u susret proljeću
|
fali mi cigareta, barem dim. u vlaku nikog; moja sjena i ja družimo se spontano. gledajući kroz prozor. koja prva spazi pustinju - viknut će glasno: eto! punit ćemo džepove pijeskom, to je zadatak. umiješnost i volja. a onda s njim do ruskih stepa; tamo gradimo kulu. stepenastu. i dva izlaza, da se ne sudaramo na vratima. polako. pored nas kao na pisti prolaze oaze. jedna za drugom snažno upiremo nosove o staklo. hladno je. fali mi utisaka. izmišljenih filmova. sjena se pruža na sjedalo pored mene. ja bdijem. do sljedeće prilike. |