četvrtak , 28.06.2007.

Odbrojavanje do zupanijskog natjecanja......

Eto dragi moji, ono sto se cinilo godinama daleko, kuca na vrata...

O ocekivanjima i dojmovima cemo sljedeci tjedan, kad ce sve biti iza nas..
Ali ono sto nas veseli je da cemo vidjeti puuuno dragih nam ekipa..

Svim ekipama zelimo puno srece u subotu!

I vidimo se nakon zupanije u Lekeniku!:)



Vole Vas Čičanke!

ponedjeljak , 18.06.2007.

puž, trava, sir, salama; bazen, torbica, majmun, marelica

ajme rime li u naslovu ovog posta...
najprije pozdrav svima
ni dan nije prošao a o natjecanju u Ivaniću se piše na veliko. Svi imaju svoja mišljenja i nikad svi neće biti zadovoljni, ali ovaj put ja neću apsolutno ništa reći o onome što se piše na portalu i blogovima jer se nemam namjeru živcirati radi nečeg nevažnog!
Ja ću samo kroz par slika pokušati dočarati kako je to jučer izgledalo za nas, dakle Čičanke, na stazi broj 3.
Krenule smo na Martininu zapovijed: ''4 usisne cijevi'', zatim pospajale te iste 4 usisne cijevi fantastično, a onda je krenulo…
Našem cijevnom 1, dakle meni, se dogodilo nešto što nije nikad prije-jedna ovakva, ili bar slična
je greškom završila u


ali to nije bilo gotovo…trčale mi ko da nas netko goni do te razdjelnice, Marina i Dragica se nisu baš najbolje razumjele i malo zastale, a naša mala Petra se vratila da makne tog vražjeg

sa

koji je nažalost prešao na drugu stranu(brzinom munje, što je poprilično brzo za jednog puža) i nastanio se na Marininoj i Dragičinoj strani.

Vrijeme vježbe koje su pokazivale štoperice sudaca bilo je 41,5s. rekli bi ljudi, super, nije loše-ali mi nismo zadovoljne jer smo mogle puno bolje! no što je tu je! ugrabile smo tih 13 bodova sa štafetom od 64,88 sekundi i zasjele na 2. mjesto u trenutačnom poretku 2. kupa Hrvatske!
Da rezimiramo na kraju: 41,5s + 15s + 64,88s =121,38, a kad to oduzmemo od 500 dobivamo 378,62. toliko je osvojenih bodova jučer bilo!
Eto, do idućeg posta, budite mi dobri, lijepi i pametni i nemojte se svađat!
Iva

ponedjeljak , 11.06.2007.

28. MEMORIJAL MIRKA KOLARIĆA

i evo...drugo natjecanje u sklopu kupa hrvatske je gotovo. čičanke su bogatije za 18 bodova i za sada ih sveukupno imamo 33, što znači da dijelimo drugo mjesto sa curama iz kaštel sućurca. međutim, iz varaždina se nismo vratile samo sa bodovima, nego i sa nekim novim iskustvom, koje neće ostati u lijepom sjećanju...to ne sigurno...
moramo priznati da je teško napisati ovaj post, jer znamo da će se mnogi uvrijediti na naše riječi, no žao nam je...ovo mora van iz nas, a možda nekima pomogne da shvate zašto smo takve kakve smo...
…dakle, postojimo kao ekipa, ne u ovom sastavu, ali većina, od davne 1999. godine. tad smo se skupile sa svojih jedanaest, dvanaest godina ne imajući na umu što ćemo sve u vatrogasnom životu proći i doživjeti, kako jedna od druge, tako i od drugih…a prošle smo svašta - još pod čvrstim vodstvom DRAŽENA PLODINCA, imale smo sve što smo poželjele; dakle, 2003. smo otišle na županiju koju smo i osvojile, te iste godine smo se natjecale na cca. dvadesetak natjecanja, na kojima smo samo JEDNOM bile druge i to samo zato jer se martina raspala na štafeti i time smo izgubile dragocjene sekunde. možemo slobodno reći da je ta godina bila naša i da nam tada nitko nije bio ravan. NITKO. sljedeće godine smo otišle na državno u osijek..i..završile na 6. mjestu. nažalost, državno i osijek naočigled nismo shvatile nimalo ozbiljno, jer smo bile nezrele i potpuno naivne!! nikoga nismo slušale i same smo sebi bile ''najpametnije''!! kad nas je naš trener napustio jer više nije imao snage (VOLJE je imao napretek) sa nama radit, jer smo mu doslovce popile krv, onda smo shvatile da to i nije ružičasti svijet u kojem smo dotada živjele kao neke zaštićene vrste. sve se promijenilo jer je sve bilo na nama; same smo vježbale, jer smo htjele dokazati da možemo same i moram priznati da se te godine puno puta na vježbi spominjalo draženovo ime u smislu - dobro nam je govorio. ali hvala bogu pa smo na natjecanjima upoznale takva društva koja su u roku sekunde bila spremna stati na našu stranu i praktički potrgati ruke i noge onima koji bi nas povrijedili. puno puta smo se pitale čime smo zaslužile da nas ljudi toliko vole i obožavaju!!
nitko ti ne može uzeti taj osjećaj kada nekome kažeš da si drugi (a trebao si biti prvi) i da taj netko brzinom munje otrči do glavnih sudaca preispitujući što se do vraga dogodilo - ''BOJANE'' HVALA.
nitko ti ne može uzeti taj osjećaj kada ti nepravedno zakelje neku glupost od greške, kao grom iz vedra neba pojave se tri dečka i posvade na mrtvo ime sa sucima zbog nas – dečki HVALA!
nešto slično tome smo doživjele i u varaždinu kada je iva pitala jednog mladog gospodina iz zezancije jesmo li mu lijepe. on je na to odgovorio pokazujući na lijevu stranu prsnog koša - na srce, uz riječi ''TU ste mi lijepe!!!''
bilo je tu još mnogo ljudi koji su nas bodrili i tjerali naprijed kad nam je to najviše trebalo i ovim putem im se od srca zahvaljujemo!! također se moramo zahvaliti i našem vodstvu koji nas i dalje vodi kamo mi to želimo i koji se trudi omogućiti nam sve što je potrebno!!
a sada malo komentara na onaj show za koji ste sigurno čuli, ako ga već niste vidjeli na stadionu ili na dnevniku. dakle, svi vrapci na granama znaju da smo promijenile ekipu i da je stalno nešto u movingu kod nas, ali sad smo se stvarno prihvatile posla i ide nam, onoliko koliko može! pazimo na sitnice za koje većina ekipa vjerojatno nije ni čula i trudimo se usavršiti vježbu na najbolji mogući način jer vježbanjem želimo održati ekipu na okupu i pokazati svima da se od ČIČANKI još uvijek može svašta očekivati!!! nažalost nakon prva dva kola kupa hrvatske, neke stvari su nam ostale uskraćene i pri tome ne mislimo na prva mjesta, jer se zna da protiv cura iz breškog teško netko može napraviti nešto u štafeti - vježba još i da, ali štafeta teže!!! ovaj put mislimo na suđenje o kojemu se toliko priča a tako malo nešto konkretno i radi. naime, do prekjučer smo imale dojam da suci (SVAKA ČAST IZNIMKAMA) ekipe ne gledaju po nazivu dvd-a, ili po svom utjecaju u hrvatskoj, već po vježbi i trudu koji je ta ekipa uložila u sebe da bi se što bolje pokazala/predstavila na stazi.
slučaj koji se dogodio u varaždinu nije ni prvi i zadnji. uvjerene smo da ne postoji ekipa u hrvatskoj koja se nikada nije žalila na suce! dakle, nakon što smo završile sa vježbom, suci su krenuli u provjeru – S1 je provjerio navalnu grupu, a S2 vodnu. na upit GS da li je sve čisto kod navalne grupe S1 je odgovorio DA! međutim, S2 su za oko zapela dva i pol namotaja na prvoj „c“ cijevi od razdjelnice navalne grupe. GS je na to rekao – U REDU JE, NEMA GREŠKE i čule su ga sve cure koje su bile gore, da bi se potom zaputio prema razdjelnici. S2 je zatim krenuo od spojke vodne grupe prema spojki navalne grupe i počeo provjeravati prvu „c“ cijev od razdjelnice navalne grupe na način da je spojku podigao u zrak, umjesto da je fiksira na zemlji, tj. da stane nogom na nju. ne želimo nikoga učiti svom poslu, ali u pravilniku piše da se to ne radi tako. isto tako...u pravilniku piše da S2 prati rad VODNE grupe...ne navalne...
nakon što su se suci maknuli, na toj spornoj cijevi su ostala tri namotaja i nama je suđen frk u hodu prema maketi, tj. usisnom. dakle, S1 kaže da je čisto, GS također, ali S2 kaže da nije i provjerava nam cijevi dizanjem iste u zrak?????
nakon što smo pozvale i kontrolora natjecanja i suce koji su nam sudili, nitko od njih nije imao ništa za dodati osim da je greška bila i da nitko nije rekao ''sve je u redu''!!! S2 je napokon i pred kontrolorom priznao da je digo spojku u zrak, no svejedno greška je ostala! naravno da smo poludjele i naravno da smo bile svadljive. skoro smo odustale od trčanja štafete, jer su nam suci rekli da smo bezobrazne i da radimo budale od njih!!
nama je jasno da suci nisu roboti, već ljudi. nitko nije savršen i svakome se može dogoditi greška. isto tako, u varaždinu je bilo gro ekipa i znamo da je sucima bilo naporno i zamorno stajati na suncu i trčati za navalom svake ekipe koja je došla na stazu. no, sve što smo htjele je pošteno suđenje.
ne želimo se ovime zamjeriti nekome, to ne..nikako. ako je bila greška – ok bila je i piši ju. ali ako se greška pisala u nekim čudnim okolnostima kao u varaždinu...e onda smo sa pravom reagirale. svi znate da nemamo nikoga tko bi se borio za nas, nikoga tko bi se posvadio za nas…slijedom toga, moramo mi! uvijek smo samo vježbom i isključivo vježbom došle do pobjede i do rezultata, a nikada putem nekih lijevih kanala!
jedino što od nas sad možete očekivati je da ćemo i mi napasti kad budemo napadnute i da nećemo pognute glave izlaziti sa staze!!

imate pozdrav od čičanki!

IVA & MARTINA

petak , 08.06.2007.

Pripreme za 2. kolo Kupa

Ovaj tjedan bio je ispunjen vatrogasnom tematikom..
Kao sto i sami znate u subotu je drugo kolo Kupa Hrvatske..
Iako nam vrijeme nije bilo bas naklonjeno(red kise, red sunca, red grmljavine i sl), uspjele smo vjezbat.. Caka po caka, i cini se da sve napokon klapa...
Iva i Nana sa blizankama:)



U cetvrtak odrzano je natjecanje za djecu i mladez u Kucama, na kojem smo prisustvovale Dro i ja.

Ne bi to bilo ni u planu, da se godpodin Rosin nije sjetio jedne izvrsne ideje.
Da svi zainteresirani dodu, te da ih suci uvode u svijet vatrogasnog sudenja. Ideja je da svaki od sudionika ima svog mentora te da mu on odgovori na sva dosad zamrstena pitanja.
Sto drugo reci nego hvale vrijedan pothvat! Nadam se da ce taj sistem zazivjeti!
Valja spomenuti nase Busevcane koji su sa 5 ekipa osvojili 4 prva mjesta!! Svaka cast!


U cetvrtak popodne posjetila nas delegacija sudaca iz Ivanic-Grada i Klostar Ivanica!
Bila je to izvrsna prilika za brojna pitanja koja su nas mucila. Suci su pokazali zavidno znanje u tumacenju gresaka:)



Pa im ovom prilikom zelimo zahvaliti na svakoj pomoci!


Sretan 17-ti rodendan Mateji zele njene cure iz ekipe!!!


I jos da zazelim svim ekipama srecu u Varazdinu!
Do tipkanja!

Petra

četvrtak , 07.06.2007.

Da podijelimo jadikovke s vama…

Ljudi dragi, mi smo pukle! Ništa strašno, ali toliko se toga promijenilo ove sezone… stalno se osjeća neki pritisak i nervoza; ne što se tiče same vježbe i natjecanja, nego općenito našeg unutarnjeg stanja.
Treninzi su uvijek nakon faxa, nakon škole, posla, raznih obveza… i umjesto da nam to bude relaksacija, ispadne baš obratno- dakle, pravo je vrijeme za ispucavanje! Nekada nas uopće ne prepoznajem…
Ne znam je li to prolazna faza i u čemu je problem, imaju li i ostali dvd-i sličnih problema, ali definitivno se ne osjećam kao svoj na svojem. Taman kad mislimo da je sve krenulo u nekom pozitivnom smjeru, javi se neka komplikacija koja traži pravi dogovor i pravi potez, a mi od toga napravimo takvu reakciju da je Čiče postalo opaki laboratorij. Fali nam nešto, fali nam netko..negdje..nekako..ne znam..
Sreća pa je volja uvijek s nama, i to je ono što nas drži na okupu. U ovakvim situacijama tolike stvari postanu nebitne, i sve više nam postaju jasne one prave vrijednosti cijelog društva i vatrogasnog svijeta… koje su to vrijednosti, trebali biste sami znati i osjetiti
Što nas ne ubije, ojača nas- i drage moje cure, nadam se da ćete izaći na kraj s mojim ispadima.. to sam u biti htjela reći.. imajte ovo na umu…
Long-time-away-Marina

nedjelja , 03.06.2007.

HAPPY BIRTHDAY BLOG!!!!

Sretan rođendan ti,
sretan rođendan ti,
sretan rođendan dragi naš blog,
sretan rođendan ti!!!!!!!!!!





naš blog danas slavi svoj drugi(već) rođendan!nemreš vjerovat da je već tolko prošlo-al smo stare!!e pa mi svom blogu želimo puno mira, bez kojekakvih virusa, zlobnih komentara i loših vibracija!i da nam još dugo poživi!!tweet tweet!!

vole te tvoje Čičanke!!!!!cmok cmok!