šta će nam sutra EU pomoć...kad se i sami znamo o sebi brinit i to jako dobro... što je vidljivo na svakom koraku...
.
...i dok možda nije ni čudno da su fasade naših kuća ovakve... em je kriza...em se ne zna tko je vlasnik.... zadivljujuće je da ovako izgleda "dvor" jedne naše osnovne škole ...ovo su staze kojima će ići svi oni iz moje ulice kad budu u nedilju išli na izbore.....
.
...ako dvor osnovne škole u mom gradu izgleda ovako .... kako li tek izgleda dvor Ministarstva gospodarstva u glavnom gradu?... Pa ovako
.
...ovaj put vodi do Gospodarskog kluba.... a slike sve govore... (lipanj 2011)
.
...ipak postoje mjesta koja drže do sebe...pa "štite" starine...a čim će to najbolje? Pa asfaltom!!!! .
...postoje i oni gradovi koji nemaju para pa koriste druge metode... za iste scene...usamljenog zvonika među modernim zgradama... umjesto asfalta, malo okopaju.... pa to izgleda ...malo zelenije...
.
(Rijeka ulaz u centar grada vs Trogir...negdje na kraju (starog) grada)
...slika starine zarobljene u asfaltu me provocira do bola... tipična slika nas i naše nebrige i nemara....ne mogu shvatit da se naši ljudi školuju za konzervatore po istim metodama...a razmišljaju različito... ili to odlučuje neko drugi ....ali očito ne po istom principu i po istim Zakonima?
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.