Tražim po mom blogu da vidim kad sam zadnji put popila kavicu!....al to je užasan napor….davno je to bilo…ima mjeseci i mjeseci…..
…od kad sam u Leonarda naručila kavu sa šlagom, a dobila čaj…više nisam ni pokušavala naručit kavu … a nakon nekog vremena sam prestala i kod kuće kuvat kavu….
…od kada je Gianny zatvorio kafić….više nisam ni pokušala sama uć u neki kafić …
…a ovaj blog je stvoren samo za to da bi se o kavicama pisalo…i gdje tu ima pravde…
.
….više mi nije niti gušt pitat konobara kavicu s ljubavlju, sa šarmom ili nešto takvo…pogledam u konobara da naručim i promislim: „ajme kretena sigurno nemaju Ledo šlaga“ …i tada tužna i obeshrabrena samo promrmljam: „Voćni čaj“ …ljudi moji ja vam ČAJ NE VOLIM!....nije da ga mrzim, al' čaj mi je nužno zlo u trenutcima bolesti..i od njega satima poslije imam neki gorki okus u ustima :-((
Uglavnom kriza….teška depresija….nataložilo se svega….i odem ja na druženje…prekrasan sunčan dan…pomalo prohladan….i sa skepsom naručim kavu i dobijem je…..
Priznajem! Nisam to željela...al eto..došla sam ljuta…nervozna….bijesna…umorna….isprovocirana….neodlučna…. ali što je dan više odmicao ….to sam i ja više popuštala… i kako sam popuštala…tako sam i bjesnila na sebe što popuštam….
Ne znam kako je pit kavu s ovakvim sugovornikom kao što sam ja bila….nisam željela (a nisam ni mogla) bit duhovita…vesela…nasmijana….nisam se željela dodvoravati… nikako nisam željela ostaviti dobar dojam….možda sam željela izazivati svađu, tuču…nemam pojma…ponašala sam se kao razmaženo dijete koje dugo čeka igračku, a kad je dobije jednostavno je razbije o pod....(to je moj opći dojam), ali za divno čudo, bilo je lijepo…. Neću se sad koristit JJ-ovim metodama opisa pogleda…dodira (ispod sunčanih naočala, jer sam „blještala“ : -)))…itd…itd…to ću sačuvat za sebe…. Dosta mi je da oni što ne komentiraju, kontroliraju što radim….
Pišem ovaj dan u godišnje odmore sa dvije zvjezdice….nek se upamti :-)
. .
Dalida - Parole Parole ...Et si tu n'existais pas - Joe Dassin
...sutradan ujutro mi je možda bilo i žao….ne znam….ali još me je držalo neko čudno "pusti me stat" raspoloženje…
.....................
….nakon što se na poslu opet nisam mogla skoncentrirat…iako je za divno čudo vladao mir i tišina zbog izostanka glasnogovornice…koja me, usput budi rečeno više ne zove na privatni mobitel, nego na službeni telefon i to isključivo u radno vrijeme, a razgovore završava sa "hvala dušo!"….zaspala sam sat vremena na kauču….i probudila me zvonjava telefona….nisam se javila..(srećom nisam...jer mama iz Munchena provjerava kako su djeca)…nastavila sam se tako vrtit još malo…i odjednom je sve to nestalo....shvatila sam da mi se duša smješka … južini usprkos mi je prostrujilo kroz glavu…“ŽIVOT JE LIJEP!“…nazvala sam odmah da se zahvalim na prekrasnom danu…i izvinim za možebitne neugodnosti….(mom sugovorniku je vjerojatno još uvijek upitnik poviše glave od tog poziva :-)...).... cijela sretna ….u svom elementu…. nakon dugo dugo vremena...skuhala samoj sebi kavu….napunila novu šalicu do vrha i sjela za kompjuter ….te svojoj najdražoj banci poslala jedan mali mail:
Poštovani,
Ne znam koliko dugo već koristim Internet bankarstvo. Sada više ne mogu koristit uslugu Optima i shodno Vašem nalogu otišla sam u banku i dobila token.
Nažalost to je za mene jako komplicirano, jer ne vidim čitat brojeve koji mi se pojavljuju na tokenu. Osim toga on mi je i nepraktičan jer ga ne mogu nosit sa sobom (da mi se ne razbije), ne mogu dobit 2 tokena (jedan za u kuću, a drugi za u torbu), a najviše od svega me nervira činjenica da moram u vlastitoj kući izvlačit novčanik (radi kartice) da bi mogla preko interneta platit račun. Kako sam ja jako smotana i inšempjana osoba, dogodit će mi se da ću ostavit i token i karticu negdje. Stoga Vas najljubaznije molim da mi omogućite bilo kakvo Internet bankarstvo bez ikakvih pomoćnih tokena ili kako god to vi zvali.
Znam da ćete mi odgovorit da je to zbog moje zaštite, ali iskreno Vam odgovaram da je ne želim. Ako Vi ovako nastavite, sad uz 2 mobitela, laptop i token moram još vozit i sef sa sobom da me zaštiti?
Nemojte se ljutit na ovaj moj mail, možda sam malko iznervirana pokušajima prepisivanja brojeva sa tokena. Nije da sam informatički nepismena, ali broj na tom aparatiću je za mene naprosto nevidljiv (doktori bi rekli da se radi o staračkoj dalekovidnosti ili kratkovidnosti)
Stoga ponavljam pitanje:
Da li postoji bilo kakvo Internet bankarstvo bez pomoćnih naprava. Isto tako, napominjem da je odlazak u banku da tamo platim račune za mene neprihvatljiva solucija.
S poštovanjem,
...valjda će mi odgovori na ovo pismo, nakon što se prestanu smijat?...
slušajte....3 puta je tri puta....samo je meni trebao cijeli dan da to shvatim :-)))
Auuuuuuuuuuuuuxxxx Champs Elysées
Au soleil, sous la pluie, a midi ou a minuit
Il y a tout ce que vous voulez aux Champs-Elysées
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.