utorak, 31.01.2012.
...nosorozi....
|
razlog zbog kojeg sam išla u kino je važan... al ne bi o njemu.... bitno je da sam bila "pozitivno treperava" ...i za utuć vrijeme...kino je bio skroz dobar izbor... ali ... bilo je prekasno za ona nova kina ...i tako su van grada... i odosmo nas dvi u ono što se nekada zvalo kino Balkan ... to je bilo prije 1990 godine... a tad sam vjerovatno i zadnji put bila tu... ...smijale smo se glasno ženama natapirane plave kose, jake crvene šminke, u kratkim bundicama koje su sjedile u predvorju ... glasno shvativši da smo tu ipak najmlađe...i da nema muškaraca (pojavili su se poslije...oba tri...al to nije važno za priču) ... ...ona je ušla ispred mene i dala karte...a tip je podigao tešku tamnu zavjesu ...ja sam zakoračila ....i odjednom mi je bilo lijepo.... usred poznatog mjesta ...kao da sam došla doma... stala sam u tu mračnu i sumornu prostoriju... tamnih zidova obloženih u drvo....fotelje nekad davno tapecirane i vidno udubljene i zaljepljene od vlage i od korištenja.... 2 prozora iza kojih su stajali projektori... pravi pravcati starinski projektori upereni u kino platno... - sjedi. Tu smo...nasred prolaza...imamo najbolja mjesta - pusti me da uživam. Ovdje sam provela mladost. Iza ovih stakala, u sali za projekciju proslavljeni su svi moji rođendani - ??? - doduše, nisam ja bila na njima, ali tu su se slavili. Ovdje sam se ljubila do bola. Dane i noći sam provodila u ovom kinu, al su pazili da nikad ne sjedim na balkonu, a jedva bi dobila zadnji red. - nemoj mi sad počet plakat usred filma - ljubavni? Ajme.... ...i počne film...scene Pariza s početka stoljeća.... gledam poznata mjesta...poznata muzika u glavi...pokazuju automobile ... pa odjednom vrisnem... - pažljivo gledaj film. Ovo je doba moje mladosti. Možda je negdje i mene snimilo za neki kadar.... i prepustim se slikama...sve do rečenice (čini mi se da ju je rekao Hemingway) "Oni koji bježe u prošlost su kukavice koji se ne mogu suočit sa današnjicom." ...pa i ja sam uletila u prošlost... ali nisam pobjegla u nju.... Prošlost... bila su to lijepa vremena... uživam u prošlosti... uživala sam proučavajući stare Grke, Rimljane, Egipat, Francuske dvorske običaje, slikare, skladatelje...njihove navike, odjeću... ljubavnice, jela, razvratnost... ali mi nikad nije na pamet palo da čeznem za tim da bi živila u nekom od tih vremena.... Moja prošlost je mislim lijepa.... lijepe stvari pamtim, katkad ih se prisjetim...čežnjutivo, nostalgično, katkad bježim u maštarije iz prošlosti da pobjegnem od svakodnevnice...da je olakšam ...možda je to ipak mali kukavički bijeg... ali to su trenutci u kojima jednostavno skupljam snagu za naprijed. Da li zato sebe trebam smatrat kukavicom? Mislim da ne.... Tužne stvari iz prošlosti odavno sam ugurala negdje pod tapet ...nadajući se da nitko ga nitko neće pokušat podignit...kukavički?... koga briga ...ali to nek stoji tamo gdje je ostalo... život je previše kratak da bi se oko toga previše zamarala ....a film me nosio ....deja vu iz mog života...izmješali su se s onima iz filma... lebdjela sam između Picassa, Bunuela, Lautreca i Moneta...i svoje mladosti...svojih snova...nadanja... i na kraju sam se glasno počela smijat suptilnim asocijacijama ...cijeli red se tresao od mog smijeha.....kukavički? ne!... nedostatak poštovanja? Ne! ..jednostavno uživanje u cik cak šetnji kroz vrijeme Naime, mladi pisac došao je sa zaručnicom u Pariz, oduševljen i opijem tim gradom ...nekako ulijeće u paralelni svijet...u doba u kojem je on želio živit... lako se šetao iz tog svijeta natrag u sadašnjost.... družio se sa svojim književnim uzorima... uživao u noćnom životu Pariza...i tad se zaljubio ... u toj složenoj situaciji žali se Salvadoru Daliju - točno. Živiš u dva svijeta, do sad tu ne vidim ništa čudno. - al vi ste nadrealisti, a ja sam normalni momak po čemu je on to normalan? Odakle mu odjednom pravo da se smatra normalnim? Pa zašto se oni uopće s njim druže? Oni su pristojni i gostoljubivi, a on je taj koji je ušao u njihov veličanstven svijet i kuka da su oni nenormalni. Gdje mu je nestao bon ton i pristojnost? I nije mu normalno da nekome od njih kaže: Vaša će djela živit stoljeće. Bit ćete slavljeni i poštovani.... ili nešto slično Zašto im to nije rekao? Pa zato jer to oni nisu htjeli znati. Oni to nisu htjeli čuti. Oni su veličanstveni sebi takvi kakvi su, sa svojim tugama, bolima, treptajima i ne zanima ih previše što će biti za nekih 100 godina jer znaju da su veličanstveni! .  "...čovjek zaljubljen u ženu iz drugog doba...ja vidim fotografiju....ja vidim film... ja vidim problem...ja vidim rhinoceros ...." ...obožavam tu riječ... RHINOCEROS..... wooow..... ...tip je stvarno simpatično smušen.....čak je i više smušen od mene.... al nema pojma.... to mu poručujem smušena ja... nenormalna ja... i uopće me nije briga što je simpatičan, bogat, romantični sanjalica, pametan i zgodan .... ako ne zna cijenit sve ono što je tako lijepo nenormalno ...a bilo bi skroz nenormalno čut ovu pismu bez ovih popratnih šumova stare igre na prastarom gramofonu... ...film koji sam gledala je Midnight in Paris ...i ovaj tekst nema namjeru bit nekakav kritički osvrt na film.... (prije upotrebe pažljivo pročitati upustva korištenja, a za sve nejasnoće obratite se Društvu za istraživanje normalnih i gubljenje vremena) |
nedjelja, 29.01.2012.
...psihijatar za laptope....
|
....uđem u kuću...i uvijek po istom protokolu....pomazim Tarju i pazim da mi ne iskida čarape....pritišćem botun na laptopu....skidam nakit...palim špaher....odlazim u sobu.... skidam jaknu/kaput...čizme...presvlačim se... silazim natrag...lonac na špaher...sjeckanje... paljenje cigarete i sjednem za upaljen laptop ...kad on odjednom pozelenio! ... kliknem mišom..on povrati svoju normalnu boju.... i opet naglo pozeleni.... gledam bolje ...ne radi miš... ne radi net.... laptop priča nešto o ekologiji....a onaj zvučnik na alatnoj traci treska se kao histerična curica u crtićima.....a muzike nigdje! .... ...spremim ručak... i zovnem sina....a on će...bla bla...bla bla.... i nekakva filozofija o tome kako nema tu ekologije....to je tehnologija... ona onečišćava okoliš... i ja da prekinem diskusiju jednostavno kažem "Nema ručka dok mi ne maknete ova ekološka sranja s laptopa! Volim nezdrav život!" ...dođe mali doma...gleda laptop u čudu... i smije se... - čovječe, stvarno je ekološki problem! Moja mama spašava svijet od ekološkog zagađenja! Bravo mama. Ponosan sam na tebe!!! - daj ne talasaj! Ka da će ove moje dvi Tošibe spasit svijet od ekološkog zagađenja - zrno po zrno pogača! Tako je mene moja mama učila ...odgovara on tipkajući nešto....a ja grintam okolo po kući...kad će on odjednom - slušaj, da je otišao hard, napajanje...(dalje ne znam ponovit)... ja bi ti rekao da tvoj laptop ima problema s plućima, mozgom, srcem, jetrom... al gledajući ga mogu samo zaključit da ova Tošiba ima napad šizofrenije! - molim? - pa laptop je poprimio sve karakteristike svog gospodara. Pogledaj tu tamo Tošibu kako je ružna - na gazdaricu.... a ova tvoja je prolupala ...na svoju gazdaricu. Hitno ti treba psihijatar ta laptope! - u ovoj je zemlji sve prolupalo pa di neću ja? - žao mi je mama, al laptop ti je zaražen - virusom? - ti mene ne slušaš. nema virusa. Laptop je puka s živcima! - dal bi ti još malo stanovao u ovoj kući? - pitala si mi što mu je i ja ti kažem da ti treba psihijatar za laptope! - trebat će tebi likar ako..... - pa pogledaj ovaj zvučnik! Trese se kao histerična cura koja si čupa kose! Zovi 556.... - čiji je to broj? Servisa? - ne, nego psihijatrije! - ako ja počnem čupat..... - ok...ok...uzmimo da je ovaj laptop komad plastike! Dida kaže da se svaku plastiku treba najprije nogom..... - misliš li ti ručat? ...on diže laptop u zrak.... izvadi bateriju...vrati je... pomakne nešto... a on proradi kako treba - evo, daj jest! Ispala ti je muzička kartica! - i sad je popravljen? - pa samo ju je trebalo prstom gurnit natrag! ...kaže on i puhne u laptop... - čekaj, hoćeš reć da radi? - da. To će te koštat 240,00 kn! - molim? - moli se u crkvi, ovdje se naplaćuje znanje! - molim????? - jel to vicoki c? Samo mi nemoj pivat. - hahahaha.... ajde skuvaj kavu pa neću.... ..i tako je postavljena dijagnoza i pacijent se uspješno oporavio ...izađem ja van...da ispričam didi što je naučio unuka....a dida su uspravio...ponosan...njegovo znanje se prenosi s generacije na generaciju... ulijeće odmah veselo i baka...i počne ponosno pričat o svom piliću (odnosno mom sinu)... i da ih zaustavim kažem nešto ...za što sam vjerovala da će vrisnit ...momentalno - ajde mama stani mirno da te slikam! - gdje da ti stanem? - negdje gdje je svjetlo! - jel ti ovdje dobro? - je! ....slikam....šokirana.... prvi put nakon 20 godina sam je slikala bez teksta i bez protivljenja i bez grintanja .... - daj još jednom! - ajme da li sam počešljana? - jesi! - mogla sam se presvuć? - ne treba! Savršena si! ...a morala je ipak malo ...hahahahaha.... i sve je u redu... i sve je pod kontrolom.... a ja sam izašla na ulicu s osmjehom od uha do uha ...i smijala sam se sve do Pjace....gdje sam sjela u kafić...  . - koji smo danas broj? - sretan! - okreni se da vidim - evo! 17! Dal sam rekao da je sretan? - daj jednu s ljubavlju! - stižeeee  . ....gledajući u kavu.... odlutala sam mislima i počela plesat u stolici....ne primjećujući ljude oko sebe..... sunce jeee... i zahvalna sam životu što uvijek pošalje nekog tko stavi sve na svoje mjesto.... |
subota, 28.01.2012.
....ode Elyca u legendu....
|
noći muzeja su prekrasna stvar...ako se prije toga dobro informiraš gdje će bit kakva zbivanja .... jer tad je to jako ...jako zabavno... čak je i moja kćer izlazeći iz kuće rekla: - ne znam kad ću doć, idem na noći muzeja! ...lijepo je to ....prekrasan događaj.... al meni je jučer bilo jako zima kad sam došla kući.... baš mi ono nekako hladnoća ušla u kosti.... a osim toga.... od mene se očekuje da budem svugdje...pa je onda možda i za očekivat, da ja, prava posvoduša, kad su svi van, lipo ostanem doma.... ...ipak... ne bi tila da netko dovede moj renome posvoduše u pitanje... pa napišem status na Fejsu "rado bi išla na noć muzeja...al se bojim da sam tako stara da me sigurno ne bi pustili van...ostavili bi me ka eksponat!..." ...nisam ni trepnila svojim preljepim okicama.... lajkovi su uljetali ka blesavi.... jedino je jedan ravnatelj ozbiljne kulturne ustanove prokomentirao "hahahahahahahahahahaaaaaaaaaaaaaaa" .... i kako da sad bilo koju kulturnu ustanovu shvatimo ozbiljno????? ...i tad su se javile moje zabrinute frendice.. "hehehehehehehehe....o bleso.. Ma ovi nasi 'rvacki' muzeji imaju samo jednu mumiju tak da ne moras brinut ;))))))))))" ... ja mumija??? ...lipo...ova me puno voli.... "ja san bila, nisan me zadrzali, za mene jos ima nade, ali ti...hmmm" ...ova je pristojnija i poručuje: "mlađa sam od tebe...tralalalala" ...i tad zaključuju da je najbolje da me strpaju u muzej...jer tad su sigurni di sam... i mogu slobodno organizirat ćevapinge u mojoj sjeni....jer su sigurni da ću ja uvijek biti s njima.... ...ipak... političar ko političar...moja frendica dodaje i jako demokratsku rečenicu "ako misliš da bi imala korisniju funkciju slobodno iznesi svoje mišljenje" ...blesava...kakva jesam...nabrzaka sam se navukla na tu ponudu.... a tad je uslijedio i novi prijedlog..."'očeš doć na misto onog kipa u Trogiru na trgu, tamo baš imaš dobar pogled na sve koji prolaze...s visoka"..."kava, cigarete i svako jutro ti dobro jutro zaželi gradonačelnik" ...eto ...najdraži moji frendovi.... od noćas sam i službeno postala kip na glavnom Trogirskom trgu... željno Vas iščekujem u noćima muzeja... u danima grada...u svim gradskim svetkovinama .... dočecima.... feštama.... ponesite mi i koji kolačić.... ...nadam se da neću nestat preko noći i bit prodana u staro željezo....a da je tako ...potvrđuje ...i upravo postavljena objava na mom zidu "na trgu imas wirelles, ako te to brine, slucajno..."  . ...možda sam se nadala da ću uć u legendu svojim postupcima....svojim pisanjem... svojim Elyzmima... al eto... ni ovo nije loše.... gospodine Gradonačelniće.... ja dolazim!  . ...ako me trebate.... tu sam.... ispod vatrometa! |
nedjelja, 22.01.2012.
...ljubav...ah ...nije me briga...
|
ljubav....ah ljubav.... kako je lijepo voljeti....kako je teško voljeti.... a sve je zapravo tako lako....i ako pitate dijete ono će Vam kazat "ljubav je kad s nekim možeš šutit i više od pola sata a nije ti dosadno" ...upravo tako....nesebično i tiho.... promatranje...i muk.... ...neuplitanje... i uživanje u osobi onakva kakva je..... ...povremeno bockanje i grintanje...da se netko isprovocira...nasmije...oraspoloži....a onda puštanje u svijet...i promatranje izdaleka.... "sve prave ljubavi su tužne" kaže Balašević.... pa i nije tako... ako voliš ...ljubav je prekrasan šaren leptir kojeg držiš na dlanu....svjestan da ako imalo skupiš dlan i dotakneš mu krila ....da taj leptir više poletit neČe.... i šta tad radiš.... šutiš...gledaš..promatraš...i imaš onaj gard prema cijelom svijetu u kojem se praviš da te nije briga....a u tebi oluja....treperenje...čežnja... ispunjenje... pune su grudi imena osobe koje ne prelaze preko tvojih usta.... jer ako pređu svi će znat da te briga.... grop u grlu kad se treba odlučit što reći glasno..... jer ne smiješ skint ni mikron prašine s leptirovog krila... ...kako je lijepo sjedit u tišini u nekom kutu i promatrat... a osoba s druge strane je svjesna da je promatraš...i zna... sve zna... i pravi se da je nije briga...jer sve zna...i ponaša se isto kao i ti ... i tad te nerviraju veseli osmjesi onih u okolnom društvu koji ti pokušaju privuć pažnju.... pa se povučeš u svoj mir... grudi punih emocija... i na poziv ... zvuk glasa u bezveznoj izjavi... nježno se rastegneš.... ispuniš ljubavlju...i sve je u redu....i šutiš u tišini...i uživaš u ljepoti emocija koje te ispunjavaju....veselo treperiš...nježno treperiš...čežnutljiivo treperiš... i to je to.... ljepota i lakoća postojanja u kojoj odjednom na stolici digneš ruke u zrak i počneš plesat... na neočekivanim mjestima se veselo smiješ...i pjevušiš.....uživaš u životu i dišeš punim plućima ... ...ipak ...katkad osjećaš da te netko voli i nije te briga....ali tada taj obično navaljuje s izjavama... želi te prigrabit za sebe...želi ti napravit topli i meki kavez od svog dlana i otpuhat svu prašinu s tvojih krila u ime ljubavi.... a tebe nije briga! Zanimljivo je da tada svi sudjeluju u toj igri...priča se...prepričava...govori....smije....a tebe i dalje nije briga! ...i šta tad taj radi? ...pa uglavnom piše poeziju...jel želi da se zna... želi da svi znaju...želi da i ona čuje kolika je njegova ljubav...i jaka...i moćna...oko tebe buka tonova.... šuma slova... a tebe nije briga...i što te manje briga to je veća šuma oko tebe.... ...ili...(ma neČu sad nabrajat....ovdje mi je poezija u epicentru ....pa nek tako i ostane iako ima toga još) (iako priznajem da je lijepo kad na sebi osjećaš takvu pažnju...hrani to ego...oooo kao ga hrani i uzdiže...pa zato s vremena na vrijeme prihvatiš i zaigraš malo s njima tu igru.... jer iskreno govoreći...ipak smo svi krvavi ispod kože...i onda ulete i fanfare...i svašta nešto....zvona sviraju odasvud... buka posvuda...i jedva čekaš da sjedneš negdje u kut... i u tišini slušaš osobu iz drugog kuta kako te njemo gleda...praveći se da ga nije briga...a zapravo je spreman na skok ukoliko zatreba...jer koliko god da uživa gledajući tvoj let....toliko i brine da ne naletiš na olujni oblak... i spremno drži otvorene dlanove da prihvati tvoje slijetanje) .  ....e sad.... di je ovdje poanta? Ako želiš cirkus i uvažavanje onda nek te lijepo ne bude briga za ništa i nikog (osim za sebe samog...naravno) A ako ljubiš.... sjedi tu kraj mene i šutimo zajedno... jer sve je u redu.....sve je upravo onako kako treba bit.... leptiri lete...cvijeće miriše....sreća je posvuda.... sunce nas grije....pravimo se da nas nije briga i uživajmo i živimo poeziju! A ako si već napisao neku lijepu pjesmu....sjedi ispred sebe osobu kojoj si pisao i glasno joj pročitaj... po izrazu njenog lica znat ćeš da li je briga ... ili ipak sve to radiš i pišeš samo za sebe i zbog sebe? ....i ovdje nekako paše..pjesma .ostavljena ovdje na blogu u komentarima (nepoznate osobe)..pred više od godinu dana... P.S. i iako preporučam da se udiše život punih pluća.... malo se suzdržite neko vrijeme....kuham fažol :-)) ah da...i pametan citat....koji je baš danas izvukla naša Ko "naravno da je moguće voljeti ljudsko biće, ali samo pod uvjetom da ga ne znaš dovoljno dobro" H. C. Bukowski ...a kad ga upoznaš onda ideš dalje...na idući cvijet? |
petak, 20.01.2012.
...naša briga i mar....
šta će nam sutra EU pomoć...kad se i sami znamo o sebi brinit i to jako dobro... što je vidljivo na svakom koraku... .  ...i dok možda nije ni čudno da su fasade naših kuća ovakve... em je kriza...em se ne zna tko je vlasnik.... zadivljujuće je da ovako izgleda "dvor" jedne naše osnovne škole ...ovo su staze kojima će ići svi oni iz moje ulice kad budu u nedilju išli na izbore.....  .  ...ako dvor osnovne škole u mom gradu izgleda ovako .... kako li tek izgleda dvor Ministarstva gospodarstva u glavnom gradu?... Pa ovako  .  ...ovaj put vodi do Gospodarskog kluba.... a slike sve govore... (lipanj 2011)  .  ...ipak postoje mjesta koja drže do sebe...pa "štite" starine...a čim će to najbolje? Pa asfaltom!!!!  .  ...postoje i oni gradovi koji nemaju para pa koriste druge metode... za iste scene...usamljenog zvonika među modernim zgradama... umjesto asfalta, malo okopaju.... pa to izgleda ...malo zelenije...  .  (Rijeka ulaz u centar grada vs Trogir...negdje na kraju (starog) grada) ...slika starine zarobljene u asfaltu me provocira do bola... tipična slika nas i naše nebrige i nemara....ne mogu shvatit da se naši ljudi školuju za konzervatore po istim metodama...a razmišljaju različito... ili to odlučuje neko drugi ....ali očito ne po istom principu i po istim Zakonima? |
četvrtak, 19.01.2012.
....sve je relativno....
|
...i zavisi dal si optimist ...ili pesimist.... ...čak i tvoja sjena se mijenja u trenu....   ....visoka...ili niska?.... ...debela ili mršava?.... ...pametna ili glupa?.... ...lijepa ili ružna?.... ....tužna ili dužna?.... ...velika ili mala?.... "Nemoj misliti da si veliki čovjek zato što ti je sjena velika kad se sunce rađa." (Konfučije) "Radost bez kraja, sreća bez sjene, ljubav bez granica, intenzivan život bez umora, djelovanje puno energije, koje je istodobno savršen mir i opuštenost od svake napetosti, to je vječno blaženstvo; to je bitak za kojim čovjek teži u svome postojanju" (Edith Stein) - "an???" (ja) ...ajmo probat :-))) |
subota, 14.01.2012.
...kod Sandučića žutog....
|
...Split je grad u kojem se uvijek nešto događa...pa koliko god mi šutjeli o tome... i zato mnogi Splićani...šetaju ko turisti po gradu s fotoaparatom u rukama.... dovoljno je proć preko rive ili Pjace... i uvik imaš nešto za vidit.... i ja sam to radila neko vrime...pa mi dosadilo.... ...ipak ...postoje tu i profesionalci koji snimaju sve što se događa na rivi... naročito Ispred banke... ljudi stoje iza svih štekata...i piju piće za van...a sve se fotodokumentira ...postoje i fanovi...grupe... lipo je za vidit.... a nedaleko...postoje i oni koji fotodokumentiraju sve što se događa ispred jednog poštanskog sandučića.... cijeli jedan život...uz poetski komentar...prođe ispred tog sandučića i ostane zabilježeno za povijest  .  "Friške vijesti kod sandučića žutog Sandučić žuti ima svoje mjesto,stoji čvrsto, on nije kao vijest,da padneš u nesvijest. Možda nekim i dosadio,al' nek se zna, fotkam ga i dalje,takav sam vam ja. "(Vedran Šegvić) ...znala sam to i nisam se puno uzbuđivala... nisam nikad išla ušminkana i našminkana tim stazama....a ako me i put nanio ...projurila bi ...bez zadržavanja.... nisam tako interesantna za slikavanje.... nisam ni fotogenična...jednostavno sam nevidljiva za njih i njihove priče... a ako me slučajno i slikaju...i tako je mojih stotine slika već na netu.... a ono što izbaci sv. google kad utipkaš "sandučić žuti" je stvarno prekrasno  ...ipak...prije pola godine dobijem poruku iz druge države u kojoj je pisalo.... "zar ti ne znaš da imaju neka dva luđaka u ST-u koji stalno slikaju ovaj sandučić žuti?" ....(i slika)  ...nisu slikavali ove dvije ženske....nego one koji su pobijedili anoreksiju.... i mic po mic tako je počela priča.... Kako je počeo foto rat u mom gradu.... oni ne znaju da ja znam da su htjeli organizirat "sačekušu" da me slikaju....ajme koja gruba riječ.... hahahahaha ...uglavnom... jedne subote idem ja rivom i vidim njih... vadim mobitel... slikam ih s leđa...i pričekam da mi aparat memorira sliku....a ono ništa!.... baterija prazna... prazna na jednom...prazna na drugom mobitelu... a njih troje s toliko opreme spremne za slikavanje, da mogu slikat sljetanje mušice na mjesec!  . ...ipak mi vrag nije dao mira... objavim sliku ...i dobijem komentar: "ovo će te skupo koštat,al isto ti odajen priznanje,ali djelomično, jer ovako s leđa može se ufotkat svaka pi....,pa eto i ja....." ...znam... priznajem... čovik ima pravo.... al ovo je već bila otvorena objava rata naročito poslije komentara "Elica : Vedran ...1 :0" ...vrijeme je prolazilo tako da je on čak došao kod mene u ured ... ne znam zašto....ipak me nije uspio nigdje slikat... do pred Novu godinu.... izađem ja van iz ureda...bolesna ko pas ... odem na čaj u najelitniju kavanu...izvalim se na kauč.... i samo što nisam legla ....ali dok smo prolazili kraj sandučića... nisam bila toliko bolesna da primjetim da ih nema! ...i zamolim Ranku da zastane sekundu...slikam je...  .  ...objavim fotku na Fejsu uz komentar "Žuta Rankina kesa kraj sandučića žutog" ..i dok je ona veselo komentirala svoju sliku...ja sam pila čaj i pokušala doć sebi...od viroze...temperature.... svega! ...zanimljivo je kako dok hodam ne vidim nikog....al na par stotina metara vidim aparat uperen u sebe.... tako je bilo i sad....kad smo se vraćale s čaja... primjetim njih na standardnom mjestu i zaključim da ćemo im opet doć s leđa.... zamolim Ranku da ide do žutog sandućića ...a da ću je ja slikat iz daljine.... i dođe ona tako...stane ..pozira....a ja joj rukom dajem znak da produži dalje...i nastavi ona....a kad je došla do njih....proderem se na sav glas: "RANKAAAA!" .... njih troje se okrene prema meni...a ja s glupim malim mobitelom u rukama učinim "Klik! Jesam te!" ...on krene prema meni raširenih ruku... - Elica nabrzaka....slikajte nas ....slikajte! - hahahahahaha - slikaj mene i Ranku! Jesi li? - ma slika je već na Fejsu :-)))  .  ...bilo je stvarno nabrzaka škljocanje....a jedan je i snimao kamerom....i tako smo malo pozirali :-)) ....dok je kraj žutog sandučića prošla djevojka sa smiješnim šeširićem... al oni to nisu zabilježili.... Možda ovo i nije lijepa priča... osim što se hvalim da je moja glupa Nokia koja me toliko nervira, dobila rat protiv profesionalnih paparazza... ali je priča o Žutom sandučiću prekrasna... i zato se malo i ja guram u nju :-)) ....a vi...kad god vidite slike mora...picigina na Bačvicama... prekrasne portrete ili umjetničke fotke...kad primijetite ljepotu zaustavljenog trenutka ...znajte...to su ti momci.... a u slobodno vrijeme pričaju jednu lijepu priču.... o Sandučiću žutom...popraćenu stihovima... |
četvrtak, 12.01.2012.
...zvoni....ajme....
|
...telefon zvoni rijetko kad kad mi to očekujemo.... najlakše je tad kad mi zovemo...jer smo onda spremni da prepadnemo onog tko se javi... ...ja se javljam svakako na telefon ....a svakako i zovem... danas sam trebala zvat Gradski kotar... oni traže moj OIB...ma moš si ga mislit....da mogu naplatit komunalnu naknadu.... žena koja tu radi...nekad je davno išla sa mnom na tečaj...i stvarno je nisam odavno vidila, ni čula... - Gradski kota.... - ma kako se to možete zabavljat u vrijeme radnog vremena? Lako Vam je kad ne radite ništa, samo tu sjedite i smijete se nama jadnicima... - hahahahahahahaha - rekla sam da se samo smijete. Mogli ste bar to radit da ja ne čujem - gospodin ispred mene mi je rekao da me naglo obasjala anđeoska svjetlost! - obasjalo je tebe i više od toga kad si mene čula! - kako si mi? Imaš li kojeg novog švalera? Kome si sad slomila srce? - nikome! ja dobra - nikome? Svakome ti uzmeš srce, daš 50 % i pobjegneš nasmijana. Samo što ne kažeš idemo dalje! Sljedeći! Next!!!!! - hahahaha...ja sam 50 postotna osvajačica? hahahahaha...pa vidiš da sam dobra! Ostavim ljudima 50 % - i onda oni jadnici s glupim osmjehom na licu stoje a da ne znaju što ih je snašlo ....e sad sam se ja već zabrinila i zamislila i odmah sam počela služben razgovor ....da ne dam OIB i da neČu u Poglavarstvo šetat po uredima! .  .....skroz je drugačija atmosfera kad mene netko nazove.... naročito u popodnevnim satima kad su to privatni razgovori ... oni lijepi... uljuljavajući...oni što opuštaju...itd itd... - ejjjj! Što radiš? Možeš li razgovarat? - evo gulim krumpire! wroooooooooooooonnnnnggggg - ejjjjjjjjjjj! kako si? Što se lijepo radi? - ejjjjjjjjjjj.....evo taman perem skale wroooooooooooooonnnnnggggg ...grrrrrrrrrrrrrrrrrrr.... kakva sam ja to žena? Osvajačica? koje glupe stvari radim? Pa ja nisam niti tako uredna da non stop spremam po kući...a kad god me neko nazove na telefon ja neki kufer radim? ....di je tu ženstvenost? ...tajanstvenost?.... ...i zazvoni sinoć telefon...pardon stigne SMS "Što radiš?" ...i kad sam zamalo otipkala odgovor "perem suđe!" ...zastanem ....i promislim.... koje vražje suđe.... obrišem poruku i napišem "evo sušim kosu" ...i tad je počelo....potpuno drugi razgovori...ostavila sam suđe....sjela na kauč.... imala sam osjećaj da sam van... u dobrom društvu ...i da se smijem u opuštenoj atmosferi u kojoj se priča o ničemu...i zeza o svemu... ...kako 2 riječi znaju totalno preokrenit situaciju i raspoloženje na obe strane slušalice.... . ....lijepo je kad telefon zazvoni.... pa makar bio s punom kesom šporkih pelena u rukama (koja samo da se ne prospe po podu)....a ti pokušavaš što prije doć do smeća....kad stiže SMS "Za 5 min!" ... da mi je pukla kesa od smeća... bilo bi to za 5 sati...a ne za 5 min :-)))... ..i dok sam s crnom teškom kesom smrdljivih pelena...u svijetlom Murinom kaputiću pojurila... nije mi ni palo na pamet da sam taj put...u visokoj trudnoći...patkasto se gegajući... radila između sirena avionske uzbune...znači točno 5 min.... a ja već debelo prešla pola puta...(koja dama :-)))))) ...hahahaha) ....khm...dakle...lijepo je kad zazvoni telefon... al bili mi sami... ili u društvu...ili na poslu...ili na sastanku ....svejedno....ima katkad trenutaka ....kad smo svjesni da ne smijemo reći ono što promislimo u tom trenutku...i tad riječi stoje u grlu... zapinjemo ....a iz svake pore vrišti. " ... "...." "....." "..........." ...a s druge glase umoran i ozbiljan glas ....očekivao je nabrzaka neku glupost...ili nije... neko okrepljenje.....olakšanje... nešto što će ga podić...a čuje samo napetu tišinu .... ...a ti se zahvaljuješ nebesima što onaj s druge strane ne može pročitat misli...ili može? ...pa i ja mogu pročitat tišinu...katkad...nekad...ponekad.... ...i zato se sad pjevam.....hvala Vam svima, ja bi bila ništa da nije bilo Vas.... ....hvala srećo i radosti...hvala...hvala ....i sva mnoga druga blaga ne mogu se svih ni sitit, al dio ste mene hvala suncu dok krasi dan...hvala hvala hvala luni kad krade san ...hvala ...hvala... |
petak, 06.01.2012.
...žene koje mogu sve....
|
...koliko puta ste se našli u situaciji da nešto treba napravit, a nikog da pomogne?... ...koliko ste se puta našli u situaciji da drugi od Vas traže pomoć...uz "opravdanje" da oni to ne znaju?... "Blago ti se, ti sve znaš!" "Lako je tebi kad ti to znaš!" "Ma mogao bi i ja to, al' ti to znaš bolje" "Ne brinem se ja za tebe. Snaći ćeš se ti" ...i mic po mic...da se nisi ni okrenila postaješ "grintava sveznalica"...a radi se samo o tome da ti je dosadilo čekat da netko zasuče rukave.... i grintavo ili uz smijeh... pokušaš sam riješit problem .... ...i dok smo s jedne strane zatrpani reklamama o "Američkom snu!" u kojem svaki muškarac sanja o dobro plaćenom poslu, kući u predgrađu s travnjakom, ženom (plavušom poluduge kose) u kuhinji, dvoje djece koje se igraju ispred kuće... postavila sam si pitanje ...A koji je Američki san za ženu? ...i u roku od pola sata na Fejsu ...dobijem 94 komentara! Uglavnom su se složili oko toga što je Američki san za ženu! 1. izbrusit zdrave prednje zube i stavit unificirane navlake da bi se dobio osmjeh s reklama paste za zube iz kasnih 60-ih 2. naći bogatog muža od kojeg razvodom dobiješ pazamašnu alimentaciju 3. naći dobrog psihijatra, plastičara i odvjetnika koji će te savjetovat o svemu (a istovremeno ti postat i najbolji prijatelji na tvojoj platnoj listi) ...oni odlučuju o frizeru, stilisti, osobnom treneru i ostalim detaljima (koji isto tako postaju tvoji najbolji prijatelji na tvojoj platnoj listi) 4 a. Psihijatar odlučuje da li si za brak (i tad ide 2 i 3) 4 b Psihijatar odlučuje da nisi za brak i tad ide 5. psihoterapija povećanja samopouzdanja 6. zabavljanje s plastičarem (ovo mi se svidilo pa copy pastam) "koji te utegne, potegne, zategne" (mislilo se na botox, grudi 4,5....itd itd) 7 mladi ljubavnik o kojem ćeš se brinit i s kojim ćeš se zabavljat jer osim "u", "po" i "za" postoji i potreba za "NA" 8. a. Mlađi nađe mlađu, a došlo mu je vrijeme za ženidbu i ostvarenje njegovog američkog sna ----> ti se vraćaš psihijatru 8.b Mlađi umre prije tebe ------> ti se vraćaš psihijatru ...kako se ovo zove?...feminizam? ...ravnopravnost spolova? ...emancipacija?....ma moš' mislit! kako smo s druge strane smo zatrpani suvremenom Američkom psihologijom...pokušava se ubacit nešto novo u svemu ovom ....al se tu mijenja samo točka 2. i ona sad glasi 2. (potencijalno) - postat samostalna, samouvjerena poslovna žena koja sama zarađuje i više nego joj je potrebno! ....e te su žene na cijeni... one su meta svih muškaraca... one su zabavne, nasmijene, zadovoljne, vesele, raspjevane.... to su žene koje imaju toliko obveza da uživaju u svakom trenutku pažnje... svaki muškarac osjeća se jako pametno kraj pametne žene koje sve može, sve zna ..i spremna je učit...ona mu podiže ego...kod nje važe drugi kriteriji vrijednosti, a muškarac ko muškarac se tad treba dokazat i pokazat ... i tad sretan i zadovoljan otić u svoje predgrađe.... a ona se vraća svom domu u kojem ne može platit majstore da naprave nešto što ona hoće...jer ona je gđa savršena i ima prevelike prohtjeve.... ...uf...neČu dalje...jer će me neko upucat :-PPPPP Poanta? Žene koje mogu sve same su u principu društveno neprihvatljive! One su dobre za ekipu i zabavu...al nisu za sve drugo.... i zato tražim poduku o tome kako postat glupa neznalica? ili... pomoćna poanta? "Ne izbjeljujte zube i ne stavljajte navlake na prednje zube!" ...preživila sam Američki san.... i kažem Vam...nije dobar! (dobro...nisam ga baš preživila po protokolu.... nisam dobila alimentaciju...nisam bila za sebe u plastičara, a psihijatar mi se svidio pa sam vodila drugog ...nemam računovođu i knjigovođe da plaćaju sve moje "prijatelje" ...ipak...ovo nije Amerika... i zato....dok sam tražila spot za ovaj tekst naletim na pjesmu... koja očito kod nas, pokušava unjet neke druge stereotipove.... Al' ne može bit', da ces me ostavit' Al ne može bit', niko... Kao ja, ja, ja tvoj veseli bosanac Kao ja, ja, ja, tvoj zadnji mohikanac Kao ja, ja, ja, tvoj zadnji voz Skroz na skroz .  "Možeš me varati Možeš mi slagati Kada drugu poljubim Možeš me karati..." ...na kojem je ovo jeziku??? ...da znamo što ćemo mu radit :-))) P.S: Silevstrovo u Splitu 2011....Ispod ure...spontano pjevanje naroda... (Opaska: Tekst nije napisan s nikakvom namjerom ruganja, već radi izrugivanja stereotipova ... i svačeg još što bez veze plaćamo i o čemu ...bez veze brinemo) |
