subota, 25.04.2009.

…odgađanje neodgodivog…ili briga o sebi bi nam trebala bit na prvom mjestu…ne treba nam linija manjeg otpora...

Šta se dogodilo?.... pa nakon višemjesečnog iscrpljivanja jednostavno sam se srušila…nasred pazara … da li sam se posklizla ili ne …ne sjećam se
Točno znam da je sve počelo poslije Nove godine…ugodni odlazak na led za početak godine…pa hrpa posla…pa hrpa putovanja…pa bolesno dijete…mama…šokovi u školi…i tada sam osjetila da ni kod mene nešto baš ne štima…i rekla sam…rečenicu koja mi se sad non stop vrti po glavi:


- Nisam ja ni depresivna, nemam PMS….ali moje je tijelo nešto čulo i shvatilo …a ja sam u svemu tome čula samo ono što sam htjela čut!..zašto? zato jer ne želim donosit nikakve odluke prije 20.3.!


Odluke sam ipak donijela prije tog datuma…zato jer se neodgodive stvari ne mogu odgađati!
..i kad sad vrtim film unatrag ..a i izdajica fotoaparat…točno pamti datume….znam da je sve počelo krajem siječnja…da sam u veljači počela ludit zbog pitanja koja si ne želim postavit…da sam ludila i iprovocirala ljude na kavicama…i da je odgovor stigao sam od sebe…

I dok sam osobno išla u rikverc… živila sam 250 na sat.... putovala sam satima i danima…radila ...(12 do 14 sati dnevno) ...da bi onda tulumarila po DUbrovniku i izbjegavala obroke zbog gropa koji me je mučio)…bježala od kuhara u cijelom Makarskom primorju…srećom nemam vozački…jer sam i druge maltretirala da me satima voze do ceste koja ne vodi nigdje...čak je i Croatia airines znao da ne smim više putovat kad me nisu pustili u avion…i sad…2-3 mjeseca poslije…račun je došao na naplatu...jednostavno je zaribao motor...ćuo se onaj zvuk mjenjača kad faliješ brzinu…srušila sa se u 8 ujutro nasred pazara…u 9 mi je bilo stravična muka….a onda sam odspavala cijeli dan pod Voltarenima…. I tada sa se vratila starom načinu života…
.
- lipo bogme, padaš na skalama, padaš na krive tipove, padaš na pazaru, padaš na sve glupe fore...dokle ćeš tako?– kaže meni najdraže kumče
- e da mogu ovo nekako zapisat ...objavila bi na blogu

…ujutro…s velikim osmjehom ulazim u Calypsa….a pomoćnik ponosno ide iza i nosi mi knjige, olovku i papire…kad će jedna:

- Pa ova se žena uvijek smije
- Pa smije se od kad se razvela
– odgovara joj druga
- Padaš po ulici od debulezze – koja sramota…viće gazdarica
- Daj da ljubim bolu pa će proć – dodaje tip i ljubi ruku
- A guzicu??? – pitam ja
- Ajdemo se slikat u likara – odgovara on
- Znaš što je prva stvar koju sam promislila dok sam sjedila na podu pazara i milsila se da li će mi itko dat ruku da se dignem? „Ajme, imam roza gaćice i crni body! Koja sramota!“
- ma šta mi radiš? Opet me rajcaš i držiš na metar daleko
- molim? zar nije sramota imat takvu kombinaciju rublja? ajme Vi muškarci...grozni ste! A ja nisam stavila kupus na modrice, dakle nema ništa!
- kako nema? nemaš ti pojma!
- ajde mi izreži šnicel da mogu jest!



….eto…lijevom rukom otipkan post….upozorava nas na pet stvari:

- Baci u smeće roza gaćice ako nemaš isti takav body (napravljeno)
- Kad smršaviš baci hlaće koje i tako same spadaju s tebe (nije napravljeno ali se namjeravam udebljat)
- list kupusa izvlači modrice (neprovjereno)
- dok god se brineš o drugima . sam stradaš...ili: altruizam vodi u bolest (dokazano)
- Borgman je u pravu...ja sam vještica i bavim se intuitivno i spontano nekakvom magijom (dokazano)

...možda ovdje treba dodat da nam hitno treba autoput do Dubrovnika na se ne vozim toliko do juga :-))

…a svojim problemima ne možemo uteć…ne možemo ih ignorirat….moramo zastat i pokušat ih riješit…jer ćemo se ovako spataknit..kao što sam se i ja spotakla….

- Ovo me život podsjetio da vidim kako mi je lipo! – rekla sam jednoj ženi …sve onako slomivena i zelena dok mi je nepoznat konobar stavljao vlažne obloge na čelo i na vrat
- Pa kako vam je lipo takvoj?
- Pa lipo mi je. Kukala sam zbog gluposti, a sad sam sretna da se mogu kretat




...i ako me danas nazovete i pitate: kako sam?...odgovorit ću sa: Boli me guzica! :-)))) .....i kad će više ta kava??? ...pa makar i u Trogiru, na Visu, u Dubrovniku, u Opatiji, u Lici, u Zagrebu, u Pučišćima, u Drveniku, Šibeniku, Brelima, Zadru...samo ne put Osjeka....moram malko "usporit"

- mogu li dobit kavicu?
- da!
- kad?
- evo sad ćemo stat!

...nakon po sata..
- da li bi ikako mogli stat zbog kave?
- evo sad će!

...nakon 10 minuta..
- da li trebam kleknit ovdje nasred auta da dođem do kave?
- ne!
- a gdje je ta kava?
- evo stiže.........sad ćemo stat


Image Hosted by ImageShack.us

...i stvarno bila dobra kavica....za dobru kavu...treba se malko i strpit :-)))

.
Tina and Elton - Bitch Is Back ..... Daleka Obala - Susac blues


Vjetar raskopava more
ja sam na brodu isplovio sam
vjetar se diže i ruši na mene
je njegovu namjeru znam
on želi isprobati snagu
na mene obrušava svu svoju moć
al' ja sam krenuo tamo gdje želim
i tamo gdje želim ću sigurno doć.

Ne ne bojim se juga,
ne bojim se bure,
ne bojim se neba,
dubine ni dna,
podivljali valovi me uzalud jure,
na krilima vjetra poletjet ću ja,
ne ne mogu mi ništa
sve prirodne sile i sav njihov bijes
ne mogu mi ništa ni žega ni kiša
na krilima vjetra ja nastavljam ples.


u noći kad nevera stane
i nebo kad prekrije zvjezdanin roj
more će dirati stećene rane
i skupljat će snagu za još jedan boj
i pozvat će u pomoć vjetrove nove
i nebo će munjama parati noć
al' ja sam od onih što vječito plove
i tamo gdje želim ja ću tamo i doć
.


- 10:01 - Gukni ako si faca (4) - #

<< Arhiva >>