Prva brzina

četvrtak , 28.11.2013.

U Hrvatskoj živi skoro četiri i pol milijuna ljudi. Izuzmemo li umirovljenike, kojih je sad otprilike isti broj kao i radno sposobnih, djecu i studente, dolazimo do brojke od nekih milijun i pol radno sposobnih ljudi. (neprovjerene informacije, nemojte me uzimati za riječ, govorimo o okvirnoj brojci) Dakle, od milijun i pol radno sposobnih, četiristo tisuća njih (opet, okvirno) je trenutno nezaposleno. Dakle, dolazimo do zapanjujuće brojke od milijun i sto tisuća ljudi koji uzdržavaju ostatak Hrvatske svojim plaćanjem poreza (većina) i inim kontribucijama za naše bolje sutra.

No, to su sve brojke i informacije kojima ste već upoznati.

Gdje leži srž tog problema?
Ono što pouzdano znam jest da je 20% stanovništva visoko obrazovano, što je blizu prosjeka EU (25%). No, 70% srednjoškolaca svake godine upisuje fakultet. Uzmimo brojku, samo figurativno, od 10 000 maturanata. 7 000 od te brojke upiše fakultet, no samo 2 000 ga i završi. Točni podaci bi bili ovakvi: Prošle školske godine 40 000 maturanata je prijavilo ispite državne mature. Te iste ispite, prema podacima MZOS-a položilo je njih 95%, što je 38 000 maturanata. Dedukcijom možemo zaključiti (i korištenjem kalkulatora na laptopu) da će samo 7 600 ovogodišnjih maturanata diplomirati na fakultetu, a još manji broj njih (u prosjeku oko 2 500 manji) i završiti bolonjski petogodišnji program.
Dosta matematike i brojeva, vratimo se na temu

Zahtjevi za zapošljavanje se dižu iz godine u godinu. Do prije dvadesetak godina bilo je dovoljno završiti gimnaziju i mogli ste naći posao. Do prije desetak, diplomirati na fakultetu i imali ste posao. Danas, te tri godine studija potrebne za dobivanje diplomu poslodavcu ne znače ništa, potrebno ih je svih 5(6), što znači, treba završiti i magisterij.No, drugi problem kod toga svega je što je nekad studij trajao četiri godine (šest za medicinare i veterinare), a danas traje, zajedno s magisterijem, za koji je nekoć trebalo oko dvije godine da se završi, pet godina (opet, šest za medicinare i veterinare). Dakle, dužina fakultetskog obrazovanja je pala za jednu godinu prisvajanjem bolonjskog sustava, što opet dovodi do konkluzije da gradivo koje su studenti nekoć usvajali šest godina, danas moraju usvojiti za pet. Što opet znači da je gradiva manje u slučaju nekih fakulteta, ili je nastavnih sati više. I jedno i drugo predstavlja problem jer je, kao prvo, znanstveno dokazano da mozak ne može biti koncentriran na jednu stvar duže od 8 sati u toku kojih ćete ga i umarati sve više i više svakom proteklom minutom. Kao drugo, smanjenje gradiva dovodi do sustavne amerikanizacije mladih mozgova RH. Ne u pozitivnom smislu, SAD je svijetu dala i nekoliko pozitivnih stvari (ne mogu se sad sjetiti ni jedne, ali sigurno ih ima), već negativnom! Opće poznata je činjenica da su Amerikanci, prosto rečeno, glup narod koji na karti svijeta ne može pokazati ni jednu državu osim svoje vlastite i Kanade ako su izuzetno pametni. I zašto onda težiti njima, zašto ne raditi po svome, zašto ne, jednom u životu ove mlade države, misliti svojim glavama i vidjeti koliko je to krivo, a ne biti bezglave ovce koje se razbekeću oko nevažnih referenduma i smrti ili ekscesa javnih ličnosti? Hrvatska (i svijet općenito) NIJE američko igralište, Hrvatska NIJE neki eksperiment koji je otišao u krivom smjeru, pa je sad zaključan iza staklenih vrata kroz koja se jasno vidi kako će se ponašati u narednim danima, tjednima, mjesecima, godinama. Istina, i meni kao studentu paše smanjenje gradiva, manje knjiga za naučiti napamet, manje vremena provedenog za istom, ali ako pogledam širu sliku. Ako pokušam predvidjeti budućnost ne Hrvatske, nego svoju vlastitu, pitam se želim li ja to? Želim li ja nikad ne biti konkurentan u svijetu? Želim li ja biti prosjek kojeg se nitko nikad neće sjećati? Razumijem da je nemoguće da svi ljudi budu izvanredni. Razumijem da je nemoguće da svi budemo slavni i članovi HAZU-a. Ali zašto ne težiti tome? Probati i ne uspjeti je teško. Ali ne probati uopće... To je glupo.

Na mladima je svijet. U mladima je rješenje. To ne govorim samo zato jer sam i ja član te zajednice, to govorim zato jer to iskreno mislim. Svaki dan moji prijatelji donesu neko rješenje za napredak svih nas. Naravno, neka od tih rješenja su nepotpuna, besmislena i rezultat pijanog mozga. Ali u nekima postoji svjetlo nade. Studentski mozak je još uvijek dovoljno mlad da ga se može smatrati čistim i nevinim. Studentski mozak je još uvijek dovoljno mlad da može koristiti maštu, vile i magiju za rješavanje problema. A opet, studentski mozak je dovoljno star da te probleme vidi i razumije. Jer to je najvažnije od svega. Vi svi znate da postoji problem, svi znate koji je problem no, razumijete li vi taj isti problem? Shvaćate li zašto je došlo do njega? Samo osoba koja vidi, razumije i shvaća problem u isto vrijeme može polučiti adekvatno rješenje za njega.

Reći ćete: "Ah, do problema je došlo zato jer su ljudi s vrha napravili to, to, to i to" Da, jesu, ali nemojte gledati njih zbog tog problema. Ako želite pronaći krivca, jedino što morate je pogledati u zrcalo, jer ste vi (i ja) ti koji su inkompetente ljude, na temelju Bog zna čega, postavili na vrh. Moć kvari, da. Ali isto tako daje mogućnost rješenja svega. Nemojte ih se bojati, plaše nas svaki dan brojevima nezaposlenih, radno nesposobnih, nisko obrazovanih. No, nije li i SAD prošao kroz velike krize? Nije li jedna Finska, koja ima otprilike isto stanovnika kao i Hrvatska, bila prva zemlja u Europi koja se izvukla iz krize? Nije stvar u rezovima i štednji. Stvar je u gospodarskom razvoju i edukaciji (o kojoj puno više u sljedećoj priči). Građani se ne smiju bojati svoje vlade. Vlada se mora bojati njih. Bez svih vas, oni su ništa, bez svih vas oni ne bi imali ništa niti bili tu gdje jesu.

Brinite se za svoje sutra, brinite se za svoje danas. Ali gledajte na tu brigu kao na još jednu od niza prepreka u vašim životima. I nemojte se vraćati i tražiti drugi put. Savladajte je, preskočite. To ne mogu ja, to ne može Milanović. To možete samo vi...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.