gledam po trgu...pa natrag prema šanku...al mene nitko ne primjećuje... ...skinem kaput...upalim mobitel...pogledam put šanka...oni su zadubljeni u svoje priče.... - nevidljiva? postala sam nevidljiva? - promislim i tužno pogledam na trg kojim su užurbano prolazili ljudi... kad odjednom ispred mene konobar s kavom - mislila sam da me ne vidite? - tko to može Vas ne vidit? - mislila sam da ste me ignorirali? - a pogledajte koja kavica? S ljubavlju. Kakvo ignoriranje - a vidim! - s obzirom na to koliko sumnjate, ova kava danas košta 30 kn! - može li 25? - ne! Ovoliko pažnje i ljubavi zaslužuje 30 kn! - ok, evo slikat ću je! - i treba je slikat! - nakon slikavanja vrijedi 25 kn? - ništa ispod 30! to je današnja cijena - odgovori on s osmjehom i ode ....kad sam poslije išla platit ...nije htio uzest ni napojnicu....dižem se od stola...ulijeću dva starija gospodina i komentiraju... - stol je slobodan? - da! - za ovim stolom kavu treba duplo naplaćivat! - meni ju je i naplatilo duplo. Da sam na vašem mjestu ja ne bi sjela za taj stol! . kažem i odem ...morat ću nać bolji kafić...ovdje su ipak ljudi puno stariji od mene ....al tko može odolit ovakvoj kavi?  ...jučer je u Splitu klapa Cambi imala humanitarni koncert... ne da su oni dobro pjevali....nego im je Zorica Kondža uletila usred pjesme i bacila nas, svojim glasom, sve u trans.... ili kako to novinari kažu u naslovu "da su raspametili publiku" ...ne sjećam se kad sam zadnji put bila na tako dobroj svirci ...i zato im hvala.... |
petak, 14.12.2012.
....darivanje...
|
je lijepo uvijek....a ne samo u vrijeme darivanja! ....u ovo vrijeme darivanja očekujemo poklone, pa se uglavnom uvijek razočaramo kad ne dobijemo ono što smo očekivali.... ...u ostalim danima u godini ne očekujemo ništa, pa se jako razveselimo kad neočekivano dobijemo poklon. Tada je on uvijek prekrasan ...i izaziva euforiju ...bez obzira na njegovu vrijednost.... ...tako sam i ja nedavno...bila na Braču...i tamo smo skupili malo kamenčića s plaže..... da bi drugi primjetili žalo....slikala sam 2 kamenčića i uporno sam objavljivala tu sliku  ....a tad je ženska čarolija blaga Dalmacije od baš tih kamenčića napravila magnete za frižider....al s inicijalima mojih prijateljica.... ....stavila sam ih u pismo...i poslala jedan kamenčić na jedan kraj zemlje, uz poruku... "ja znam tko je tajna obožavateljica al' ti ne znaš li ti gdje je druga polovica srca (beeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeljjjjjjj)  ....a drugi je otišao na drugi kraj zemlje.... "Gdje li je druga polovica da mi je znati o da mi je znati?"  ....oduševljenje poklonima ne mogu Vam ni opisat.... ono je još više naraslo kad su saznale da sam osobno izabrala oblutke na plaži....  ....to je poklonu dalo neku prisnost...posebnost...zajedništvo ... i multipliciralo mu vrijednost....  ...ovakav dar vrijedi puno više od svih onih koje možemo kupiti... ...ovakav dar je poseban .... ...ovo je pravi dar s ljubavlju... ...zato kad darivamo...ne gledajmo vrijednost... ne tražimo vrijedne poklone... već darujmo srce... a poklon je već tu negdje u blizini... |
ponedjeljak, 10.12.2012.
...glad je glad....
|
...kad se nakupi stres na poslu...moji ukućani slave, .... takve stresove od boravka među jako puno ljudi ja liječim kućnom izolacijom...i brašnom!... ...ili u prijevodu...radim kolače.... al to ne radim bilo kako... najčešće na nogama imam čizme (valjda zato jer ih ne stignem skinut)...i neku staru crnu majicu ...jer u receptu uvijek piše ..."brašna koliko upije"  I. ....najprije ide priprema... 1. kako sam u fazi izbjegavanja ljudi, napravim inventuru po kući i frižideru...gledam što ima...što fali...i koji bi se kolač s kombinacijom onog što imam mogao napravit.... 2. tada razmišljam koji bi kolač rado jela...a inače ga ne radim 3. sve ovo radim sjedeći za laptopom, slažući pasijansi i slušajući muziku II. ...nabava...jer koliko god da uvijek imam svega u kući...ono čega obično nema je kiselo vrhnje, dovoljno čokolade ili jaja...(a kad već pravim kolače...onda mi nije do štednje 1. obučem se na juriš i odem u dućan 2. donesem brzinski doma i tad mi je već priša za peć....pa vjerovatno zbog toga ostanem u čizmama III...izrada ....to je proces koji se ne može brzinski opisat....jer mozak počne radit 300 na sat...i slagat kombinacije...koji kolač prvi da počnem...tako da nakon paljenja pečnice jedan za drugim ulijeću u peć...da se bez veze ne rasipa energija.... ...i u trenutku kad je prvi kolač u pečnici...opet dobijem vremena da zapalim cigaretu i tad dobijem stručno tumačenje svog postupka Hrana je lijek gladnom srcu i to se zove Emocionalno tješenje ...ma nema veze s ljubavlju već s poslom...promislim...i odgovorim... da vam nije Freud-a....rekli bi da sam vridna žena....ovako sam emocionalno gladna...a što ćeš...ukusi su različiti... i stavim peć drugi kolač.... kad mi uleti prijateljica s pitanjem...a što to pečem...a ja ko iz topa...čisteći mak ispod noktiju...odgovorim orahnjaču! ....hahahaha....i stvarno mi nije bilo jasno što je...pa sam slikala situaciju...  ...koja pogreška....jer osim što sam u trenu ostala bez jedne polovice kolača ....dobila sam i pjesmicu "Kad Elica muti njaču, ne zna se jel orah ili mak, al rado dođe svak :))))" (by Trillian.blog.hr) ...torta je već u pečnici.... melju se bajami...peče nešto ka nešto....  ....hladna torta od čokolade...  ...topla torta od sira bila je taman gotova kad su gosti ušli u kuću...  ...nema se kad slikavat....degustira se.... odoše oni.... sjednem za kompjuter i promislim "liječenje je bilo uspješno" ..... upalim muziku i shvatim..... gladna sam! ....kvraguc i SIgmund! “Veliko pitanje na koje nije dat odgovor i na koje nisam ni sam u stanju da odgovorim poslije trideset godina istraživanja ženske duše glasi: šta žena zapravo želi?” (Sigmund Freud) (Pa ovo je prestrašno!) |
četvrtak, 06.12.2012.
...a gledam nešto TV...slušam i ne razumijem....
|
...čula sam zanimljive podatke... o nečemu....i zaključila postoje dva prijedlog naplate TV pretplate 1. pretplata za HTV ovisit će o visini plaće 2. pretplatu će naplaćivat Porezna uprava ...ne znam po kojem zakonu rade sadašnji inkasatori... nisu na Ugovor o radu...a na Ugovor o djelu se ne može zaposlit na poslovima na kojima oni rade...(tako mene učili)... naime Ugovor o djelu može se sklopit za povremene poslove koje nisu u domeni registrirane djelatnosti.... i ne smiju trajat više od 42 dana i ne više od 3 puta godišnje... preostaje zaposlenje preko student servisa ...i ne znam koji još način.....pa zanemarimo točku 2... ...tko više zarađuje mogao bi više platit...ajmo reć da bi to bilo politički korektno...onaj tko ima nek i plača... al plaća ŠTA? (zanemarimo situaciju prihoda.... oni koji puno rade ne moraju nužno i puno zarađivat) ...naime...ako ljude podijelimo na one koji rade i na one koji ne rade... doći ćemo do logičnog zaključka da oni koji puno rade nemaju kad gledat TV...za razliku od umirovljenika i nezaposlenih koji nemaju što radit i to im je jedini spas... ...iz svega ispada da oni koji rade ...rade da bi nezaposlenima i umirovljenicima plaćali loš TV program... ...istovremeno će oni plaćat nešto što ne konzumiraju ...pa zar ne bi bilo logičnije da oni koji rade...umjesto da rade... ili bar dio svog radnog vremena zabavljaju umirovljenike i nezaposlene.... korist od toga će bit velika.... 1. otvorit će se dio novih radnih mjesta 2. oni koji ne rade neće bit zatupljeni raznim sapunicama i dezinformacijama 3. smanjit će se alijenacija....a samim tim će past i potrošnja ljekova ... smanjit će se medicinski troškovi i razvijat zdravija društvena klima... ...ma što ja znam...ja sam ipak samo obična mala plavusha u dushi... Ja sam čovjek običan radim svojim rukama al' ovim putem neČu dalje vlakovi nam prolaze sreća prati podobne nek' račun plati tko ga Šalje |
srijeda, 05.12.2012.
....dragi sv. Nikola...
|
...pišem ti ove godine jer nemam čizmice da ih stavim na prozor!... ....naime, kupila sam užasno skupe čizme, domaći proizvod, i odnila ih u postolara da zamjeni one užasne plastične pete koje kližu po svim pločnicima (zašto na kožne cipele koje koštaju 4 znamenke odmah ne stave prave šjole....a ne da odmah iz dućana moramo nosit postolaru) .... kad mi je isti pokazao da su čizme u dužini od oko 2 cm skoro pukle!... - ali šjor, to ne može bit! Obukla sam ih točno 5 puta, jer mi se kožni đon klizao po kamenu - možda ne može bit, ali pogledajte sašiven rub i uvjerite se sami - ali šjor.... čizme su koštale 0.000,00 kn? - e koliko su koštale ne znam, ali znam da ih mogu popravit samo će potrajat.  (drugo oblačenje čizama) ...i tako sam ostala bez čizmice za prozor...i pokušala sam ti poslat SMS poruku....al naglo smo shvatili da moj najnoviji Smatrphone ne prima MMSove. (kad sam ga zamijenila, zaboravila sam javit operateru promjenu...jedan poziv...al eto) Danas sam se uznemirila zbog te činjenice....al me smirio sin i rekao... - mobitel ti je jako pametan i zato se zove Smart: On točno zna što tebi treba. Nemaš ti što razgovarat na mobitel, slat slike i pisma okolo. - ali usred noći se nisam mogla javit. Ostavila bi ja tebe iza ponoća van. Jednostavno mi je davao obavijest koju poruku da mu pošaljem da se ne mogu javit. I non stop se pali Fejs. - pa šta te ima tko zvat iza ponoći? Slušaj mama. Taj mobitel je savršen. Odlično se spaja na net. I sve što trebaš je bit non stop na Fejsu....može on i na Twitter, samo reci. Što se manje javljaš ljudima na mobitel, to imaš manje problema za riješavat...a to znači i manje posla i lijepo se zabavljaj. - ali ako sam non stop na Fejsu dobit ću otkaz jer sam non stop na Fejsu - hahahaha, ti bi prva dobila zbog toga otkaz  (mali mobitel...tako mali a tako je dobro radio) eto...dragi moj sveti Nikola...kao što vidiš, nemam drugog načina....nego da ti napišem post i kažem da sam ove godine bila jako jako dobra. Puno mi je tekstova bilo na naslovnici, puno smijeha i veselja sam širila okolo...je doduše da sam zadnjih 2 mjeseca malo zaostala, al to je zbog zuba vremena) pa si mi ove godine zbog svih ovih problema koje sam imala jednostavno mogao poklonit moj dobri stari mobitel na tipke....a ako ga više ne možeš nabavit, zadovoljit ću se ako mi pošalješ i onog tipa kojem sam poklonila ovakav aparat ....vidiš kako sam dobra i nisam izbirljiva... (sve samo da dođem do normalnog mobitela :-) a za trud ti ostavljam jedno malo osvježenje s ljubavlju i pjesmicu....  ....popila sam samo kavu.... ništa više.... al stvarno.... |
subota, 01.12.2012.
....mudrijam....
|
....najgore je kad misliš, a ne znaš što da misliš.... ....jel' razumijete na šta mislim?.... ...i mislim se ja tako...mislim...i ne znam što da mislim ni šta da smislim... i da bi bila sigurna da ću prestat mislit dogovorim kavu i štrudele u Zagrebu s osobom koju sam viđam svako dvije godine...(u prosjeku, po srednjoeuropskom vremenu).... ,....susret uvijek izgleda skoro pa isto....ja izljećem iz taksija...ona širi ruke....al sad se između nas našla jedna naša Mirjana...pa sam nakon toga raširila ruke....zagrlila je i rekla - što te muči lipotice? ....da nju muči?.... . mi je mučimo....al to nije poanta ove priče, jer svi mi imamo svoju muku....a meni je moja najvažnija na svijetu.... i zato sam htjela zapalit cigaretu.... kad će ona: - ajde najprije poviri u spilju pa ćeš onda.... i uđem ja u podrum u koji su ugrađene tone i tone Himalajske soli....   (slike sam ukrala s portala http://www.himalayskaspilja.com/) ...i da mi nitko ništa nije rekao.... osjetila sam punoću u plućima.... stolice su me jednostavno mamile da sjednem u njih... ona se vratila da provjeri koja svjetla treba upalit...i našla me da sjedim i rekla - samo sjedi, ali skini naočale.... ... skinem naočale.... slušam muziku i lebim.... toplina u obliku ugode mi se širila cijelim tijelom .... pratila sam njeno kretanje.... tad mi sine da sam u gostima.... dignem se...nevoljko.... obiđem slane sobe...pogledam mjesta za masažu.... dobijem poklone.... a na izlazu dobijem i  ...o poklonu ću još pričat....ali za ovu priču je važna Himalajska sol.... stavila sam je na stol da je slikam...a Tarja je naprosto poludjela ....i pod svaku cijenu ju je htjela ponjuškat.... trčala je oko stola...čak se skoro i popela na njega (a zna da ne smije)...dok smo sin i ja umirali od smijeha... tad sam ja rekla: - pazi ovo je sol za ljudsku upotrebu!  ... nije mi se dalo više objašnjavat.... nisam ni ja dobila uputstvo za upotrebu ...iako sam sutradan odmah ugurala kolegi letak u ruku....i rekla "Moraš ić! Ne pitaj zašto! Samo IDI!!!!! .....ugoda koju sam osjetila tada u toj špilji....bila je jednaka ugodi koju sam osjetila sinoć kad mi je jedna ruka dotakla leđa .... ...i što sam na kraju smislila?....mislim na ono na što sam mislila?... ...pa mislim da ne valja puno mislit....jer će se već nać nešto što će i tako i tako podmetnit nogu .... P.S. ako Vas put nanese u Zagreb, obvezno odite u Himalajsku spilju....ne u slane sobe...već u SPILJU.... ne morate bit bolesni... jednostavno sjednite i odmorite 15-20 min.... ja vam to ne mogu riječima opisat |
