Gott ist tot
utorak , 10.12.2013.Uz sve što se događa u našoj državi u zadnje vrijeme, teško je, ako ne i nemoguće, ostati hladnih prstiju oko religioznih tema. Kako bilo, ovo je i dalje blog koji sam počeo pisati kako bih zapalio iskru u mislima čitatelja, pa bi bilo pristojno da zapalim jednu i u onom vjerskom dijelu mozga.
Naime, u zadnjih par tjedana, sve otkako se počelo sve zakuhtavati za ovaj referendum pa do danas, kad vatra u srcima vjernika godi sjajnije no ikad, mene oblije hladan znoj svaki put kada vidim neki članak na internetu vezan uz njih ili neki njihov intervju. Dan im je medijski prostor toliko velik da bi se izvjesna glava hrvatskog nogometa mogla posramiti, a izjave koje daju i postovi ljudi koji ih podržavaju vraćaju nas nazad. Daleko nazad. Nije to pozitivan "flashback" kojeg imate kad se sjetite svog prvog poljupca ili koji vas rasplače kad se sjetite zadnjeg razgovora prije smrti nekog svog člana obitelji. Ne, ja svim srcem vjerujem nastavi li se ovo, ukinuti će internet, ponovno napisati Crnu Listu knjiga kao što je "onaj pravi, istinski" Vatikan radio tamo u srednjem vijeku i potpisati ugovore za personalnu uniju s Mađarskom. Ono što ljudi ne shvaćaju je da je Crkva, kao najveća svjetska organizacija već stoljećima, najveći protivnik modernizacije i napretka. Hoćete činjenice? Pitajte Kopernika ili Darwina. Kopernikovu teoriju su prihvatili, istina, ali Darwinu se dan danas velik postotak religioznih i zatucanih, u nedostatku pristojnije riječi, ljudi ruga. "Ako si ti nastao od majmuna, ja nisam", kaže vic. Ali kažu i oni. U osnovnoj školi, kad bih postavio pitanje vjeroučiteljici/vjeroučitelju koji je odnos Crkve i znanosti, uglavnom bih dobio odgovor: "Gdje znanost prestaje, vjera počinje." I u redu, i znanstvenici svijeta nemaju odgovore na sva pitanja, Darwinova teorija je još uvijek samo teorija. Ali i teorija gravitacije je isto tako teorija. Može se izračunati njena akceleracija, zna se da postoji, ali se ne vidi tako da je ona, jel, teorija.
Strah i bezumna poslušnost su oduvijek bili glavna misija Crkve, još od davnih vremena. Onaj tko kaže da nije tako, neka ponovno krene na srednjoškolsku povijest. Ako uzmemo u obzir stanje uma prosječnog srednjevjekovnog čovjeka ili žene koji je živio u nekoj brvnari na nekom brdu i koji bi se spustio u selo/grad na misu i tamo zatekao građevinu stotine i stotine tona tešku i površine od stotina metara u kojoj bi mu govorili kako će ga živoga derati ako ode u pakao i svoj život ne posveti Gospodinu, naravno da će biti prestrašen i da će ih slijepo pratiti u njihovim krivim naumima. Da nije bilo Crkve, gdje bi mi bili danas? Istina da su u kasnom srednjem vijeku počeli osnivati škole i sveučilišta, ali da osnuju jednu školu dnevno do kraja mog života, nebi se mogli iskupiti za nemjerljive gluposti koje su radili u prošlosti. Zabrana izučavanja grčke i rimske znanosti zato jer su vjerovali u više bogova? Možete li ih kriviti? (Grke i Rimljane, naravno) Vidjeli su kako udara munja u jednom trenutku, a u drugom sija sunce. naravno da su pomislili da je više božanstava odgovorno za to, u to vrijeme bih i ja u to vjerovao. Ako je samo jedan bog, zašto su onda neki ljudi pametni dok su drugi glupi, ako nas sve voli isto zašto onda nismo svi jednako pametni? Ne možete se boriti protiv njihove logike. Koliko god teško, mogu preći i preko znanosti i stopiranja napretka, ali onda su došli križarski ratovi. I sve u redu, išli ste osloboditi zemlju u kojoj je rođen (židov) Isus Krist, skupili ste najbolje ratnike i poslali ih tamo. Ali zašto ste slali djecu. Tisuće i tisuće djece poslali ste brodovima u takozvanu "Svetu Zemlju" u njihovu smrt. naravno, djeca nisu ni stigla do tamo, predobra su radna snaga, pa su ili pomrli na brodovima ili prodani u roblje. I način na koji se danas iskupljujete toj djeci je ilegalan, samo da napomenem. Tko zna, možda bih ja danas ovaj blog pisao u nekom drugom solarnom sistemu da nije bilo organizacije koja nas je vratila petsto godina unazad.
I to je ono što pokušavaju napraviti danas svojim homofobnim akcijama. Žive po Svetom Pismu, neki će reći. Pa, ako je tako, onda jedna draga gospođa koja je ostavila komentar na mom postu o znanju, http://samohranamajka.blog.hr/ ne da nebi samo pisala taj blog, nego, da ima Boga, nebi ni glasala ni izlazila iz kuće previše. Osim nedjeljom kad bi vodila djecu da se pomole Gospodinu svevišnjem. A ako bi slučajno njena obitelj bila imućna onda bi, da ima Boga, imali i nekoliko robova da rade umjesto njih. Jer to je ono što propovjeda Sveto Pismo. Kamenovanje prostitutka i iskorištavanje manje vrijednog bližnjega svoga. Znate li tko je još bio kršćanin i mislio tako? Hitler. Ja osobno ne bih htio još jednog takvog na čelu bilokoje države. Koliko piše po portalima, naše drvo presveto, politička stranka HRAST (koliko sam ja shvatio, skraćenica je za rast Hrvatske. Još jedni u nizu blesavih ljudi koji su uvjereni da je Hercegovina dio Hrvatske) polako ali sigurno kreće u izvršenje državnog udara. Ako se oni pojave na izborima, oni pobjeđuju. Točka, nema šanse da će biti ikako drugačije jer kad se spuste brđani i u napad krenu slavonci (unaprijed isprike onima koji nisu vjerski zatucani), jedino će Istra ostati leglo kakvog takvog napretka. Gradovi koji su glasali ZA? Trilj i Pleretnica. Trilj i Pleternica su na referendumu imali preko 90% zaokruženo ZA. A ima ih još, puno više.
Mozgova Hrvatske je premalo da bi se mogli boriti protiv kršćanske invazije. Ja kao heteroseksualan muškarac iz većinom kršćanske obitelji s majkom i ocem sam, pa i pod kukavičnim pseudonimom, izravno napao "one tamo iz devetnaestog stoljeća". Moguće je da ćete se složiti samnom, moguće da nećete. Ali znajte jednu stvar. Tako dugo dok šutite i ne činite ništa, tako dugo dok dajete drugima da diktiraju vašu sudbinu, tako dugo oni pobjeđuju. A pobjede li, ja više neću moći pisati ovaj blog, vi ga više nećete moći čitati, a misa će biti obavezna.
komentiraj (0) * ispiši * #
Lire afin de vivre
četvrtak , 05.12.2013."Čitaj kako bi živio", kako kažu naslov i Gustave Flaubert je fraza koja se u današnje vrijeme spominje rijetko, ako se uopće i spominje. Filmovi, serije i društveni portali zamijenili su dobru knjigu, kratki sadržaji u vodičima zamijenili su dječju maštu. Rekao sam već kako izumire logika i inteligencija, oštro okrivio profesore i sustav, ali sad je vrijeme da okrivim nas. Učenike i učenice osnovnih i srednjih škola i studente pokojeg fakulteta. Drugih krivaca nema, jedini se nalaze u ogledalu.
Vjerujem da je teza kako su vodiči kroz lektiru zamijenili dječju maštu možda pretjerana, ali nije neosnovana. Svaka knjiga u sebi nosi neki svoj svijet, bila ona fikcija ili znanstvena. Svaka knjiga budi maštu onoga tko je uzme u ruke, neovisno o njegovim (njezinim) godinama. U današnje vrijeme, nažalost, svi ti divni svjetovi leže zaboravljeni, svi ti likovi su umrtvljeni, sva ta mašta je neiskorištena.
Pa, ako su knjige toliko "kul", super i zabavne, zašto ih sve manje i manje djece (namjerno posvećujem ovaj post njima) čita? Kao što sam napomenuo u uvodu, serije i filmovi su jedni od problema. Naravno, njih je bilo i u pedesetim godinama prošlog stoljeća, ali su djeca svejedno čitala, puno više no danas. Glavni krivac iza ovoga je tehnologija. Računala, mobiteli i internet, sveto trojstvo svog zla koje postoji na ovome svijetu. Jednostavnije je skinuti "Vlak u snijegu" i pogledati ga nego pročitati knjigu, pogledati "Best Of Brian Cox" na YouTube-u nego posuditi neku od njegovih knjiga i sam doći do nekih zaključaka koje on navodi. Nemojte me krivo shvatiti, sva ta tehnologija se može i iskoristiti u dobre svrhe, služiti obrazovanju i olakšati interaktivno učenje, kao što je sada ja koristim (smijeh). Ali priznajte sami sebi, kada ste zadnji put pročitali nešto korisno na internetu? Kada ste zadnji put, umjesto filma ili serije, skinuli knjigu ili neki časopis? Čast izuzecima, naravno, ali većini je sam pojam korištenja interneta za učenje stran i apstraktan. Poznajem jako puno ljudi kojima je čitanje odvratan pojam i koji su u školi, kad se dijelilo popis lektire za narednu godinu uvijek pitali "Koliko te knjige imaju stranica?" Stranice nisu važne, knjige se ne čitaju samo zato da bi se pročitale, iz njih se uči, širi vokabular, ulazi u čarobne svjetove. U jednom trenutku možete biti debeo tinejdžer s debelim naočalama, a u drugom ste već hrabar ratnik u sjajnom oklopu, prekrasna princeza ili sveznajući učenjak. Priznat ću vam, postoje neki naslovi u školama za lektiru koji su meni nejasni (na primjer, još dan danas, nakon toliko godina, nisam shvatio zašto sam ja morao pročitati Zlatarevo Zlato i Seljačku Bunu), ali većina ih nije. Većina su prekrasne knjige od kojih neke tjeraju na razmišljanje o smislu života (de la Barcin "Život je San" mi odmah pada na pamet), neke vas nasmiju do suza (bilo koji skup priča Kishona), neke vas rasplaču ("Galeb Johnatan Livingston"). Ali u cijelosti, svaka od tih knjiga vas nečemu nauči. Čak nije ni važno razumijete li je u potpunosti (Još sam uvijek uvjeren da moja profesorica iz hrvatskog jezika u srednjoj školi pojma nema o čemu se u stvari radi u drami "Život je San"), nečemu će vas naučiti. Bilo našli vi smisao svog života ili naučili neku novu riječ. Nakon nje izaći ćete puno bogatiji.
Razumijem, naravno, da je lakše gledati filmove zavaljen u mekan krevet ii udobnu fotelju. Ali gledajte to s druge strane. Lakše bi bilo i Rowanu Atkinsonu cijeli život raditi u području elektrotehnike, pa je svejedno odlučio baviti se glumom i krenuti težim putem. Lakše bi Draženu Petroviću bilo biti "samo još jedan košarkaš", ali je krenuo težim putem napornim svakodnevnim treninzima i postao jedan od najboljih. Lakše bi meni bilo ovdje vama kopirati neke od mojih starih eseja, ali krećem težim putem i pišem o novim, meni nikad obrađenim temama. Lakši put gotovo nikad nije bolji put. On će vas do cilja dovesti puno brže, ali ćete u procesu izgubiti bogatsvo koje se krije u životu. I ja gledam filmove i serije, volim biti zavaljen u fotelju i ležati u krevetu. Ali isto tako volim čitati i uživati u svijetu koji je, ne samo bolji i bogatiji, već i samo moj.
komentiraj (1) * ispiši * #
Ipsa scientia potestas est
utorak , 03.12.2013.Francis Bacon, kada je izgovorio ove čarobne riječi, vjerojatno nije imao na umu isto ono što ja imam na umu. "Znanje je moć", snaga koja postoji u svakom pojedincu. No, tu moć znanja su ljudi oduvijek zloupotrebljavali, danas čak i više nego ikada prije.
Lijepo je dobiti dobru ocjenu u školi ili na fakultetu, proći evaluaciju na poslu s odličnim. Sam put do te "uzvišene" ljepote s druge strane, nije toliko lijep... Postoje ljudi koji uče brže i sporije. Postoje ljudi koji su u mogućnosti naučiti bilo što, a postoje i ljudi koji nisu u mogućnosti naučiti išta. I to je sasvim u redu. Da smo svi jednako pametni i inteligentni na svijetu, koga bi se uopće smatralo pametnim ili inteligentnim? "Ja nisam genije, svi ostali jesu" stoji na jednoj od mojih starih majica i ta fraza će mozgu koje je neupućeno u razmišljanja i koncipiranje složenijih tema zvučati kao da piše "Ja sam budala, a svi ostali su pametni." Ali ne, to nije ono što piše na majici. Na njoj piše "Ako svi imaju jednako znanje, a moje znanje je drugačije od njihovog, ja znam više od njih" Ali naravno, jako malo ljudi to koncipira na taj način pa sam oduvijek bio znan kao "Onaj koji nije genije".
Zašto je toliko bitno znati nešto što drugi ne znaju? Bio to lijek za rak pluća ili šifra u najnovijoj igrici, oduvijek se na onoga koji zna više od drugih gledalo sa ogromnom dozom respekta i jala. Najviše od sviju, sveučilišne profesore. To su ljudi koji su svoj cijeli život posvetili znanju, upijanju milijuna informacija iz knjiga, časopisa i znanstvenih radova. U razgovoru s njima uvijek imate osjećaj da ste manje vrijedni, bilo to zbog, priznajmo, njihovog ogromnog znanja ili jednostavno zbog širine vokabulara kojim ti ljudi raspolažu. Činjenica je, ako se rečenica sastoji uglavnom od teških, složenih, stranih ( po mogućnošću latinskih) riječi, najobičnija fraza poput "Znanje je moć" može zvučati pametno, pompozno i nedodirljivo. Kao i ova rečenica. Kao i naslov ovog posta.
Posao tih istih "nedodirljivih" sveučilišnih profesora je diseminacija znanja mladim nadama koje sjede ispred njih. Ono što oni znaju, sve te silne informacije, pretočiti u mozak osobe od dvadesetak godina. Vjerujem da se svima vama to sve čini sasvim normalno, profesori su tu da uče, fakultet kao alma mater (dobra majka) je tu za širenje znanja. I samo znanja.
Naglasak je na zadnjoj rečenici jer ja, kao student, na fakultetu ne dobivam ništa doli znanja. Ponovno će te reći "To je uredu, što tome fali?" Ništa. Znanje je super, znanje je moć. Ali znanje samo po sebi, skup činjenica u mozgu pojedinca nema apsolutno nikakve koristi, osim možda pobjede na nekom od TV kvizova. Stav ne samo sveučilišnih, već i srednjoškolskih pa čak već i profesora viših razreda osnovne je: "Nauči ono što piše u knjizi i dobit ćeš 5." I mi, učenici i studenti, poslušno sjednemo na stolicu, uzmemo knjigu i naučimo je napamet, izrecitiramo što smo naučili i dobijemo 5. Upišemo srednju školu i fakultet, sjedimo, učimo i recitiramo. Diplomiramo s najvišim ocjenama, dobivamo dekanove i rektorove nagrade, indeks vrvi peticama i pohvalama. Svi su tako ponosni na nas... A mi nemamo blage veze što smo naučili. Više od 90% učenika srednjih škola zaboravi gradivo nakon ispita ili usmenog odgovaranja upravo zato jer ih se tjera da nauče sve od zareza do zareza. Svi vi to znate, svi će te mi priznati tu činjenicu. Ali s druge strane, svoje će te dijete (ako ga imate, naravno) i dalje tjerati da nauči sve od zareza do zareza jer tako sustav traži, jer je to jedini način da se upiše željena srednja škola, željeni fakultet. Niste vi jedini krivci, naravno, većinu krivnje svaljujem na profesore upravo zato jer je to ono što oni traže. Budući da je njihov posao "pretočiti" u djecu svoje znanje, oni prilikom ispita i odgovaranja očekuju upravo to svoje znanje preneseno nazad. Samo iz dječjih ruka i usta.
Ova cijela priča do sad se može svesti samo na jednu rečenicu. "Školski sustav RH ubija imaginaciju i logično razmišljanje". Naravno, spomenuvši školski sustav RH kritizirati će te me zašto u tom slučaju ne krivim vladu i MZOS? Krivim ih, naravno, ali manje od profesora. Upravo zato jer su profesori slijepo to prihvatili, lakši im je posao i ne bune se protiv toga. Naravno, tko bi se normalan bunio protiv svog posla ako je danas lakši nego što je bio prije dvadesetak godina? Bunio bi se onaj čovjek, onaj profesor ili učitelj kojemu je stalo do djeteta u koje ulaže svoje vrijeme. Gledajte, ja sam prošao osnovnu i srednju školu u ovom sistemu, vidio sam i znam koliki je angažman profesora bio u mom školovanju. (čast izuzecima)
Rekao sam u prošlom postu kako vjerujem da mladi mozak, sa dovoljno znanja, u sebi ima rješenje za svaki problem, zato jer ga razumije. Sustavnim uništavanjem imaginacije i logike u društvu, ne samo da unazađujemo narod zaglupljivanjem nego ga i unazađujemo i nedostatkom adekvatnih, kompetentnih, brilijantnih ljudi koji postoje, koji se rode brilijantni. Koji krenu u školu da bi nešto naučili i izađu iz nje prazni, šuplji, izmoreni i mrtvi iznutra (čast izuzecima). Ako vam kao djetetu netko uzme igračku ili vam zabrani igranje, osjećati će te se praznima. Ako intelektualcu netko oduzme moć razmišljanja i njegov brilijantan mozak svede na ladice prepune znanja koje nisu ničime povezane i između kojih nema interakcija, osjećati će se prazan.
Profesori Hrvatske rade upravo to. U strahu da bi ispred njih mogao sjediti netko tko bi mogao postati pametniji i koji je inteligentniji od njih, uništavaju ono za što se bore, za što su plaćeni. Uništavaju znanje. Tu i tamo im promaknu jedan ili dva. Ali jedan ili dva od 7 600 studenata koji su ove godine maturirali je jako malo. Od 7 600 maturanata, 0,03% će zadržati svoju imaginaciju i brilijantnost, a ostali će postati dio stroja, dio sustava i zauvijek raditi ono što im se kaže.
komentiraj (12) * ispiši * #
Prva brzina
četvrtak , 28.11.2013.U Hrvatskoj živi skoro četiri i pol milijuna ljudi. Izuzmemo li umirovljenike, kojih je sad otprilike isti broj kao i radno sposobnih, djecu i studente, dolazimo do brojke od nekih milijun i pol radno sposobnih ljudi. (neprovjerene informacije, nemojte me uzimati za riječ, govorimo o okvirnoj brojci) Dakle, od milijun i pol radno sposobnih, četiristo tisuća njih (opet, okvirno) je trenutno nezaposleno. Dakle, dolazimo do zapanjujuće brojke od milijun i sto tisuća ljudi koji uzdržavaju ostatak Hrvatske svojim plaćanjem poreza (većina) i inim kontribucijama za naše bolje sutra.
No, to su sve brojke i informacije kojima ste već upoznati.
Gdje leži srž tog problema?
Ono što pouzdano znam jest da je 20% stanovništva visoko obrazovano, što je blizu prosjeka EU (25%). No, 70% srednjoškolaca svake godine upisuje fakultet. Uzmimo brojku, samo figurativno, od 10 000 maturanata. 7 000 od te brojke upiše fakultet, no samo 2 000 ga i završi. Točni podaci bi bili ovakvi: Prošle školske godine 40 000 maturanata je prijavilo ispite državne mature. Te iste ispite, prema podacima MZOS-a položilo je njih 95%, što je 38 000 maturanata. Dedukcijom možemo zaključiti (i korištenjem kalkulatora na laptopu) da će samo 7 600 ovogodišnjih maturanata diplomirati na fakultetu, a još manji broj njih (u prosjeku oko 2 500 manji) i završiti bolonjski petogodišnji program.
Dosta matematike i brojeva, vratimo se na temu
Zahtjevi za zapošljavanje se dižu iz godine u godinu. Do prije dvadesetak godina bilo je dovoljno završiti gimnaziju i mogli ste naći posao. Do prije desetak, diplomirati na fakultetu i imali ste posao. Danas, te tri godine studija potrebne za dobivanje diplomu poslodavcu ne znače ništa, potrebno ih je svih 5(6), što znači, treba završiti i magisterij.No, drugi problem kod toga svega je što je nekad studij trajao četiri godine (šest za medicinare i veterinare), a danas traje, zajedno s magisterijem, za koji je nekoć trebalo oko dvije godine da se završi, pet godina (opet, šest za medicinare i veterinare). Dakle, dužina fakultetskog obrazovanja je pala za jednu godinu prisvajanjem bolonjskog sustava, što opet dovodi do konkluzije da gradivo koje su studenti nekoć usvajali šest godina, danas moraju usvojiti za pet. Što opet znači da je gradiva manje u slučaju nekih fakulteta, ili je nastavnih sati više. I jedno i drugo predstavlja problem jer je, kao prvo, znanstveno dokazano da mozak ne može biti koncentriran na jednu stvar duže od 8 sati u toku kojih ćete ga i umarati sve više i više svakom proteklom minutom. Kao drugo, smanjenje gradiva dovodi do sustavne amerikanizacije mladih mozgova RH. Ne u pozitivnom smislu, SAD je svijetu dala i nekoliko pozitivnih stvari (ne mogu se sad sjetiti ni jedne, ali sigurno ih ima), već negativnom! Opće poznata je činjenica da su Amerikanci, prosto rečeno, glup narod koji na karti svijeta ne može pokazati ni jednu državu osim svoje vlastite i Kanade ako su izuzetno pametni. I zašto onda težiti njima, zašto ne raditi po svome, zašto ne, jednom u životu ove mlade države, misliti svojim glavama i vidjeti koliko je to krivo, a ne biti bezglave ovce koje se razbekeću oko nevažnih referenduma i smrti ili ekscesa javnih ličnosti? Hrvatska (i svijet općenito) NIJE američko igralište, Hrvatska NIJE neki eksperiment koji je otišao u krivom smjeru, pa je sad zaključan iza staklenih vrata kroz koja se jasno vidi kako će se ponašati u narednim danima, tjednima, mjesecima, godinama. Istina, i meni kao studentu paše smanjenje gradiva, manje knjiga za naučiti napamet, manje vremena provedenog za istom, ali ako pogledam širu sliku. Ako pokušam predvidjeti budućnost ne Hrvatske, nego svoju vlastitu, pitam se želim li ja to? Želim li ja nikad ne biti konkurentan u svijetu? Želim li ja biti prosjek kojeg se nitko nikad neće sjećati? Razumijem da je nemoguće da svi ljudi budu izvanredni. Razumijem da je nemoguće da svi budemo slavni i članovi HAZU-a. Ali zašto ne težiti tome? Probati i ne uspjeti je teško. Ali ne probati uopće... To je glupo.
Na mladima je svijet. U mladima je rješenje. To ne govorim samo zato jer sam i ja član te zajednice, to govorim zato jer to iskreno mislim. Svaki dan moji prijatelji donesu neko rješenje za napredak svih nas. Naravno, neka od tih rješenja su nepotpuna, besmislena i rezultat pijanog mozga. Ali u nekima postoji svjetlo nade. Studentski mozak je još uvijek dovoljno mlad da ga se može smatrati čistim i nevinim. Studentski mozak je još uvijek dovoljno mlad da može koristiti maštu, vile i magiju za rješavanje problema. A opet, studentski mozak je dovoljno star da te probleme vidi i razumije. Jer to je najvažnije od svega. Vi svi znate da postoji problem, svi znate koji je problem no, razumijete li vi taj isti problem? Shvaćate li zašto je došlo do njega? Samo osoba koja vidi, razumije i shvaća problem u isto vrijeme može polučiti adekvatno rješenje za njega.
Reći ćete: "Ah, do problema je došlo zato jer su ljudi s vrha napravili to, to, to i to" Da, jesu, ali nemojte gledati njih zbog tog problema. Ako želite pronaći krivca, jedino što morate je pogledati u zrcalo, jer ste vi (i ja) ti koji su inkompetente ljude, na temelju Bog zna čega, postavili na vrh. Moć kvari, da. Ali isto tako daje mogućnost rješenja svega. Nemojte ih se bojati, plaše nas svaki dan brojevima nezaposlenih, radno nesposobnih, nisko obrazovanih. No, nije li i SAD prošao kroz velike krize? Nije li jedna Finska, koja ima otprilike isto stanovnika kao i Hrvatska, bila prva zemlja u Europi koja se izvukla iz krize? Nije stvar u rezovima i štednji. Stvar je u gospodarskom razvoju i edukaciji (o kojoj puno više u sljedećoj priči). Građani se ne smiju bojati svoje vlade. Vlada se mora bojati njih. Bez svih vas, oni su ništa, bez svih vas oni ne bi imali ništa niti bili tu gdje jesu.
Brinite se za svoje sutra, brinite se za svoje danas. Ali gledajte na tu brigu kao na još jednu od niza prepreka u vašim životima. I nemojte se vraćati i tražiti drugi put. Savladajte je, preskočite. To ne mogu ja, to ne može Milanović. To možete samo vi...
komentiraj (0) * ispiši * #
