"Čitaj kako bi živio", kako kažu naslov i Gustave Flaubert je fraza koja se u današnje vrijeme spominje rijetko, ako se uopće i spominje. Filmovi, serije i društveni portali zamijenili su dobru knjigu, kratki sadržaji u vodičima zamijenili su dječju maštu. Rekao sam već kako izumire logika i inteligencija, oštro okrivio profesore i sustav, ali sad je vrijeme da okrivim nas. Učenike i učenice osnovnih i srednjih škola i studente pokojeg fakulteta. Drugih krivaca nema, jedini se nalaze u ogledalu.
Vjerujem da je teza kako su vodiči kroz lektiru zamijenili dječju maštu možda pretjerana, ali nije neosnovana. Svaka knjiga u sebi nosi neki svoj svijet, bila ona fikcija ili znanstvena. Svaka knjiga budi maštu onoga tko je uzme u ruke, neovisno o njegovim (njezinim) godinama. U današnje vrijeme, nažalost, svi ti divni svjetovi leže zaboravljeni, svi ti likovi su umrtvljeni, sva ta mašta je neiskorištena.
Pa, ako su knjige toliko "kul", super i zabavne, zašto ih sve manje i manje djece (namjerno posvećujem ovaj post njima) čita? Kao što sam napomenuo u uvodu, serije i filmovi su jedni od problema. Naravno, njih je bilo i u pedesetim godinama prošlog stoljeća, ali su djeca svejedno čitala, puno više no danas. Glavni krivac iza ovoga je tehnologija. Računala, mobiteli i internet, sveto trojstvo svog zla koje postoji na ovome svijetu. Jednostavnije je skinuti "Vlak u snijegu" i pogledati ga nego pročitati knjigu, pogledati "Best Of Brian Cox" na YouTube-u nego posuditi neku od njegovih knjiga i sam doći do nekih zaključaka koje on navodi. Nemojte me krivo shvatiti, sva ta tehnologija se može i iskoristiti u dobre svrhe, služiti obrazovanju i olakšati interaktivno učenje, kao što je sada ja koristim (smijeh). Ali priznajte sami sebi, kada ste zadnji put pročitali nešto korisno na internetu? Kada ste zadnji put, umjesto filma ili serije, skinuli knjigu ili neki časopis? Čast izuzecima, naravno, ali većini je sam pojam korištenja interneta za učenje stran i apstraktan. Poznajem jako puno ljudi kojima je čitanje odvratan pojam i koji su u školi, kad se dijelilo popis lektire za narednu godinu uvijek pitali "Koliko te knjige imaju stranica?" Stranice nisu važne, knjige se ne čitaju samo zato da bi se pročitale, iz njih se uči, širi vokabular, ulazi u čarobne svjetove. U jednom trenutku možete biti debeo tinejdžer s debelim naočalama, a u drugom ste već hrabar ratnik u sjajnom oklopu, prekrasna princeza ili sveznajući učenjak. Priznat ću vam, postoje neki naslovi u školama za lektiru koji su meni nejasni (na primjer, još dan danas, nakon toliko godina, nisam shvatio zašto sam ja morao pročitati Zlatarevo Zlato i Seljačku Bunu), ali većina ih nije. Većina su prekrasne knjige od kojih neke tjeraju na razmišljanje o smislu života (de la Barcin "Život je San" mi odmah pada na pamet), neke vas nasmiju do suza (bilo koji skup priča Kishona), neke vas rasplaču ("Galeb Johnatan Livingston"). Ali u cijelosti, svaka od tih knjiga vas nečemu nauči. Čak nije ni važno razumijete li je u potpunosti (Još sam uvijek uvjeren da moja profesorica iz hrvatskog jezika u srednjoj školi pojma nema o čemu se u stvari radi u drami "Život je San"), nečemu će vas naučiti. Bilo našli vi smisao svog života ili naučili neku novu riječ. Nakon nje izaći ćete puno bogatiji.
Razumijem, naravno, da je lakše gledati filmove zavaljen u mekan krevet ii udobnu fotelju. Ali gledajte to s druge strane. Lakše bi bilo i Rowanu Atkinsonu cijeli život raditi u području elektrotehnike, pa je svejedno odlučio baviti se glumom i krenuti težim putem. Lakše bi Draženu Petroviću bilo biti "samo još jedan košarkaš", ali je krenuo težim putem napornim svakodnevnim treninzima i postao jedan od najboljih. Lakše bi meni bilo ovdje vama kopirati neke od mojih starih eseja, ali krećem težim putem i pišem o novim, meni nikad obrađenim temama. Lakši put gotovo nikad nije bolji put. On će vas do cilja dovesti puno brže, ali ćete u procesu izgubiti bogatsvo koje se krije u životu. I ja gledam filmove i serije, volim biti zavaljen u fotelju i ležati u krevetu. Ali isto tako volim čitati i uživati u svijetu koji je, ne samo bolji i bogatiji, već i samo moj.