...od kad sam 1999. godine...uz pomoć chata...napravila jednu radnju...ozbiljnu radnju za neki tamo projekt EU...a radilo ga je nas 4...pa nije bilo drugog načina... ja sam i na internetu i na chatu... ...skoro pa sam prije bila na chatu...nego na mailu... ...meni chat odgovara ...meni je on fantastičan brainstorming ...i ja naprosto uživam u njemu.... sve ovo bloganje...komentiranje... to mi je grozno presporo...i ide mi na živce!... Chat je brz Chat je divlji Chat te tjera da reagiraš munjevito Chat je zabavan Chat je najbolji način da nekog "upoznaš" ne bi ste vjerovali koliko oni koji su Vam jako puno dragi znaju bit pravo razočarenje kad idete tako brzinski razgovarat i chatat... i uza sve to...i on mi je ponekad bio prespor ...pa sam znala chatat sa 2-3 vlastita nicka... i to sam radila s guštom...dok nisam (namjerno) otkrila svoj identitet...i od tad više ne chatam Tada sam počela s brainstormingom na kavicama... eeee.... to je bila dobra stvar... s tim da je sigovornik bio brži i tehnički izvježbaniji od mene pa je doslovce shvaćao svaku moju izgovorenu riječ...zaplitala sam se... opravdavala...al je izvukao "srž" iz mene... i sad smo tu di jesmo... uživamo i šutimo... uglavnom me više ne hvata za riječ :-) ...bio je i jedan s telefonskim dugonoćnim razgovorom...e to je isto bilo jako zabavno...divlje... al tad sam imala problema s ušima... i skoro sam oglušila...pa sam morala prekinit telefoniranje ...jednostavno ga nisam čula.... ..Ipak...imam problem... Imam ogromni problem nepovjerenja prema osobama koje su na internetu... i bojim se nepoznatih! ...to je još jedan razlog zbog čega ne chatam.... ali tad je nas 4 blogera prešlo na gmail chat.... e to je bilo ludilo... istovremeno 4 prozora... ko je kome šta rekao...svi se znamo... i možemo zezat jedan drugog do boli...ali je bio tehnički problem što je non stop trebalo prenosit što je onaj drugi rekao...(izgleda da sad to drugačije funkcionira)... al ja sam odustala od chatanja Zašto? upaljena lampica na gmailu značila je da si dostupan svima...pa bi naglo uletio neko nepozvan ...i onda opet tome ni kraja ni konca! postoji chat i na Facebooku.... i moje stalno ponavljanje da ne chatam... urodilo je plodom ...i od mene maklo sve one koji bi željeli sa mnom chatat (ili koji bi me željeli malo bolje upoznat...ali zadržalo sve one kojima sam mjesto za utuč dosadu) ...chat je svuda non stop upaljen...jer sam u svakom trenu bar na 3 internet stranice).ali na njega se lijepe samo kreteni...sorry...dragi moji...moram to tako reć.... kako to izgleda....petak, negdje iza 11 navečer, začujem ono lijepo "plong" i pomislim sretno kako me se netko sjetio.... kad ono.... plong 1- može pitanje? - pitaj plong 1 - bla bla i zašto onaj moj mene tako ljuti? - smiri se, doći će sve na svoje plong 1 - al petak večer je i ja sam sama! - i ja sam sama plong 1 - znam, ali... - ček sekun plong 1 - ok čekat ću ...drugi chat otvara muškarac plong 2- ejjj, što se radi? - ništa evo upravo iz šetnje plong 2 - a gdje si bila? - na rivi plog 2 - a kako te nisam vidio? plog 1 - dal si tu? - ne znam kako me nisi vidio, ja tražila zgodne muškarce po rivi (plongu 1 - da tu sam) plong 2 - onda mi stvarno nije jasno kako mene nisi vidila plong 1 - ok, jer sam sama plong 1 - pa čekam plong 1 - :-) plong 2 - mogao sam ti pomoć tražit (ja plongu 1 - slušaj zavodim) plong 1 - molim? (ja plongu 2 - ženske ili muške?) plong 1 - kako to misliš? (ja plongu 1 - pa slobodna sam mogu zavodit?) plong 2 - a da gledaš malo mene? plong 1 - aa plong 1 - ma ne brini se plong 1 - ja ću čekat plong 1- samo polako plong 1- ne moraš mi brzo odgovarat (ja plongu 2 - a di ti je bila žena?) plong 2 - pa bili smo skupa plong 3 - ojjjj (ja plongu 3 oj) (ja plongu 1 ma ne stignem sve i da hoću) (ja plongu 2 - onda smo nas dvi mogle gledat muške?) plong 1 - ajde mi šalji one stvari za igrice plong 3 - kako smo sami večeras? (ja plongu 1 - ZAVODIM!) (ja plongu 3 - evo dosađujem se) plong 2 - zar pored mene? (upravo gledam kako mu žena mijenja svoju sliku na profilu) plong 1- ???? plong 4 - daj pošalji mi hitno na mail onu tvoju ricetu, ne znam di mi je .......DOSTAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA........ sve oko mene prevelika ljubav za mene... pa ona čeka i ne pada joj na pamet da drži šteriku...ovaj kaže da sam nervozna jer njegova žena ima problema.... ova vrišti di joj je riceta.... a ja sam samo pristojno odgovorila na pozdrav na chatu...i onda se pola sata opraštala.... (sa svakim posebno) ... i stala sam tako razmišljat što da napravim? dal da opet brišem sve ženske frendove sa fejsa? ... i sve oženjene muškarce? i sve dosadne muškarce? ... pa da tko će mi onda ostat?.... znam....idem napisat tekst na blogu... Drage moje prijateljice ne ZANIMA me što ste kuhale! ne tražite recepte u sitne noćne sate ne PITAJTE me što radim sama navečer vikendom na Fejsu (očito je što radim) ne PITAJTE me za bračne savjete ili ništa okolo vaših veza i povezica (jer ja očito nemam pojma o tome...pa nađite drugu osobu da si utučete vrijeme) ne ZANIMAJU me problemi vaše djece... naročito ne na chatu i ne vikendom navečer za sve ovo postoji dan i telefoni! Dragi moji prijatelji ne ZANIMAJU me vaši problemi u braku ne UVJERAVAJTE mene da ste u pravu...(imate svoje žene za to, ako njih ne možete uvjerit možda i niste u pravu) DRAGI MOJI SVI Chat služi za ZAVOĐENJE...chat služi za ZAFRKANCIJU....i molim VAS PUSTITE ME....JA BI CHATALA!!!!! ali s MUŠKARCIMA (i sve ono što dođe iza toga....a tu vi niste uključeni) .... a ako mi stvarno želite dobro... nazovite me na telefon i zovite me van.... sorry...al ne mogu se više pravit toliko pristojna...pa ovog držat zbog onog...ovu držat zbog onog...vi imate kakav takav život...a ja VAŠ ŽIVOT NE ŽELIM! (i nije me briga što je tekst predug.... bar mi nećete ulijetat na chat dok ga čitate) ...izgubila sam 2 sata s prijateljima...zato jer držim upaljen net zbog 10 min chatanja kojeg želim... 2 sata? i dodajte još glavobolju.... ovaj tekst sam pisala 10 min ....nadam se da će vam trebat bar po ure da ga pročitate... glavobolju Vam ne želim :-PPP |
Koliko ste trenutaka imali u životu...al onih lijepih i sretnih....kad Vam je zastao dah da više niste mogli disat?... volim davat poklone...al ih ne očekujem... ne očekujem ih zato jer ljudi s kojima se volim družit... volim samo da su tu...kraj mene... i to mi je najljepšii poklon.... unatoč tome...dobivala sam poklone i poklone... i još ih dobivam... lijepi pokloni...dragi pokloni.... ali i oni od kojih zastaje dah ...imala sam 11 godina...i bila sam na ljetovanju u Rogoznici s bakom...i vraća nas tata kući nakon 2 mjeseca ludovanja.... stanem na vrata svoje sobe...i ostanem tako stajat s otvorenim ustima...gledam ispred sebe ...u dnu sobe...sjaji se pravi pravcati ulašteni pianino ... predmet koji nije postojao niti u mojim najcrnjim maštarijama.... ...i stala sam tako...i predugo (kaže još i danas moja mama) ...a zatim sam teškim koracima ušla u sobu.... došla do klavira...sjela ispred njega.... otvorila poklopac ... kažiprstom sam sa strahom pritisnila jednu tipku .....bojala sam se da će sve ispod mog prsta nestat kao mjehur od sapunice... zvonki ton...prekrasan ton... i ja sam gorko zaplakala i zajecala... ...što je dalje bilo nemam pojma... ali ako pitate moju mamu...ona će vam kazat da nikad s više radosti nije djecu dovela kući s ljetovanja ...i da se nikad u životu nije tako prepala. Ona je mislila da će mi srce prepuknit... ona se zapravo prepala...kad je shvatila da ne dišem....i da joj nakon toga nikad više nije na pamet palo priredit nekome nekakvo iznenađenje..... . ....za 18-ti rođendan očekujemo velike stvari... sve će se dogodit za 18-ti rođendan...cijeli svijet će se preokrenit i sve će bit lijepo blistavo i sjajno!.... i onda se probudimo...i ništa se ne događa...isto dizanje...umivanje... i čekamo tako...dolaze ljudi.. svi se vesele... a ti sve tužniji i tužniji.... ...ipak...nakon nekog vremena ti to postane svejedno...još jedan rođendan u nizu ... i konačno dočekaš da pobjegneš negdje od svih tih ljudi van... da te neko poljubi za taj veliki dan... uhvati za ruku i povede...negdje u šetnju...na osamu...daleko od ljudi ... bez velikih riječi...bez pitanja o tome kako je prošao dan....samo te posjedne na klupu i pita: - a hoćeš li žvaku? - žvaku? ...šta će mi pobogu žvaka? Možda mi smrdi iz usta? ...i taman kad sam je htjela odbit ... padne mi na pamet da je jednom danvno u jednom kafiću bilo postavljeno isto pitanje ...i (cenzura) ...uglavnom je već žvakana žvakalica nakon toga bila u mojim ustima... - hoću! odgovorim... i umjesto poljupca on izvadi glanc novi paket Bruklin žvakalica. Šta sad? Šta ću sad...promislim ... počnem otvarat taj paket... izvučem jednu žvakalicu iz paketa (a ako se sjećate one su bile jako nabijene u tom paketiću) ... skinem prvi papir... rastvorim foliju...kad u žvakalicu zabodeno malo i zlatno srce! ... stojim tako...s žvakalicom u ruci... a krupne suze nijemo teču niz lice ....ramena mi podrhtavaju od tiihg jecaja.... u tišini.... ....dosta vremena poslije postavila sam pitanje: - a kako si znao koju ću izvuć? - riskirao sam! - a kako si znao da neću nekome ponudit? - riskirao sam! - a kako si znao da je u mraku neću stavit u usta i polomit zube? - riskirao sam! - puno ti riskiraš .... - nikad ne riskiram! .... i tako ide život dalje.... i već smo u idućem desetljeću...stoljeću i tisućljeću... poklona lijepih krasnih... neki su i ovdje opisani kako Elicu ostavit bez teksta . ...kao što je ova prekrasna torta...koja je putovala od IvanićGrada do Splita ... torta kakva nikome živom ne bi pala na pamet... a kamo li da prijeđe toliki put... ...život ide dalje... mailamo...telefoniramo...družimo se.... i odjednom stigne mail (komentar na jednu od poslanih slika). nikakvo virtualno i štotigajaznam mailanje... već praktično razmjenjivanje slika ...ali odjednom neočekivano pada komentar "a što smo lijepi i ozbiljni" "da, svi komentiraju tu moju sliku. Konačno neka slika na kojoj sam ozbiljna :-)" - odgovaram s osmjehom na licu... i poluglasno se smijem...i nisam se ni prestala smijat ...već je stigao novi mail "a lijepi ne komentiraš" ...ostala sam ko opečena... i koliko god puta sam se vratila na ovaj mail... uvijek imam istu reakciju... bilo ih je još i poslije i grintala sam se i svađala i koprcala... al sve to da se ne vidi da me se ostavilo bez daha... i bez riječi ... i tako smo od skupog klavira... preko privjesaka i torti...stigli do jedne jedine riječi! ...od ne znam koliko tisuća € do 6 slova... ima ovoga još... ja bi trebala bit jako jako sretna žena...s ovoliko prekrasnih trenutaka... ovako obožavana i voljena... al eto nisam... grintava sam i gotovo! Zašto? To nije tema ove priče.... al ja bi jednostavno.... ...zato tako grintam i divljam i vrištim, ..al ipak... ipak...kvraguc... postavljam si milijun pitanja i dreknem "ma ima li išta lipo na ovom svitu???"... iz katapulta dobijem brzinski i kratki odgovor... poput strijele čula sam kako mi je prozviždalo kraj glave: - ima! - šta? - ti! ...2 slova.... samo 2 slova...2 opaka slova!!!! e! |
...za 100-ti rođendan Hajduka... nastala je i nova pisma ... .na tekst blogera Sewen.. . Text:SEWEN Glazba:MARSELL BENZON I ZVONIMIR DIVIĆ Aranžman:MARSELL BENZON Pjevali: IVO AMULIĆ MARSELL BENZON PETAR DRAGOJEVIĆ GRUPA VIVA MILAN TERZE GRUPA BOSS MARKO PECOTIĆ-PECO Gitare: Dragomir Herendić Dragianni i Alen Brentini Bubanj: Neno Borić Bass: M.Benzon Pjesma posvećena Hajduku i svim vjernim navijačima. Pjesma će bit javno objavljena u utorak na Radio Splitu....a u subotu će se uživo pjevat na Poljudu pred utakmicu ...ma bravo Sewen... ponosni smo na tebe ...nema odustajanja :-))) |
kako se rješava problem vrućine u Splitu?... ...sad vidite kako nam je lipo.... ...još 22 sata i 30 min do GO .... |