papirnate kutije uz rub ceste. prazne. zjape.
i lišće, u kovitlacu ispred mene.
takav vjetar volim. unosi nemir u grad, smrsi kosu; u očima prašina.
pa nestane do sljedećeg ugla.
ta igra nema pravila; igra se jednako velikim i malim ulozima.
svaki list oživi i podsjeti me kako je dobro biti lagan i smeđ.
zalijepiti se za fasadu, poletjeti s krova, viriti kroz prozore brzih auta. šuškati suhom ljuskom po tvrdom betonu i glumiti da si priča.
priča.
šutim i dišem. vjetar. igru.
u kutijama čitav svemir; tek mi se činilo da su prazne.
Post je objavljen 21.03.2010. u 00:42 sati.