Sretneš osobu...upitaš...i dobiješ odgovor - Kako si? - Dobro …odlično…. To su odgovori koje kažeš da bi se prešlo na iduće pitanje…a odgovori su samo prazne riječi isto kao i postavljeno pitanje. Šta je tu osobu briga kako si! …iako ju je najčešće briga kako si jer želi doć do nekih podataka o tebi da poslije ima ……na nekom drugom mjestu…o čemu pričat Najdraže mi je kad na ovo pitanje počnu odgovarat sa : - Boli me nos od radijatora odmah kraj kreveta! Znaš tako je bilo jako grijanje da mi je proslušilo i nos i grlo. Totalno sam dehidrirala. Još uvijek mi je nos suh i začepljen :-(. Srećom je sad velika vlaga u zraku pa nisam trebala potražit liječničku pomoć, ali ZNAAAŠ…to je nešto s čim se naprosto ne može živit i morat ću ić na bolovanje …. (ovo ZNAŠ je naglašeno tako da ti shvatiš da si osoba od povjerenja kojoj se može reć sve i svašta…a naročito neka ovakva glupost) Ipak, ne možemo svakome odgovorit …nešto pro forma… jer postoje ljudi i koji brinu o nama…. Pa kad ti ovo pitanje postavi prijatelj s kojim nema muljanja i uvijanja….a ti nisi spreman govorit onda jednostavno kažem: - + 4……3…..-2 …oni tad znaju da ne trebaju ništa pitat…jer kako kažeš prijatelju da nešto s tobom nije u redu? Jednostavno…kažeš mu kad te on za ništa ni ne pita…ili mu kažeš: Moramo se nać, previše toga mi se skupilo. …i tad se ta osoba psihički pripremi da budete sami bez ušiju viška, pogleda te u oči i toplo upita: - Reci mi, kako si? …i kako ja onda reagiram na to pitanje?...eeeee…davamjeznat …. Ali onima iz prve grupe najrađe bi odgovorila sa: - Koji to kufer tebe briga? - Je, i baš ću tebi reć kako sam ...ali bi onda danima slušala o tome kako sam nekulturna i divlja Iako obična fraza….iako znak opće kulture i pristojnosti…..“Kako si?“ je definitivno krivo pitanje Koje pitanje je pravo? Pa poslušajte malo kako vaši prijatelji započimaju razgovor s Vama.... ja znam kako to rade moji . Gary Moore - Still Got The Blues ... THE WHO - See Me, Feel Me - Listening to You Alkione....zanima te kako sam???? Samo smijem se i smijem se i sve je isto kao prije Zamišljam da ničega se više ne sjećam 20.4.2009. godine, (ponedjeljak) u 14,40 sati moj pomoćnik je ušao u moj ured i rekao - sutra te nema! Da li si sve ponjela sa sobom? Da ne bi što zaboravila? trebam li ja što još napravit! ne znam koja od ovih rečenica me više iznenadila i šokirala!!!!! yesssssssssssss.....konačno sam ga ustrojila!!!!!!! |
....nema se više što pisat...kad je sve odavno napisano .... "- Moj je život jednoličan. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve su kokoši slične i svi su ljudi slični. Znači, pomalo se dosađujem. Ali, ako me ti pripitomiš život će mi biti kao da ga je obasjalo sunce. Upoznat ću zvuk koraka drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci tjeraju me pod zemlju. Tvoji će me poput glazbe, mamiti iz brloga..... - Što valja učiniti? - zapita mali princ - Valja biti vrlo strpljiv - odgovori lisica - Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, u travu. Ja ću te gledati krajičkom oka, a ti nećeš progovarati. Govor je izvor nesporazuma. Ali ćeš svakog dana moći sjesti malo bliže... Mali princ se vrati sutradan. - Bolje da si došao u isto vrijeme - reče lisica - Budeš li, recimo, dolazio u četri sata poslije podne, ja ću već od tri sata biti sretna. Kako vrijeme bude odmicalo, bit ću sve sretnija. U četri sata uzbudit ću se i ustreptati: otkrit ću cijenu sreće!.... Tako je mali princ pripitomio lisicu. A kada se približio dan rastanka.... - Ah - reče lisica - rasplakat ću se. - Sama si kriva - preuze mali princ - ja ti nisam želio nikakva zla, ali ti si htjela da te pripitomim... - Naravno - reče lisica - Ali rasplakat ćeš se - dobaci mali princ. - Naravno - odvrati lisica. - Time, znači, ništa ne dobivaš! - Dobivam - reče lisica....- pođi ponovno pogledati ruže i shvatit ćeš da je tvoja jedinstvena na svijetu. Zatim se dođi oprostiti od mene, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu. ..... Evo moje tajne: Dobro se vidi samo srcem Bitno je očima nevidljivo." Antoine de Saint-Exupery, Mali princ Gibonni i Vanna-Ja ću budan sanjati |
Ko kaže da nije za mene noćni život?...pa JA!..... Petak....Idemo u teatar???......ma dajjjj….ajme….ok…ok….. a nisam ni odspavala popodne…uglavnom vratila sam se doma malo prije 1 ujutro…. ...u teatru....iako treći red....smeta ženska duge kose....a ni glava od Spalata ispred nje...nije baš premala :-)) U subotu sam se rano digla…i mislim se….a nećeš više van…..a vani jugo….rastura….al mora se u spizu…..i prođe nekako dan…predvečer idem upalit TV …kad ono neće….ne znam upalit TV na daljinski???....ajde kvraguc…obučem se za van….čizme…džemper….i oko 19,30 tako obućena sjednem slagat pasijans na kompjuteru…kad mi ulijeće sin: - A di si ti bila? - Nigdje, spremila sam se za van - Pa kad ideš van? - Nikad! Čuješ kako puše - Šta je tebi? Vani je toplo …skupim ja kaput i izađem…i pomislim…ajme…koji mi je ovo kufer trebao u životu…. I sjedim tako vani cila smantana i propuvana od južine…kad zvoni mobitel….momak od kćere pita može li mi mala ostat van do 2 sata …nisam očekivala takvo pitanje…tren nesnalaženja…i odgovorim: Ok! ….dođem doma i promislim….sad je 1,30….neću ić spavat sad će ona….i upalim Bingo na Facebooku…. Ajme spore i dosadne igre…al …samo pola sata izdržat ću….kad mi odjednom pogled padne na sat na laptopu…a na njemu 03,06 sati! Di mi je kćer???? Kako mi je tako brzo prošlo vrijeme? Zašto mi se ne spava??? Kad evo grofice…ulijeće u kuću - Lipo bogme! Di si ti do sad? - Pa evo me! - U 3 sata? - Pa 2 sata ne postoji! - Kako ne postoji? - Pa umjesto 2 sata, pomakao se sat na 3 - Hahahahaha….ajme mene lude…gledam na kuhinjski sat….a na njemu stvarno 2 sata…. I opet nedjelja jutro….gluposti sa tonom mailova koji su me malko šokirali…svašta nešto….i mislim se: Šta je meni ovo trebalo?…kad stiže SMS: „Lokacija u Trogiru STOP Iz Splita se kreće u 5 STOP Stvorenja kojima treba transport neka se jave svojim špediterima STOP“ Hahahahahaha Odgovaram momentalno: Šta sam ja? Vrića cimenta? P.S. Javim se ako mi zatreba kamion i 2 baushtelca da me utovare! …i tako utovarili oni mene (uz pomoć samo jednog najamnog radnika)….i ode ja na…vjerovali ili ne….pravu kavicuuuuuuuuuuuuuu Toliko sam bila oduševljena što je vidim…..da sam kasno to večer pokušala naručit još jednu…al nije uspjelo… Iz vjerskih razloga pojeli su se i ćevapi u somunu, s kajmakom….i onako propuvana došla sam doma…gdje me nestrpljivo čekao sin: - Di si ti bila? - Na ćevape u Trogiru! - Pa zar u Splitu nema dovoljno bosanaca da tu pojedeš ćevape? - Nema! Eto…ne mogu ni uživat….svi samo prigovaraju…. . uživo - Partet - Summertime .....Otprilike ovako s Gobbom Ajme….bila sam u Trogiru a nisam pojela ni jedan rafiol!..... idem ponovit cili ovaj vikend iz početka....stvarno nije za mene noćni život kad o svemu ne vodim računa :-(( |