....uđem u kuću...i uvijek po istom protokolu....pomazim Tarju i pazim da mi ne iskida čarape....pritišćem botun na laptopu....skidam nakit...palim špaher....odlazim u sobu.... skidam jaknu/kaput...čizme...presvlačim se... silazim natrag...lonac na špaher...sjeckanje... paljenje cigarete i sjednem za upaljen laptop ...kad on odjednom pozelenio!
... kliknem mišom..on povrati svoju normalnu boju.... i opet naglo pozeleni.... gledam bolje ...ne radi miš... ne radi net.... laptop priča nešto o ekologiji....a onaj zvučnik na alatnoj traci treska se kao histerična curica u crtićima.....a muzike nigdje! ....
...spremim ručak... i zovnem sina....a on će...bla bla...bla bla.... i nekakva filozofija o tome kako nema tu ekologije....to je tehnologija... ona onečišćava okoliš... i ja da prekinem diskusiju jednostavno kažem
"Nema ručka dok mi ne maknete ova ekološka sranja s laptopa! Volim nezdrav život!"
...dođe mali doma...gleda laptop u čudu... i smije se... - čovječe, stvarno je ekološki problem! Moja mama spašava svijet od ekološkog zagađenja! Bravo mama. Ponosan sam na tebe!!!
- daj ne talasaj! Ka da će ove moje dvi Tošibe spasit svijet od ekološkog zagađenja
- zrno po zrno pogača! Tako je mene moja mama učila
...odgovara on tipkajući nešto....a ja grintam okolo po kući...kad će on odjednom
- slušaj, da je otišao hard, napajanje...(dalje ne znam ponovit)... ja bi ti rekao da tvoj laptop ima problema s plućima, mozgom, srcem, jetrom... al gledajući ga mogu samo zaključit da ova Tošiba ima napad šizofrenije!
- molim?
- pa laptop je poprimio sve karakteristike svog gospodara. Pogledaj tu tamo Tošibu kako je ružna - na gazdaricu.... a ova tvoja je prolupala ...na svoju gazdaricu. Hitno ti treba psihijatar ta laptope!
- u ovoj je zemlji sve prolupalo pa di neću ja?
- žao mi je mama, al laptop ti je zaražen
- virusom?
- ti mene ne slušaš. nema virusa. Laptop je puka s živcima!
- dal bi ti još malo stanovao u ovoj kući?
- pitala si mi što mu je i ja ti kažem da ti treba psihijatar za laptope!
- trebat će tebi likar ako.....
- pa pogledaj ovaj zvučnik! Trese se kao histerična cura koja si čupa kose! Zovi 556....
- čiji je to broj? Servisa?
- ne, nego psihijatrije!
- ako ja počnem čupat.....
- ok...ok...uzmimo da je ovaj laptop komad plastike! Dida kaže da se svaku plastiku treba najprije nogom.....
- misliš li ti ručat?
...on diže laptop u zrak.... izvadi bateriju...vrati je... pomakne nešto... a on proradi kako treba - evo, daj jest! Ispala ti je muzička kartica!
- i sad je popravljen?
- pa samo ju je trebalo prstom gurnit natrag!
...kaže on i puhne u laptop...
- čekaj, hoćeš reć da radi?
- da. To će te koštat 240,00 kn!
- molim?
- moli se u crkvi, ovdje se naplaćuje znanje!
- molim?????
- jel to vicoki c? Samo mi nemoj pivat.
- hahahaha.... ajde skuvaj kavu pa neću....
..i tako je postavljena dijagnoza i pacijent se uspješno oporavio ...izađem ja van...da ispričam didi što je naučio unuka....a dida su uspravio...ponosan...njegovo znanje se prenosi s generacije na generaciju... ulijeće odmah veselo i baka...i počne ponosno pričat o svom piliću (odnosno mom sinu)... i da ih zaustavim kažem nešto ...za što sam vjerovala da će vrisnit ...momentalno - ajde mama stani mirno da te slikam!
- gdje da ti stanem?
- negdje gdje je svjetlo!
- jel ti ovdje dobro?
- je!
....slikam....šokirana.... prvi put nakon 20 godina sam je slikala bez teksta i bez protivljenja i bez grintanja .... - daj još jednom!
- ajme da li sam počešljana?
- jesi!
- mogla sam se presvuć?
- ne treba! Savršena si!
...a morala je ipak malo ...hahahahaha.... i sve je u redu... i sve je pod kontrolom.... a ja sam izašla na ulicu s osmjehom od uha do uha ...i smijala sam se sve do Pjace....gdje sam sjela u kafić...
.
- koji smo danas broj?
- sretan!
- okreni se da vidim
- evo! 17! Dal sam rekao da je sretan?
- daj jednu s ljubavlju!
- stižeeee
.
....gledajući u kavu.... odlutala sam mislima i počela plesat u stolici....ne primjećujući ljude oko sebe..... sunce jeee... i zahvalna sam životu što uvijek pošalje nekog tko stavi sve na svoje mjesto....
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.