.
još jedan put uspjela sam prijeći granicu sebe dijelovi, oni vidljivi i nevidljivi, raspali su se u najsitnija zrnca pijeska i rasuli po pustinji sad mi ostaje da iznova izrastem iz jednog jedinog preostalog korijena nakon što se otopi ledena santa u proljeće drugačija svoja . . . ne postoji više pitanje na koje želim odgovor ne postoji više odgovor kojeg bih željela čuti . . . smisao je negdje drugdje |
22.10.2009.
"morala sam prerezati niti. pa ispljunuti crvenu rijeku žudnje i oštro kamenje očaja. i to je boljelo. poslije je sve bilo jednostavno." ali nisam. tada. sad boli još više. i ništa nije jednostavno. |