u susret proljeću
|
fali mi cigareta, barem dim. u vlaku nikog; moja sjena i ja družimo se spontano. gledajući kroz prozor. koja prva spazi pustinju - viknut će glasno: eto! punit ćemo džepove pijeskom, to je zadatak. umiješnost i volja. a onda s njim do ruskih stepa; tamo gradimo kulu. stepenastu. i dva izlaza, da se ne sudaramo na vratima. polako. pored nas kao na pisti prolaze oaze. jedna za drugom snažno upiremo nosove o staklo. hladno je. fali mi utisaka. izmišljenih filmova. sjena se pruža na sjedalo pored mene. ja bdijem. do sljedeće prilike. |
šetnja tipkovnicom ili mačja poezija
|
.<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<< zu76 |
nakon podneva
|
jedan smeđi i dva crvena kofera kutija puna špekula komplet crvenih tanjura. par igrački dva crvena vrča i vjetar vjetar......... (zaboravih: broš-violinski ključ; na dnu torbe) |
ulicama
|
papirnate kutije uz rub ceste. prazne. zjape. i lišće, u kovitlacu ispred mene. takav vjetar volim. unosi nemir u grad, smrsi kosu; u očima prašina. pa nestane do sljedećeg ugla. ta igra nema pravila; igra se jednako velikim i malim ulozima. svaki list oživi i podsjeti me kako je dobro biti lagan i smeđ. zalijepiti se za fasadu, poletjeti s krova, viriti kroz prozore brzih auta. šuškati suhom ljuskom po tvrdom betonu i glumiti da si priča. priča. šutim i dišem. vjetar. igru. u kutijama čitav svemir; tek mi se činilo da su prazne. |
renoviranje uma
|
bit će dovoljna bijela boja i malo zelene ljubičaste crne tek toliko crvena je samo točka u oblacima /ako nađeš kompas kojeg je izgubila, ne oklijevaj/ riječi se cijede s kista. potreban je odmak. zamah. i vještina. |
kaligrafija srca
|
lijevom rukom pritisnem desni kažiprst na malu crnu tipku sa slovom m pod kožom u zjenici oka ostane trag započete misli linija po kojoj se kružnice otisnute crvenom bojom vraćaju na početak nauka o volji lekcije o smislu i ponavljam to isto slovo sve dok ne ispuni bjelinu ekrana i počne se osipati kao šećer s rubova žlice po mojim rukama postelji i podu onda ustanem i pažljivo odšetam do kuhinje po šalicu čaja tragovi škaklje tabane i smiješno je kad ih pažljivo otopim iznutra slatkom tintom iscrtam obris svakog otkucaja nevidljiv znak zapis tvoje ime |