što je to problem?
pa valja sve ono što nije onako kako bi htjeli da bude?
znači da to može bit svaka radnja, stanje, osoba ili pojava u našoj bližoj ili daljnjoj okolini
Kako ga riješi?
pa lako.
- ignoniranjem
- tehnikom "lako ćemo"
- sistemom "riješit će se samo po sebi"
- altruističkom metodom "uvali ga drugome"
- fizikalnom metodom "zasuči rukave i uvati se posla"
...svaki način je poželjan...zašto uopće treba riješavat probleme? .... jer je kad problem počne rasti i napuhavat se.... tada dolazi do eksplozije ...
eksplozija tad može bit:
- da prolupa i poludi sve oko nas i skoči nam za vrat
- da mi jednostavno popucamo po svim šavovima
...dok smo rulali po pisti Zagrebačkog aerodroma upalim ja mob i vidim propušten poziv... zovem broj...ne znam čiji...kad ono glas jedne drage žene
- ne javljaš se na mobitel?
- ma znaš, dok sam na metli ne mogu držat metlu u ruci i mobitel! Oprostit ćeš mi! nego mogli smo u 9 na kavu? Taman toliko mi treba do Zagreba!
...kolegica je isto upalila mobitel i on je zazvonio ...ali njen poziv je bio "Pa di ste više, čekamo Vas da odemo na večeru!" - šta ću im sad reć? di si ti išla?
- pa reci im da imam rendes s jednim tipom!
- ti nisi normalna!
- a onda im reci da idem na kavu s jednom gospođom!
- onda će me napast da kako si mogla njih ostavit...i slušat ću cilu večer bla bla
- pa reci da imam rendes s tipom i riješen problem
- imaš pravo. Onda će samo bit ljuti što nisi s njima, ali neće više komentirat!
- vidiš da nema problema ...kažem i izađem iz taksija nasred semafora da me gospođa ne čeka...
...ona me dočekala s veeeeeeeelikim osmjehom na licu... zagrlila me i toplo rekla:
- woow što si zaljubljena!
- ja???
...sve sam mogla očekivat osim te izjave... i počelo mi se vrtit po glavi...u koga...u koga??? ....ajme...
...i potrajala ta moja kavica...jako dugo...i za ne falit...gospođa mi poklonila ružu...i u 1 ujutro dolazim ja u hotel...sobu još nisam uzela...senzori na vratima ne reagiraju na mene....al srećom portir zna da ima neka Splićanka koja je davno trbala bit u krevetu i svi su već zabrinuti gdje je ona (i znatiželjni s kojim je tipom).... jer gospoda su se po povratku u hotel raspitivala za moje zdravlje... toliko... da me prvi put, nakon dugo vremena pitalo za osobnu!..
....eto... ako želite pobjeć... a na službenom ste putu.... jednostavno recite ono što svi očekuju da ćete reć... a to je da imate neki romantičan susret ....s nepoznatom osobom..i problema nema
.
...a isto tako...svakog tko Vam kaže da ste zaljubljeni...pitajte broj mobitela osobe u koju ste zaljubljeni ...inače ostaje ogromni problem visit u zraku.... a sve što visi nije dobro.... i onda to treba uvalit nekome drugome .... ili jednostavnom metodom s nekim izloženim predmetom....
.
...bilo kako bilo...okrenite sve naopačke...i naglavačke... i riješite se problema.... koji će vam oni kufer????
P.S. ako gospođu zanima gdje mi je bila ova presvlaka za vrijeme "kave" sa mnom...moram joj reć..."u mojoj torbici preko ramena" ... zauzvrat tražim broj mobitela tipa u kojeg sam zaljubljena!!! ...odnosno ne tražim nikakvu informaciju...jer kako moj frend kaže. "Jedan o'šo, drugi doš'o!" ....e pa ja željno iščekujem nove probleme:-PPPPP
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.