Nema mi ništa draže nego leć u tek napravljen krevet….miris omekšivača na netom ispeglanim lancunima je nešto što mi uvijek pruža osjećaj ugode….vjerojatno se radi o tome da je to nagrada za peglanje i sreća zbog osjećaja da je gotovo s peglanjem ….
I dok sam tako razmišljajući tonula u san…zazvoni mi mobitel…ne vidim ko zove…probeštimam kroz zube…pa ko još spava s očalima?...i javim se… - E?
- Mama, ajde siđi i otvori mi vrata!
- Molim?
- Dođi mi otvorit vrata
…ma di ću otvarat vrata gola???....navućem kapato….kad tamo, sin nije vanka…nije zaboravio nigdje ključeve od kuće…nego jednostavno ne može izać iz svoje sobe… - nisam se zaključao! Samo sam zatvorio vrata
- Kako si se zaključao? Šta ćemo sad?
- Probaj nać brokvicu na kvaci i izvuci je van
- Nema brokvice
- Kako nema?
- Ma nema
…i uzmem ja odvijačem skidat bravu s vrata….a kako su ona bojana…ništa se ne vidi od laka - Ma znaš šta! 3 godine sam pazila, dok si bio mala beba, da se ne zaključaš u kupatilu…i sad ovoliki mamlaz da se zaključa u svojoj sobi? Pa šta ćeš van??? Ako ti treba na WC dodam ti pelene
- Ne zezaj…nego odvidaji
…nakon nekog vremena…kad smo skinili sve što se moglo skinit….shvatili smo da nema pomoći…i da se vrata neće moć otvorit - Slušaj treba provalit, ali ja ne mogu to sa svoje strane! A štok ne smimo dirat jer je od punog drva. Uzmi čekić, probij vrata po sredini i ja ću provalit kako treba…uzmem ja čekić…lupam posred vrata….ali i ona od punog drva…ja lupam…a čekić samo što mi se ne obije u glavu…
- Ajde po nevistu i brata! Pa vas dvi uzmite Begu i s njim probijte vrata – smireno mi daje sin upute
Bego cili sretan što može provalit pokuša se zaletit u vrata… - Jesi li lud? Slomit ćeš rame prije nego vrata – vrisnem ja… i krenemo na inteligentna rješenja iz Radunice…nakon više od po sata modeliranja i drvorezbarenja vrata…uspijemo izolirat bravu…. I nevista …nogom lupne po sred vrata i otvori ih….
.
….naravoučenje…. Ne stavljaj vrata od punog drva ili od panela kao sobna vrata! Ne možeš ih rumbat!
…ujutro …gledam na bravu i umirem od smijeha….dolazim u ured….a ispred vrata 3 policajca….rumbalo našim susjedima…moju firmu nisu dirali jer su vidili Blindo vrata…
- Kvraguc….di su bili sinoć da meni rumbaju vrata?
Opaska: traži se netko ko će mi donjet i postavit nova vrata…od najtanje iverice…normalno
....uz ovo bi išla pjesma s nedavnog koncerta Hammerfall u Zagrebu ...nažalost u Boogaloo nisu dali slikavat, pa zato nešto drugačije :-((
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.