upravo sada
|
postoji trenutak kada sve stane i onda opet sve krene između nema ničega |
nastavi niz
|
treba brojiti korake. na par i nepar. dobro razmisliti prije nego se krug ispuni indigom; prepravljanje nije moguće. kako znam da znam izabrati? što ako mislim da sam posebno nesposobna biti drugačija; od sebe? pod prstima; nožnim: osjećanje. sprešane svemirske lokve pune kadrova. kakve želim uokviriti između vrata i prozora. gravitacija me uzdržava i hrani; jesam li zahvalna za tu malu istinu? ja vjerujem u laži. u to da je krug savršen i bez boje. tvoja, moja; najdraža! (jedan, tri, dva; sreća, , ;) |
deja vu
|
negdje tamo u danu s imenom prva dva broja bila si daleko još dalje od slučajnog pripadanja mojim začudnim mislima /trenutak je sada i trajanje i sreća, ista ona koja nije postojala, ali se činilo da ju smijem zahtijevati glasno/ s ove točke kruga naslonim glavu na izgovor da samo želim razumjeti tvoj crveni strah i gledam prolazno i providno raspolažem s još par odluka kojima sam tada samoj sebi zavezala vrpcu preko oba oka i splela prste u čvor namjerno ili ne znajući da će jedna slična kombinacija biti dobitna /što bih rekla tada da sam imala krila u zamahu prihvaćanja - da je lakše pustiti se nizvodno i brojiti oblake? - jer sve ionako jednom prođe - pored ili kroz! - to je razlika zbog koje bih opet za tebe plivala uzvodno/ rekli su mi: nećeš ni znati; a onda sam unaprijed odlučila da te nađem pa izgubim iz blizine brojeći nasumice to razdvojeno trajanje i zastala tamo negdje kod broja s imenom danas u poznatom i najbližem /sve je upravo onako kako treba biti/ "deja vu is the experience of feeling sure that one has witnessed or experienced a new situation previously (an individual feels as though an event has already happened or has happened in the recent past), although the exact circumstances of the previous encounter are uncertain" |
neizbrojen trenutak
|
s tih par slova preostalih pod jezikom smišljam kako sazdati kulu na granici morskog pejzaža ispod indigo oblaka zelenim vrhom olovke kojom crtam rubove jednog pa drugog oka u njima stanuje slutnja da će vjetar nesmotreno brzo podići sva jedra u zrak sve plahte u koje smo skrile bose noge od zime i čuđenja svijeta pa ćemo po dvije po tri stepenice hitro dograbiti onako uvijene jedna drugoj oko gležnjeva tražeći još malo vremena još jedan neizbrojen trenutak i biti će mjesta za valove i mjesta za kišu koja će nakon toga padati po nama u toj kuli i postelja i stol i dvije sretne naranče za doručak kad nakon prvog nanesem drugi sloj maskare i probudim te žureći nazad u snove |
naopačke
|
ako dovoljno dugo dubim na glavi, sva se krv slije u misli i one postanu crvene. ta se boja ne ispire. sve se okrenulo naopačke kako se dogode promjene? voljom..željom..slučajnošću? potrebom da se svijet oblikuje po našim dimenzijama. |